Da ti onda odgovorim u klasičnom metafizičkom žargonu: Čovjek je ono biće koje može biti više no što jest.

Takvo fizičko tijelo, nasuprot misli trajno zapisanoj, prema metafizičkom trajanju duha, jedna je tematska linija, a druga je odnos privatnog i javnog tijela onoga što jesmo, što bismo htjeli biti i onoga kako nas drugi vide.

Tijekom tog obreda, koji će zahvaljujući našem metafizičkom Učitelju (s kojim smo na transcendentan način prošli kroz sve tajne dvorane iza čvrsto zatvorenih vrata) biti opisan malo kasnije, oni nastoje probuditi što veći strah kod svoje žrtve.

Mnoga umjetnikova djela pokazuju jasno stremljenje prema metafizičkom - likove često okružuju neobičan fluid, vibriranje zraka i treperenje koje je teško definirati, dok se na tijela prikazanih likova spuštaju neobjašnjive sjene.

Na gotovo 900 stranica, u 65 poglavlja (autor, poznavatelj numerološkog simbolizma, u času objavljivanja navršio je 65 godina) radnja se odvija što na ovom našem fizičkom, što na nekom onostranom, metafizičkom planu.

Na metafizičkom planu pak saznajemo kako zapravo stoje stvari s čovječanstvom.

Prostor na (i u) kojem se Škola danas nalazi, prostor je u kojem se nalazi već 129 godina, taj prostor u metafizičkom smislu nosi memoriju tih 127 godina stvaranja Hrvatske umjetnosti, auru stvaranja kroz 129 godina koje na ovom prostoru nisu bile neznačajne, tri rata, četiri države, četiri politička sistema, a da ne spominjemo geopolitički položaj na balkanu (bal tur.

No to vrijedi u još uvijek emfatičnom i metafizičkom smislu koji odjekuje u poimanju ornamenta kod Ernsta Blocha (u Duhu utopije), gdje ornament ima oblik monumenta zamišljenog kao raskrivanje našeg najistinskijeg obraza još uvijek veoma klasična i hegelovska monumentalnost, iako se iza tih sveza pokušava izvući premještanjem savršenog sklada izvanjskog i unutarnjeg u svagda iznova odloženu budućnost.

U prostoru naizgled lišenom svake zdravorazumske koordinacije metafizičkom mutacijom likova otvara se prizor, kazao bi kakav oštrooki kritičar, ostavljajući nas, s predumišljajem, bez kvalifikacije tog prizora.

Međutim, u pripoveci " Zbirka Romana Meloda " most uzima na sebe značenje granice u potpuno metafizičkom smislu kao ravni između ovostranog i onostranog.

ali da, zanimljivo je to što.. imamo mi izbore, stotine njih.. a nužno ćemo skončati na samo jednom mjestu, na samo jedan način.. mi to ne možemo ' ' sada ' ' vidjeti, ali taj ishod je već sada tu, u više verzija od kojih će se jedna ozbiljiti i sve su stvarne ' ' sada ' ' i ' ' onda ' ' da, prošlost je u nekakvom metafizičkom tumačenju najstvarnija.. možda zato što vrijeme ne postoji, nego postaje.. kao bitak, ne vrijeme:)

Neočekivana duhovitost mlade pjesnikinje pogađa svojom metafizičkom vedrinom, koja se virtualno širi do apsurda.

Snimke istarskih crkvica i gradova odišu metafizičkom atmosferom, dok fotografije konja pozivaju na pastoralnu idiličnu igru.

Na jednom sajtu su ga nazvali kozmičko-autobiografsko-religiozno-metafizičkom dramom, mislim da je to posve dobar opis ovog djela.

Etika koja izvorište ima u iskustvu i otvorena je metafizičkom trebala bi biti model svakog kršćanskog promišljanja. " Odajući priznanje autorici za pionirski pothvat dr. Grbac je procijenio da je ova knjiga odskočna daska za buduća promišljanja o velikom Ivanu Pavlu II.

Većina njihovih pisaca je u tom nekakvom metafizičkom diskursu.

ontologika u sebi sabirući iznosi na vidjelo ono biti kao bitak bića, teologika, na temelju tog sabrano iznesenog, utoliko obistinjenog bitka, određuje bitost, egzistenciju i esenciju najvišeg bića, kosmologika određuje proizvedenu cjelinu bića (neprolaznu bit svijeta i prolazni bitak unutarsvjetskih bića), dok psihologika određuje bit, bitstvo onoga bića koje se sasvim iznimno, odnosi, može odnositi (i kada se odnosi jest u svom metafizičkom dignitetu) spram sebe sama (kako u svojoj biti tako i u svojoj egzistenciji), spram svijeta i unutarsvjetskih bića, spram najvišeg bića, te spram cjeline i samog bitka bića. odnos čovjeka spram sebe kao bića i spram cjeline bića moguć je na osnovu njegova bitnog odnosa spram bitka bića. taj osnovni odnos biti čovjeka i biti bitka, kroz kritiku metafizike, tj. oslobađajući ono što se u tome odnosu odnosi, bit čovjeka i bit bitka njihovog eterniziranja, razotkriva povijesno mišljenje kao svoj, njega samog omogućujući povijesni odnos. povijesni odnos jest odnos biti čovjeka, biti ne više mišljene kao esencija, nego, temporalno, kao ono biti, čovjekovanje čovjeka, vremenovanje vremenitosti (čovjeka), i biti bitka, i opet, ne bezvremene,« vječne »esencije bitka svega što jest, nego, temporalno, vremenjenje vremenosti onoga biti samog. povijesni odnos je zapravo odnos vremenjujuće vremenitosti (čovjeka) i vremeneće vremenosti (onoga biti) na osnovu vremena samog kao« srži »toga odnosa. istražujući« bit čovjeka i njeno otuđenje u građanskom svijetu », već pri tim prvim, pripremnim koracima na putu k povijesnom mišljenju, Sutlić kaže:« Povijesno vrijeme je veza čovjeka i bitka, srž njihova odnosa, po kojoj čovjek jest, a bitak se objavljuje, bivstvuje, tu je.

Taoizam (ili daoizam) naziv je za skupinu filozofskih i religijskih učenja koja se temelje na metafizičkom tumačenju kineskog znaka Tao, koji se najčešće prevodi kao Put.

O Rinellinom slikarstvu može se govoriti kao o snovitom i metafizičkom, krajnje intuitivnom i instinktivnom reproduciranju doživljenog i viđenog, nabijenom slobodnim asocijacijama.

Padre mi je saopćio jednom da je moja kontra produktivna na izgradnji nečega isključivo na nečem nevidljivom, metafizičkom, duhovnom polju.

Tek utjelovljeni, kenotični, sekularizirani Bog omogućuje ljubav, jer ne omogućuje apodiktičnost prvoga počela: ukida svezu između sakralnog i nasilja, svezu svojstvenu metafizičkom Bogu.

Pri tom se radi o njenom životno - estetsko metafizičkom ' credo ', ništa manje.

Momina zbirka ne bi bila toliko cjelovita da ne posjeduje i Maljevičeve suprematističke kompozicije, među kojima posebno mjesto zauzima njegov bijeli kvadrat na bijeloj podlozi, ili jednostavnije Bijelo na bijelom iz 1918. Jedno od najvažnijih njegovih djela podsjeća nas kako je njegovo slikarstvo u formalnom, strukturalnom i metafizičkom smislu oslonjeno na tradiciju slikarstva ruskih ikona.

Ipak, lukavom i gotovo nenasilnom uspostavom Četvrtog Reicha (Europske unije), očinske snage ponovo dobijaju zamah, pa se ovom političko-metafizičkom nadmudrivanju (preko leđa nedužnog naroda) ne nazire skori završetak.

osobno dolazim do zaključka da vrijeme nije ravna linija već spirala, te da se iste stvari događaju u sekvencama i varijacijama, uvijek isto, a različito. također je nemoguće osporiti utjecaj prošlosti na sadašnjost... ali zapravo u nekom užem metafizičkom filozofiranju prošlost i budućnost ne postoje, jer mi smo svjesni samo u sadašnjosti. živimo sada. ne živimo jučer i pitanje je hoćemo li živjeti sutra.

Osnivanje Royal Society of London značilo je, u metafizičkom smislu napuštanje ideja baziranih na vjeri i idealizmu, u korist materijalizma i znanstvenog napretka.

U takvom stanju ljudi trenutno mogu djelovati na promjene na mentalnom, emocionalnom, fizičkom i metafizičkom nivou, na čemu je bazirano Theta iscjeljivanje.

" Životni se ciljevi u transurfingu predstavljaju kao slike koje zamišljamo da se događaju u stvarnosti i one se s vremenom i dogode jer realizaciji u materijalnom svijetu prethodi realizacija u metafizičkom svijetu.

' ' Bitak protiv smrti ' ' odbija smrtnost potvrditi kao konačnu, ali se u tom odbijanju ne vraća metafizičkom vjerovanju u besmrtnost.

Odvojili ste dvije stvarnosti: dim i granata, ali ja bih te stvarnosti odvojio u fenomenološkom smislu, a objedinio u metafizičkom smislu.