Jer u suprotnom netko nervozan i gladan mogao bi ih pitati kad će kraj ovom egzistencijalnom užasu.

Time dolazimo do najapstraktnijeg oblika umjetnosti koji govori našim osjetilima i našem egzistencijalnom biću, nasuprot onome što na što se odnose naša osjetila i postojanje.

Predlažem da ih čitamo jedan nasuprot drugog i jedan kroz drugog kao dvije postaje na jednom širem filozofskom i egzistencijalnom putu, kao dvije varijacije općenite Benjaminove teorije o ratovima i šutnji.

Umjetnička jednostavnost je otkrivanje strukture u egzistencijalnom obilju.

Njezina životna volja nikada joj nije dala pokleknuti iako živi na egzistencijalnom rubu sa svojih četvoro djece od čega osmogodišnji blizanci Patrik (obolio od autizma) i Filip (obolio od celebralne paralize) traže stalnu skrbi i njegu.

Jedno sam ljeto, recimo, provela na egzistencijalnom dnu, konobareći u nečem što se najblaže može opisati kao kvartovska birtija.

Dodajmo tome poteškoće prilagodbe kod oko 300.000 nezaposlenih od kojih mnogi žive na egzistencijalnom minimumu, spomenimo dug od 30.000 eura stranim bankama koji svaki hrvatski građanin u prosjeku nosi na svojim leđima.

To važi koliko za Aristofana toliko za Erazma i Voltairea, a sad i Stefana Bennia. [ 7 ] No, pri tome nije riječ ni o glorifikaciji niti o ismijavanju specifično filozofske ironičnosti koja bi se uzdizala iz intelektualne nadmoći nad ostatkom nefilozofskog svijeta niti pak o ironičnosti kao egzistencijalnom osjećanju, proisteklom iz dubljeg, tragičkog osjećanja života zbog nemoći apsoluta.

Formalno i svjetonazorski oblikovane u tradiciji Beatnika, Cohena i ostalih velikih " profetskih melankolika ", te pjesme uvelike su obilježene pop-kulturom (prije svega popularnom i jazz glazbom) te se uobličuju unutar tendencije koja bi se mogla nazvati trećom egzistencijalnom analizom.

Jadranka Đokić jednako je uvjerljiva kao Tanja i iznimno duhovito gradi lik žene koju jedino trudnoća sprječava da se prepusti egzistencijalnom očaju.

Dolaskom Marka Foteza na čelo Drame prestaje Tanhoferova era i počinje razdoblje u kojem se smanjuje utjecaj antičkih djela, a promovira domaća klasika, ali ta činjenica ne pomaže im u egzistencijalnom smislu.

Romantični Sergio Leone i sofisticirani Wim Wenders s egzistencijalnom pustopoljinom u svakome kadru, s univerzalnim potenciranjem praznine u kojoj dobro zaziva, pravda poteže revolvere i puca, najčešće u prazno, pa dragi, šašavi Charlie Brown, sve su to uporišta, oaze lirskoga subjekta.

prijatelju sa kojim igram muziku (divno je muzicirati jer je to uzvishena igra, i uglavnom nakon svirke dolazi do plodonosnih uvida) - koji inache takodje radi za televiziju, pravi filmove sa jednim tako autentichno-brbljivim chovekom-performansom) filmske kolaze etc. - pricao o tebi. on mi je rekao da imam srece da me uopshte bilo ko chita, pritom josh oshtrooki chitach. klimnuo je glavom. i inache su chitachi sumnjivi (verdächtig), dodade, naslucujuci tek koliko samo istine ima u njegovim rechima, dakle ne znajuci pravi razlog shto je tako, ali na chudan nachin delimchno istinito, shto je i vishe nego dovoljno na svetu koji je istina idavno napustila, ako je ikad bila tu. otputavala vozom, odletela... sugestivno primetih: als Pulverfässer (doslovno - kao burad baruta). on se hotimichno i po inerciji slozio. ako si tu trenutno, rado cu ti pisati o mojsiju, jednoboshtvu, egiptolozima i o jednom kojeg sam sreo i upoznao u vozu, faraonu ehatonu i egiptu i, za pochetak, na kraju o tome da li je zapadna civilazacija (das Abendland) na prekretnici i raskrscu izmedju - budizma, konfucieve vera u Mudrost i Opushtenost, ionske i helenske misli (chiji su se akteri barem kasapili podstaknuti politichkim pitanjama moci), sjaja i chistoce egipatskog Panteona u ochima grka i rimaljana... izabrala onu ropsku i opasnu stranputicu u vidu monoteizma? valjda zbog religioznog genija jevreja, autentichnosti njihove nacionalne pobune i vaskrsnog ostvarenja tako alegorichno slikovitog ponovnog rodjenja sa sve prolaska kroz more (simbol radjanja) i prelaska Ocu pod mrachnosvechanim nebeskim svodom shto se pruza u daljine i kakvog poznajemo sa slika vrcavim religioznim nijansama)... njegovog duha u egzistencijalnom grchu negde na pola puta izmedju neba i zemlje, zemlje i neba... zbog njihove upornosti valjda, da prognani i pokorni, ropski ustraju u mrznji prema egiptu i grubom nastojanju da ne zaborave odakle dolaze... zbog pisane Svete Rechi, koja se danas zahavljujuci velikom broju nezgodno i tiho pritiskajucih arheoloshkih pojavljuje kao strogim cvecem okicenu i ulepshana pricha o istoriji starog izraela - gorki uvid (za po nekoga) u to da su glavni radovi na starom zavetu usledili tek u 4 - 5. veku pre hrista. pisci biblije prekrili su koprenom retrojekcije sopstvenih snova o nadmoci svoje zemlju izraela kao super sile., koja je strpljivo i dosledno vekovima tkana, od strane svrgnutih i porobljenih - sada shvatam neitscheova pozivanja na ropski mentalitet na chijem se tlu, kao korov i paradoxalno, dobro prima pelcer vlasti, teznje ka moci. ponizenje i uvreda su u nacionalnom kao chvorsihta u neuralgijskom nervnom kostimu naroda... narativna inverzija, preokretanje priche..... dogadjaji u stvarnosti su u tori jako izoblicheni ili mozda potpuno preokrenuti; Hiksosi (ljudi sa istoka, dakle, prajevreji) su kao prvi svirepo osvojili i porobili egipat, u kojem su palili gradove, skrnavili svetilishta, i uopshte se vrlo neprijateljski ophodili prema stanovnishtvu, nedge u 17. veku BC; isti oni potomci hiskosa, sada gonichi stoke i beduini koji mora da su poneli izvesna secanja na 108 - godishnju uspeshnu opsadu egipta proterani u pustinju, uzimali nekih 16. stoleca kasnije uchescha u duhovnom zivotu osvajacha iz egipta. egipat je bio uzvisheno lice civilazacije, izvor mudrosti... narativna inverzija: u tori su ove tri etape potuno izokrenute: hebrejci su pojavaljuju kao prinudni radnici,, zive u ropstvu na nilu, pre nego shto mojesije povede narod u velichanstveno oslobodjenje. da privedem kraju: shta me je posvetilo u ovu prichu? indirektno i posredno pricha o Ehatonu, najtajnovitijem faraonu, pretechi legendarnog is srditog mojsija u stavri jednoboshtva - izgleda da su jevreji i hrishcani sve do sada uspeshno precutkivali, uz manje vishe ometanja od recimo freuda i josh par nauchnika, chinjenicu da su ljubomorno chuvanu licencu na monoteizam preuzeli od omrazenih ih im egipcana, zaparavo prevratnog faraona echatona, 18. dinastije, koji je utro put jednobosthvu nasilnom racijom sprovevshi Firmament (nebesku tvrdjavu) - kralj se klanjao samo jednom bogu, bestelesnog Atona, predstavljenog u vidu zrachece, bleshtave suncheve ploche - bog svetlosti i sunchevih zraka, u kojeg se pod smrtnom pretnjom imalo verovati. (ovome se ima dosta toga isprichati, ali drugi put).

Često se to vrijeme svodi na čuvanje unuka, pričanje priča o prošlosti, naricanje o zdravstvenom stanju i političkim pitanjima, te nažalost u Hrvatskoj i o sve težem preživljavanju i egzistencijalnom strahu.

Evo još jednog ulomka: Samoća je tad za njega imala nove dimenzije i bio je osvjedočen o njezinu dubokom egzistencijalnom značenju... koje zahvaća sve ljude.

Riječ je o vječnim ljudskim pitanjima na koja čovjek ne prestaje tražiti odgovore, vođen ne samo teoretskom znatiželjom, nego poglavito životnom, egzistencijalnom upitnošću i osjećajem da od odgovora na ta pitanja ovisi sam smisao ljudskog života, svih križeva i žrtava, pravde i ljubavi.

Priroda kojom se Timothée i Joséphine kreću naglašeno je bukolički oblikovana s nizom upečatljivih ruralnih detalja te je, kao takva, u izrazitom kontrastu kako s njihovom egzistencijalnom situacijom, tako i s naravi odnosa koji dijele.

Šezdesete su godine bile te u kojima su se elaborirale novine što ih je donio informal, pomak od estetskog prema egzistencijalnom utemeljenju umjetnosti i tranfer pozornosti s djela na djelovanje te se aktivirali i drugi izvori (New York) i druge tendencije - osobito geometrijska i kinetička nastojanja naporedo uz američki, apstraktni neoekspresionizam, tzv. gestualno slikarstvo - u preplitanju s domaćom tradicijom modernizma (eventualno: Vidović, Tartaglia, Uzelac, Junek).

Put mi je važan u svakom vidu egzistencijalnom, spoznajnom, razbuđujućem pa onda i poetskom, naravno i u smislu inspiracije, izvanjskog poticaja za otkrivanje unutarnjeg.

Troškovi kulture, koji se ne smatraju egzistencijalnom potrebom, a za koje je u potrošačkoj košarici rezervirano 310 kuna, uključuju jedan obiteljski odlazak u kino, svakodnevno čitanje jednih dnevnih novina i redovito čitanje jednog mjesečnika.

Slikanjem, kao egzistencijalnom potrebom za kreativnim stvaranjem, otvorenije prenosi stvaralačku energiju u likovno polje omogućavajući sebi slobodniju i dinamičniju zaigranost.

Kroz Gregurovu prozu defiliraju propoznatljivi, često generacijski likovi i njihova neglamurozna realnost; njegova je naracija živahna, nesklona mistifikaciji a sklona egzistencijalnom paradoksu i humoru, uz mrvice dozirane, ali ipak važne gorčine.

Britanski glazbenici uglavnom su slobodni umjetnici, pa njihov život nije nimalo lak, kako u profesionalnom tako i u egzistencijalnom smislu.

Društvo i obitelj u ovom su filmu nenametljivo razdvojeni, jer obiteljsko je zaštitom od profesionalnog i zajedništvom se odupire društveno egzistencijalnom nagrizanju.

Naposljetku, Zakon na nejasan način određuje da će se besplatna pravna pomoć dodijeliti ako se radi o egzistencijalnom pitanju korisnika, omogućavajući diskrecijsko donošenje odluka i potencijalnu neravnopravnost u odlučivanju.

Po tome kako ambiciozno je akcija izvedena, koliko riječi je za te potrebe ispisano, po tome šta je to značilo u Sarajevu tada, i šta je to u egzistencijalnom smislu značilo onima što su živjeli u miješanim brakovima - Ljiljanova akcija je bila, najblaže rečeno, opasna.

Zapravo, podjednako je teško na onom egzistencijalnom kao i onom istinskom problemu, a to su posljedice rata.«

Viktor Frankl će, govoreći o egzistencijalnom vakuumu, visoku stopu suicida kod Japanaca objašnjavati i njihovim religijama bez (osobnog i milosrdnog) Boga, šintoizmom i budizmom.

Živimo u egzistencijalnom vakumu gdje vlada masovna psihoza potrošačkog konzumerističkog društva, uspjeh se isključivo mjeri materijalnim dobrima, ljudski egoizam sve više i više dobiva na značenju, ljudi postaju pohlepni redukcionističko-materijalistički zombiji koji trče za novcem, za tim svemogućim bogom.

Upravo tako - pitanje nije bilo sto je ' covjek ', vec nesto specificnije - sto je ' covjecnost '.... nista drugo (po meni) nije stanje ' covjecnosti ' do suosjecanje da smo svi u istom egzistencijalnom camcu u oceanu zvanom postojanje....