Premda bosanski franjevac Matija Divković, koji je živio između 1563. i 1631., nije ni u primisli mogao imati predodžbu o relativnosti vremena u Einsteinovom smislu, ima jedna njegova zgodna propovijed iz djela Besjede svrhu evanđelja nedjeljnijeh priko svega godišta (Mletci, 1616.), kojoj je naslov Koliko su slatke pjesni nebeske, i koja se može čitati upravo u svjetlu specijalne teorije relativnosti, naime, da apsolutnog vremena nema.

Kada su astronomi proučavali otklon zrake svjetlosti uz sunce u tijeku pomrčine, zaključili su i proračunali da se sve slaže sa Einsteinovom hipotezom.

Pričinjalo mi se da se budim u Einsteinovom snu.

Ponekad može čak ispasti da te virtualne čestice putuju brže od svjetlosti, ali to nije u suprotnosti s Einsteinovom teorijom jer se pokazuje da one tada ne prenose nikakvu informaciju.

Neki dan se pohvalio kako je tamo negdje u Americi, kolijevci svih suvremenih OPAČINA, dokazivao i dokazao da Plank Einsteinov zakon E0hv treba korigirati u skladu s Einsteinovom teorijom i da sada treba glasiti E = hv mc - [ (hv) 2 (mc2) 2 ] (1/2).

9. svibnja 2007. Hrvat koji je izradio prvu mapu svemira radi u Einsteinovom institutu u Americi Piše: Tanja Rudež Foto: Damjan Tadić Astrofizičar Mario Jurić dobio mjesto na sveučilištu slavnog fizičara - Ono što me privuklo znanosti zadovoljavanje je obične, dječje znatiželje: kako funkcionira ovo, a zašto je ono baš takvo kakvo je.

Konkretno, tek su s Einsteinovom općom teorijom relativnosti prostor i vrijeme postali objekti teorije i poprimili nekakva svojstva koja se mijenjaju i ovise o nekim vanjskim čimbenicima. (Prije Einsteina su se intrinsičnim svojstvima prostora bavili npr.

Zapravo, pravilno skraćivanje pogleda iz ptičje perspektive zaživjelo je u umjetnosti dvadesetog stoljeća tek pod utjecajem tehničkog napretka: s prvim avionom, visokim zgradama metropola, razvojem umjetničke ali i špijunske fotografije, kao i u znanosti s Einsteinovom teorijom relativnosti.

Mnogi od nas ne žele učiti, misle da je sve besmisleno, misle da učimo hrpu beskorisnih činjenica, a s druge strane uopće ni ne znaju što ih zanima Druga je stvar kada tebe nešto drugo zanima pa si ljut jer ti hrpa beskorisnih stvari ne ostavlja dovoljno vremena, a drugo je kada te ništa ne zanima, a ne želiš učiti ni ono što ' moraš ' Eto, to mi se skroz svidjelo u Einsteinovom postupku, što je odbacio sve što mora i posvetio se onome što voli A nije bezveze đabalebario i krao bogu dane

Jučer je za divno čudo na televiziji naletio na dokumentarac koji nije govorio o bosanskim piramidama, vanzemaljcima i zalogajnicama nego o Einsteinovom konceptu vremena, brzini svjetlosti i kvantnoj fizici.

Ove je godine stota obljetnica od te prekretnice, zato je 2005. proglašena Einsteinovom godinom.

Međutim, godine 1922., sovjetski matematičar Alexandr Alexandrovič Friedmann otkrio je pogrešku u Einsteinovom dokazu statičkih rješenja i došao do dva moguća modela svemira koja ovise o vremenu: širećeg i sažimajućeg svemira.

Zaključnom Voltaireovom " Nijedna se pahuljica u lavini nikada ne osjeća odgovornom " te Einsteinovom mišlju " Svijet je opasno mjesto za život - ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju ", Sanja Plevko iz Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi zaključuju svoj članak " Projekt ' Čovjek '.

Jer upravo je na taj način prepoznao univerzalnost zakona fizike i dinamičnost vremensko-prostornih odnosa, što su dva središnja događaja u razvoju znanosti nakon srednjeg vijeka, sistematski uobličena Newtonovom teorijom gravitacije i Einsteinovom teorijom relativiteta.

U skladu s Einsteinovom teorijom relativnosti, ubrzani muoni postoje puno dulje od svoga roka trajanja, jer se u odnosu na nas gibaju brzinama bliskima brzini svjetlosti, pa je vrijeme njihova postojanja mjereno iz našeg sustava produljeno, odnosno dilatirano.

Jedan od najzanimljivijih primjera koje je Hood prepričao, a vrlo je poznat među svjetskim psiholozima, zbog čega ga je dio kolega i kritizirao, premda su ga drugi pohvalili, jest trik s Einsteinovom olovkom i džemperom masovnog serijskog ubojice.

To je alkemijski treptaj oka u kojem za njega prestaje apsolutnost vremena, prostora i materije i on živi u još uvijek nedosanjanom Einsteinovom snu.

Wilhelm Ostwald, jedan od vođa anti-atomske škole, kasnije se povjerio Arnoldu Sommerfeldu da se njegova sumnja u atome preobratila u vjerovanje zahvaljujući Einsteinovom potpunom objašnjenju Brownovog gibanja. [ 9 ] Brownovo gibanje bilo je također objašnjeno i od strane Louisa Bacheliera 1900. godine.

S Einsteinovom teorijom svjetlosti kao čestice nisu se baš svi slagali; rasprave na tu temu nastavile su se slijedećih nekoliko desetljeća.

On je koristeći se Einsteinovom jednadžbom ustanovio da mogu postojati takva svemirska tijela koje vlastita gravitacija smrvi, uruši, stegne do najmanje veličine matematički rečeno, do točke, tj. do singulariteta.

Ujedinjena teorija polja pokušava pomiriti kvantnu fiziku s Einsteinovom općom teorijom relativnosti.

O tome je pisala Mirjana Gross, posebno s obzirom na gledišta koja se javljaju razvojem mikrofizike i Einsteinovom teorijom relativnosti (usp. napomenu: Spoznaje prirodnih znanosti postaju relativne, one ne opisuju prirodu po sebi nego prirodu izloženu pitanjima i metodama istraživača., Suvremena historiografija, Zagreb 1996, str. 357; usp. također Zdenka Janeković Römer, Povijesna spoznaja i metodologija povijesti u postmoderni, u: Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 32/33, 1999 - 2000, str. 205 - 206).

Autor nije mogao redovnikovo iskustvo usporediti s Einsteinovom teorijom jer tada Einsteina nije bilo.

Mogućnosti su izvan prostor - vremena skrivene u energetskim poljima bez gravitacije, u kolapsu kvantnog stanja, u raspuknućima jezgrovitih uvjerenja u vječnom zagrljaju mikro i makro kozmosa u nedosanjanom Einsteinovom snu

Budući da ti rezultati nisu bili u skladu s Einsteinovom posebnom teorijom relativnosti prema kojoj ništa ne može putovati brže od svjetlosti, mnogi su znanstvenici posumnjali da je ova razlika bila posljedica pogreške u mjerenjima.

Što se svojstava vremena i njegovog protjecanja tiče, ono je opisano Einsteinovom teorijom relativnosti, gdje su vrijeme i prostor ujedinjeni u tzv. vremensko-prostorni kontinuum.

Laboratorij smješten pokraj Ženeve prošle je godine otkrio pojavu koja je u suprotnosti s Einsteinovom općom teorijom relativnosti: subatomska čestica neutrino kretala se brže od svjetlosti.

Ovaj efekt predviđen je Einsteinovom posebnom teorijom relativnosti.

Ovo posljednje zapažanje nije, međutim, bilo i jedino u Einsteinovom životu koje je išlo za tim da mu se prikače nekakvi kontroverzni epiteti ili da se etiketira nekom " patološkom naljepnicom ".

Tako opažanje gibanja planeta na nebeskom svodu prvo " objašnjavamo " Keplerovim zakonima (da se oni gibaju po takvim i takvim elipsama), onda Keplerove zakone " objašnjavamo " Newtonovim zakonom gravitacije, zatim Newtonov zakon objašnjavamo Einsteinovom teorijom gravitacije itd.