Na listi najtraženijih, osim Aloisea Brunera, čovjeka od povjerenja organizatora holokausta Adolfa Eichmanna, te lagerskog liječnika Airberta Heima, još je desetak imena.

Naime, nedavno je na televiziji prikazan film snimljen 1996., Čovjek koji je uhvatio Eichmanna, u režiji Williama A.

Film koji opisuje kako Mossadovi agenti u Argentini kidnapiraju Eichmanna bio je prikazan poslijepodne, odgledao sam ga i krenuo u grad.

Jedan od najveći uspjeha je lociranje, hvatanje i proces protiv Adolfa Eichmanna kojeg je ova agencija otela u južnoj Americi i prokrijumčarila ga u Izrael.

Hannah Arendt, u svojem izvještaju o suđenju Eichmannu, predstavlja Adolfa Eichmanna kao vrstu fašističkoga kičera koji govori isključivo birokratskim stilom, Âťjer je istinski bio nesposoban izgovoriti jednu jedinu rečenicu koja nije klišejÂŤ. Ä ak se i na samom činu egzekucije Eichmann obratio klišeiziranim frazama iz pogrebnoga govora ⠀ okružio se klišejima da bi se zaštitio od riječi i svjetova drugih, od života i smrti.

Čitav svijet je gledao Eichmanna kako u kabini od pleksiglasa, sa slušalicama na ušima strpljivo i smireno sluša svjedočenja o nepatvorenim užasima holokausta.

Teško je bilo vidjeti sitnog, dosadnog Eichmanna kao najveće oličenje zla u historiji, jer on nije došao sa tamne strane čovječnosti, nije bio gigantski monstrum, nego je, naprotiv, izgledao potpuno normalan.

Oni čekaju vođu ili pastira kako bi mu dobrovoljno predali u ruke svoj život i svoju sudbinu, kao i život i sudbinu svoje djece. x Za ilustraciju slijepog posluha ideologiji posegnuli ste za literaturom iz Drugog svjetskog rata i podsjetili na Adolfa Eichmanna...

On je međutim strpljivo i pristojno slušao Eichmanna, ničim ne iskazujući svoju mržnju ili bijes.

I toj situaciji je sadržana suština banalnosti zla - u toj patološkoj, nevjerovatnoj nesposobnosti Eichmanna da se stavi u poziciju nekog drugog, da pokuša da shvati kako bi se neko drugi mogao osjećati - njegov isljednik, recimo, od kojeg se teško moglo očekivati da pozitivno ocijeni Eichmannovu genocidnu učinkovitost i nađe razumijevanje za učinjenu mu nepravdu.

Kad je ratni zločinac Slobodan Milošević tješio svoga klempavog i iskompleksiranog sina Marka riječima (prema transkriptu): »Ma lep si ko lutka«, tu ima nešto od banalnosti obiteljskog zla o kojoj je govorila Hannah Arendt u odnosu na plinskog instalatera Eichmanna, i s osloncem na pretpostavku da većina roditelja tepa svojoj djeci: »Lutkice moja mala« Jesu li to samo slučajne paralelnosti koje se događaju u praksi života, ili imaju neko skriveno značenje?

Teror nad Židovima na području NDH su činili Nijemci, kako je i ustanovio sud u Jeruzalemu na raspravi protiv Eichmanna.

Sve bi se jednako moglo reći i za Eichmanna: podavio je milijune samo da bi, potpuno isto kao svi što rade, pokazao velikom oku ' ' vladajuće ideje ' ' koliko je uklopljen i sposoban, da on nešto vrijedi za opću stvar, da se s njim može računati.

Eichmanna su izraelske tajne službe 1960. uspjele uhvatiti u Argentini i potajno ga otpremiti u Izrael.

Pricu oko Mengele-a je provjeravao i Mossad i u dokumentarcu prica tip koji je sa svojom ekipom uhvatio Eichmanna koji je rekao da to nema veze s Mengeleom.

Život Shaloma, egzekutora glavnog nacističkog časnika Adolfa Eichmanna, koji je postao ritualni krvnik, obuhvaća priču o Izraelu iz perspektive " drugoga " marginaliziranog Sefarda, zatvorskog čuvara koji je prisiljen izvršiti prljavi posao vješanja glavnog neprijatelja te na taj način nositi nacionalni teret koji dramatično oblikuje njegov život.

Židova, samo zato što su bili Židovi, na tragu konačnog rješenja tzv. židovskog pitanja po modelu dva Adolfa - Hitlera i Eichmanna - samo u Jasenovcu - ubijeno je oko 20 000 Od tog smrtonosnog udara židovstvo Hrvatske nije se oporavilo, a možemo samo pretpostavljati što su te umorene duše mogle dati, da su ostale na životu, svojoj okolini?

Ako prihvatimo da zlo i nije baš nekakav misterij, da je ono svojstvo mediokriteta, savršeno normalnih tipova poput Eichmanna, možemo li bez ostatka ustvrditi da je jedini misterij zapravo dobro, ljubav, ničim objašnjiva gratuitnost i ideali koji vode do samožrtvovanja?

Mlađi sin Adolfa Eichmanna, Ricardo, danas je profesor arheologije, dok je stariji Horst nastavio očevim stopama.

Suđenje su pratile stotine milijuna ljudi.Ali pojedinosti događaja koje su mu predhodili-traganje, hvatanje i dovođenje Adolfa Eichmanna u Izrael - bile su poznate samo nekolicini odabranih.Ovdje vam predajem vjeran izvještaj o toj operaciji, a koja je okrunjena Eichmannovim izručenjem izraelskoj policiji.U operacijama ovakve prirode različite tehničke pojedinosti koje su zapravo od sporednoga značenja za tok pripovijesti, ne mogu se otkrivati čak ni poslije toliko godina.Isto vrijedi i za identitet ljudi koji su sudjelovali u operaciji: oni se u knjizi spominju pod pseudonimom, a mjestimično je izmjenjen poneki detalj da bi im se sačuvala anonimnost.samo jedan od njih nosi pravo ime, a to je Shalom Dani koji je, nažalost, umro u proljeće 1963, u cvijetu života.

Navodi primjer nacističkog zločinca Adolfa Eichmanna, koji bi možda i duže preživio u argentinskom egzilu da je rekao sinu da " drži jezik za zubima pred svojom djevojkom ".

Eichmanna je uhitila izraelska tajna služba Mossad te je potom obješen u Izraelu.

Podsjetimo na povijesnu cinjenicu: neslavno prvo mjesto u Europi u genocidu nad Zidovima Srbija je zauzela samo tri mjeseca poslije sastanka Reinharda Heydricha, sefa njemacke sluzbe sigurnosti, Heinricha Mullera, sefa Gestapoa i Adolfa Eichmanna, sefa specijalnog odjela za Zidove, odrzanog 20. sijecnja 1942. godine na jezeru Wansee kraj Berlina, kada je donijeta odluka da se (tek) pristupi konacnom rjesenju zidovskog pitanja ".

Godine 1954. CIA je pomogla Ottu Von Bolschwingu, suradniku Adolfa Eichmanna, s kojim je polkušao ostvariti plan " čišćenja " Njemačke od Židova.

Zapravo se sa likvidacijom židova počelo i prije siječnja 1942., ali najkasnije nakon uhićenja Eichmanna više nema nikakve sumnje kako su se nacističke glavešine doista okupile i organizirale masovnu likvidaciju čitavog naroda.

Ili slučaj Otta Von Bolschwinga, koji je uspio postati agentom CIA-e zbog veza s Nijemcima i Rumunjima, i to unatoč činjenici da su Amerikanci znali da je bio blizak suradnik Adolfa Eichmanna i Gestapa.

Kvaternik rece: Sto se tice Zidova, i sud je u Jeruzalemu na raspravi protiv Eichmanna ustanovio, da su progoni Zidova u Hrvatskoj bili vodjeni od Nijemaca, i da su zapoceli već 11.4.1941. Ja sam tada bio još u Italiji.

Dapače, Hannah, analizirajući Eichmanna u Jeruzalemu, otkriva kako u temelju velikih zločina leži banalnost razloga i nesposobnost mišljenja.

Mene su čak prozvali judenprotektor, jer skrivam Židove u ministarstvu oružanih snaga, u bolnicama i jedinicama, te izdajem uvjerenja da ih se ne smije dirati. Eugen Dido Kvaternik (sin Slavka Kvaternika) dopunjuje svoga oca: Što se tiče Židova, i sud je u Jeruzalemu na raspravi protiv Eichmanna ustanovio, da su progoni Židova u Hrvatskoj bili vođeni od Nijemaca, i da su započeli već 11.4.1941. Ja sam tada bio još u Italiji.

Naime, autorica nam otkriva članak iz 1942. godine u kojem se Arendt okomljuje na defetizam židovske politike završavajući ga krešendom: "... ne potiče li nepravdu onaj tko se ne želi boriti za svoje pravo. " Upravo taj defetizam i pasivnost dugo će tjerati Arendt da izražava svoju pobunu, a neobjavljeni članak baciti posve novo svjetlo na dva najkontroverznija teksta Hanne Arendt: na Izvore totalitarizma s jedne i Eichmanna u Jeruzalemu sa druge strane.