Đurđevićevo povijesno djelo već 280 godina nije prepoznala ni hrvatska niti europska javnost premda se u egzegezi pri obrađivanju Pavlova brodoloma svugdje spominje i mljetska tradicija.

Književna povijest, dakle, mora ispitati i objelodaniti strujanja, razvoj; mora uočiti i afirmirati čvrsti dijalog pisaca te jedne i različitih epoha; mora se razlikovati od monografskoga pristupa pojedinom piscu; ona mora težiti egzegezi unutarnje senzibilnosti te mora sadržavati pretpostavke za konstruktivnu razlučivost bitnih čimbenika i njihovih poveznica.

Izlaganja su održali i Josip Mužić o suvremenoj filozofiji, Nikola Hohnjec o teologiji i egzegezi Starog zavjeta, Božidar Mrakovčić o Novom zavjetu te Dražen Volk o izazovima fundamentalne teologije, dok je Tomo Vukšić predstavio teme otačke teologije u suvremenoj teologiji i životu Crkve.

Znači: u egzegezi, zatim u sakramentima i u liturgiji, a zaključnu riječ i zapravo krunu svemu je dao biskup Šaško, koji je već od malih nogu s majkom dolazio u to proštenište.

Kad se mnemotehnika usmene predaje nađe u egzegezi zapisane verzije, dobije se likovna predodžba apstrakcije bez izvorne poruke - koji se vrte u svijesti žreca kao tibetanski mlinovi pod rukom romara.

Prema Papi, upravo u takvoj »kanonskoj egzegezi« dolazi do izražaja da historijsko-kritička metoda ne može pojasniti zašto je Sveto pismo upravo nastalo u ovomu obliku, zašto su se pojedini tekstovi u Bibliji drukčije tumačili, produbljivali i razumijevali.

U egzegezi učimo mnogo o prošlosti: ono što se dogodilo, koji su izvori, koje zajednice su bile i tako dalje.

Pod vodstvom dr. Zvonimira Izidora Hermana diplomirao je 1993. s temom Lk 10, 42 u novijoj egzegezi.

O porijeklu Zakona u drevnom Izraelu puno se raspravljalo u hebrejskoj i biblijskoj egzegezi.

Kriza filozofije postala je i krizom vjere, jer se pravilo spoznaje u filozofiji primijenilo i u egzegezi, tj. metodu Kantova pozitivističkog razuma.

Po kršćanskoj egzegezi pakao je zapravo stanje duše vječno odvojene od Boga, ali je u narodnim prispodobama to mjesto pod sotonskom vlašću valjalo što jezivije zamisliti pa je tome poslužila goruća smola (paklina) koja pojačava muke.

Zapravo, koliko god ovakva metoda bila korisna biblijskoj egzegezi (pod uvjetima pod kojima i sama strukturalna analiza ne dopušta da se tekst shvati kao puka bezizlazna situacija), njezina je velika zamka da čitatelja i interpretatora zadrži samo na formalnoj njegovoj strukturi te da se uopče ne dotiče poruke.

Staupitz se je nadao da će u biblijskoj egzegezi, umoran Luther konačno pronaći svoje odgovore i svoj toliko željeni unutarnji mir.

Biblija, sama po sebi, nema sustavno razrađen nauk o ženi, a puno toga u egzegezi ovisi i o pristupu Svetom Pismu.

Pitanje o egzegezi i o granicama i mogućnostima našeg razuma očito predstavlja glavni problem u suvremenoj teologiji, koji je ujedno doveo i do krize vjere kod ljudi (na Zapadu).

Papa dakako nije protiv historijsko-kritičke metode u egzegezi.

Zapravo, Rosenzweigova kritika nije uperena toliko na samu Hegelovu filozofiju, naglašava Ricœur, koliko na upotrebu i rekonstrukciju ove filozofije u biblijskoj egzegezi i teologiji XX. stolječa koji kozmički red, kako su ga bili shvačali Hebreji, izražavaju hegelijanskim konceptima.

O jedinstvenoj historijsko-kritičkoj egzegezi ne može više biti govora.

Tri su figure " podučene egzegeze " što ih Ricœur spominje povijesno-kritička, semiotička metoda i metoda povijesnog istraživanja književnih oblika več prisutne u biblijskoj egzegezi.

U prijedlozima mnogih biskupa, upravitelja redova, kongregacija, učilišta ističe se važnost govora o Pismu, egzegezi i odnosu s tradicijom.

Ove hipoteze u svojim se bitnim odrednicama još uvijek koriste u znanstvenoj egzegezi, premda su i predmet sporenja: egzegeti su sve skloniji kao prvu referenciju za okupljanje različitih pred-egzilskih redakcija vidjeti krizu babilonskoga sužanjstva.

Uz pitanje o čemu je riječ u egzegezi postaviti i pitanje kome je upučena, znači priječi iz epistemoloških pitanja na hermeneutičko pitanje recepcije, i to ne samo biblijskoga teksta nego i njegove interpretacije.

3 O srednjovjekovnoj egzegezi i Joakimu da Fioreu vidi klasična djela: Lubac H. de, Exegese medievale.

Ova opreka: glagolsko vrijeme/glagolski način u Deset zapovijedi/besjeda ima suptilnih posljedica u egzegezi, tj. tumačenju biblijskih tekstova: besjede nisu popis zabrana i komandi, nego sažimlju temeljna načela ljudskosti i njezina održanja u odnosu čovjeka prema sebi samom, prema drugom čovjeku i prema Bogu. (1) L ' Étoile de la Rédemption, Pariz 1982, str. 117. (2) Hebr.

Njegovi komentari na Bibliju, promatrani s povijesnog stajališta, predstavljaju prelaznu fazu prema znanstvenoj egzegezi koje je usredotočena na traženje doslovnog smisla tekstova, pa se oslanja na načelo da Bibliju valja tumačiti u prvom redu samom Biblijom.

Otkupiteljska smrt na krizu je po krscanskj egzegezi PLAN BOZIJI.

A kako je riječ o jednom od velikih hrvatskih - poslije: i francuskih - modernih slikara i o njegovoj egzegezi, ishodištu - pitanje je opravdano (ako objašnjava djelo, razvoj, relaciju, postupke...).

@ jožek napisala sam vam tako iscrpan komentar i nije prošao. tko će sad ponovno tipkati. nesporno da Isus spominje pakao, ali nije opsjednut paklom i nije mu pako prva i jedina poruka. neka pogledaju bibličari koliko večka ima komentara samo o paklu i ognju. neka vide kako olako osuđuje po objavama ovih i onih. pogledajte kako je odbrojavala dane smaka svijeta i muke koje će svijet zadesiti. prošli su ti dani i nije se ni ispričala. gotovo se radovala tim apokalitičnim slikama. pogledajte koliko ima tih vidjelaca koje nam je navodila. negdje nam je i nostradamosa spomenula. ovo vam malo nabacujem. u prošlom komentaru, koji nije prošao, preciznije i više govorila o evanđeljima i Isusoj poruci, egzegezi i primjerima svetih koji su imali iskustvo tame, a nosili su svjetlo svakom stvorenju. sv. franjo, sv. majka tereza itd.. neću više pisati jel je pitanje hoće li ovo proći.

Bog ponavlja svoje ime tri puta: prvi put kao prvo lice imperfekta od hebrejskog glagola biti, što bismo na hrvatski preveli kao jesam; drugi put Bog izgovara isti oblik glagola: jesam; dok na kraju, treći put (prema klasičnoj egzegezi), Bog uzima treće lice imperfekta jest (Onaj koji jest, Bog vaših otaca poslao me k vama).

Nakon svih ispitivanja, posve suprotno Rebićevoj egzegezi međugorskih " proročanstava, " ljudi su Crkve izrekli: " Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama. " I nikakve nas privatne objave, ukazanja i poruke ne obvezuju, a Isusovo Evanđelje, koje naučava obraćenje, pokoru, mir, molitvu, spasenje, kao i to da se čuvamo " lažnih proroka " (Mt 7,15), obvezuje nas u savjesti