I prije nego se danas raziđete, kažite i obećajte jedni drugima da ćete uvijek biti lica Bogu okrenuta i da ćete uvijek tražiti njegovo lice Querite faciam eius semper (Tražite uvijek lice njegovo); da ćete ljubiti Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom i svim umom svojim; da ćete cijeniti, poštivati, voljeti i držati do bližnjega svoga onako i onoliko koliko cijeniš, poštuješ, voliš i držiš do sebe samoga.

I zaključujemo ovu kratku studiju riječima antifone iz matutina Rimskog brevijara:,, Immaculatam Conceptionem Virginis Mariae celebremus: Christum eius Filium adoremus Dominum slavimo Bezgrešno Začeće Djevice Marije, klanjajmo se njezinom Sinu, Kristu Gospodinu.

Cuius regio, eius religio - Čija je zemlja, njegova je i religija.

Međutim vodeći reformatori su se ovom usprotivili i u međusobnom ratovanju rimokatolika i protestanata nastalo je načelo, čije je područje njegova je religija (Cuius regio eius religio).

Dogma o bezgrešnom začeću Marije (immaculata conceptio beatć virginis Marić) nije isto što i dogma o djevičanskom rođenju (partus virginalis), s kojom se često brka (sćpe confusa cum partus virginalis Marić). Marijino bezgrešno začeće je vjerovanje da je Marija, buduća Bogorodica, začeta u utrobi svoje majke (in utero eius matris, Sanctć Annć) slobodna od istočnog ili iskonskog grijeha (a peccato originale libera), koji prema hrišćanskom učenju nose svi Adamovi i Evini potomci.

Liberalizam je bio jedna od mnogih sugestija za rješavanje društveno političkih tenzija i stvaranja novog društvenog poretka. jedna od bitnih pojava vezanih uz liberalizam biti će antiklerikalizam, koji se kretao od indiferentizma preko ismijavanja vjere i antivjerske propagande do sustavnog političkog progona vjere, napose Katoličke crkve. [ 17 ] Na tragu liberalnih strujanja u Njemačkoj će već u prvoj polovici doći do sloma starog principa cuius regio, eius religio, koji je pretpostavljao identifikaciju pojedine države s određenom vjeroispoviješću.

Zanimljivo je da dubrovački kroničar Ludovik Tubero Crijević-Cerva (1459. - 1527.) u djelu Commentariorum in rebus quae temporis eius... pripovijeda kako je jedna četa Turaka, jaka koju stotinu ljudi, provalila u dolinu rijeke Krke kod Skradina u doba Bajazita i da su tamo bili potučeni od Kožula i njegovih ljudi (... simulque Cossuli, ex eo genere Illyrici hominis qui se Romanos putant).

Od hrvatskih autora treba spomenuti i djelo De baptismo Sancti Spiritus et eius virtute Šimuna Dalmatinca Hvaranina, tiskano u Mletcima godine 1477.

,, Srcem vjerujemo i ustima ispovijedamo jednu Crkvu ne krivojernika, nego svetu Rimsku, katoličku, apostolsku, (i) vjerujemo da se izvan nje nitko ne spašava. (Inocent III., Eius exemplo, 1208. god., DH 792)

Numerus enim hominis est: et numerus eius sexcenti sexaginta sex ". (Iv.

Stabat juxta crucem Mater eius - Uz križ Isusov stajaše Majka njegova. Danas uz ovaj križ stojimo i mi svećenici.

Svoju osobu nisam prilagodio danu koji mi je kao posljednji obećala pohlepna nada, doista nema da na koji nisam promatrao kao posljednji.« (Seneka, Pisma, 93,6: Nec ideo mihiplures annos accedere recusaverim; nihil tamen mihi ad beatam vitam defuisse dicam sispatium eius inciditur; non enim ad eum diem me aptavi quem ultimum mihi spes avida promiserat, sed nullum non tamquam ultimum aspexi.) Može se zaključiti da prerano umire uistinu samo onaj tko nije postigao unutarnji mir i sreću, onaj koji je svoje čežnje usmjerio na izvanjska nedostignuta dobra.

Na kraju opet imamo eius, što može biti i muški i ženski rod, ali vrlo vjerojatno se odnosi na ženu, što će pak kasnije dovesti do marioloških tumačenja retka.

Teško je vjeroispovijest ograničiti na poglavlje unutarnjih poslova zemalja, kao da smo još uvijek u svijetu proizašlom iz Westfalijskog mira (1648.), s njegovom klasičnom uzrečicom: Cuius regio, eius religio (Čija je zemlja, njegova je i religija).

Baričević i Ana Gabrijela Šabić, Katekizam 6. Put u slobodu, VII. izd., Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993., str. 192) treba postupati kao s osobom (zigota već sadrži genetički kôd novog ljudskog organizma od 46 kromozoma, koji svojim unutarnjim skladom i originalnošću upravlja svim razvojnim procesima novonastalog života; nedugo nakon završetka procesa oplodnje, formira se jedna sasvim nova stvarnost koja nije više dio majke, već zasebna ljudska osoba, neponovljiva i jedinstvena; svaki je, dakle, čovjek započeo postojati na samom početku/biologija to naziva oplodnjom /; Crkva naučava da ljudski embrij/zigota pravi ljudski organizam s vlastitim genetičkim i organizacijskim osobinama/prima svoju razumnu dušu neposredno od Boga u času začeća). (N. B.: Još je institut Rimskoga prava, doduše u nasljednopravnom smislu, sadržavao odredbu: Nasciturus pro iam nato habetur quam de commodis eius habitur/Fetus se smatra već rođenim kada se radi o njegovim interesima /).

U to vrijeme se smatralo, kao što je već spomenuto, da zametak nije čovjek, nego dio majke no zametak se i tada smatrao već rođenim ukoliko se radi o njegovim probicima, prema pravilu nasciturus pro iam nato habetur, quotiens de commodis eius agitur.

Nešto kasnije načelo cuius regio, eius religio i nehotice je, uz pomoć neznatne modifikacije u cuius regio, eius natio, postalo izvor mentalnog okvira " koji je stvorio (sekularni) politički poredak moderne Europe u nastajanju: obrazac nacije-države ".

I. Benedictus vir qui confídit in Domino, (et erit Dominus fiducia eius.) Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Gospodina i kome je Gospodin uzdanje.

Liber Baptizandorum Jazauiciensis Parochiae Anno Domini 1728: Ego fratcr Michael a Czernik baptizaui Marcum filium Nicolai Smoglianouich et Angelae eius conjugis ex Pago Borouacz.

Ispod njega napisao je vers iz psalma: Domini est terra et plenitudo eius, orbis terrarum et universi qui habitant in eo. "

A čak ga i pravna znanost brani i štiti: Nasciturus pro iam nato habetur, quotiens de eius commodis agitur. = Zametak se smatra već rođenim ukoliko se radi o njegovim interesima. Kojeg li dakle apsurda NEROĐENI ima sva prava osim PRAVA NA ŽIVOT

Augustin, Ep. 186,9,32 (CSEL 57,71); De an. et eius orig., 2,10,14 (CSEL 60,348 - 349)) Evanđeosko izvješće o Posljednjemu sudu govori o desnoj i lijevoj strani: »Ne posto ji neki međuprostor gdje bi se mogla smjestiti djeca (...) ne poznajem nešto drugo«. (Augustin, Serm., 294,3,3: nullus relictus est medim locus, ubiponere quaeas infantes (...) non novi aliud... ne postoji neko srednje mjesto gdje bi mogao položiti djecu (...), ne znam drugog mjesta... (PL 38,1337) Augustin smatra da se nitko ne može spasiti snagom svojih dobrih djela, nego isključivo po milosti, snagom slobodnoga Božjega izabranja, stoga je milost za sve uvjet spasenja. (Usp.

Spinoza u svojoj Etici kaže: »Affectus, qui passio est, desinit esse passio simulatque eius claram et distinctam formamus ideam«. (Osjećaj trpljenja prestaje biti trpljenje čim o njem oblikujemo jasnu i razgovijetnu predodžbu.) [ 3 ]

Prvo se oslobođenje dogodilo 26. rujna 1687. kada je posljednji osmanski zapovjednik Džafer-beg napustio grad, a u napušteni su grad ušli vojnici pod zapovjedništvom Lodrona 29. rujna, o čemu simbolički svjedoči goblen što se nalazi u bivškoj carskoj riznici u Beču s utkanim napisom na dnu: POST EFFUSUM CAESUMQUE ACERBA CLADE HOSTEM ESSECHIUM PONTEMQUE EIUS DIRIPIT CAROLUS V 5. OKTOBRIS 1687. (Poslije razbijenog i uništenog neprijatelja u teškoj bitki, izbavio je Osijek i njegov most Karlo Peti, 5. listopada 1687.), dok je drugo oslobođenje datirano 1690., a dogodilo se u petak u 11 sati što je obilježavano do 1918. godine zvonjavom s crkve sv. Mihovila u Tvrđi.

Naime, to je ideja u kojoj će svi politički subjekti biti podređeni jednome - državi, što je u prijevodu značilo da crkva više neće imati ulogu u političkom životu (prema Augsburškome miru 1555. - " cuius regio, eius religio ", u prijevodu znači " čija zemlja, njegova i religija ").

" Biskupsko posvećenje daje sa službom posvećivanja također službe poučavanja i vladanja (...) Jer se polaganjem ruku i riječima posvećenja daje milost Duha Svetoga i utiskuje se biljeg, tako da biskupi na odličan i vidljiv način imaju ulogu samoga Krista Učitelja, Pastira i Svećenika, i rade u njegovo ime (in Eius persona agant). " " Biskupi su prema tome, po Duhu Svetomu koji im je dan, postali pravi i autentični učitelji vjere, svećenici.

Za to jamci natpis pod velikim oltarom Eufrazijeve bazilike u Porecu, sagradene u VI. stoljecu, koji glasi: »Hoc cubile sanctum confessoris Mauri nibeum continet corpus; haec primitiva eius oratibus reparata est ecclesia; hic condigne translatus est, ubi episcopus et confessor est factus, ideo in honore duplicatus est locus«.

Nos hec recordamur et testificamus, quia quando beatissimus Chrisogonus auxiliante deo reconditus est a nobis atque colocatus in sarcofago nouo, supradictus Andreas episcopus fecit amonitionem atque sermonem in plebe, ut si quis aliquod beneficium ad promerendum anime sue remedium dare tali patrono et intercessori pro nobis ad deum uoluerit utique cum magna caritate atque alacri corde deberet offerre, quia satis uituperabile esse uidetur, ille dicebat, ut in die tante festiuitatis sueque consecrationis ex hoc, quod nobis dominus contulit, munusculum aliquod non demus, quia quicquid pro amore suo et sancta eius festiuitate, quam modo nos in terris ueneramur, ei contulerit, sciat pro certo, quia magnam retributionem apud iustum iudicem promerebit in die iudicii cum sanctis et electis suis in regno celorum.

Cvjetići su anoniman talijanski prijevod spisa Actus beati Francisci et sociorum eius, koji je krajem 13. ili početkom 14. st. po svoj prilici napisao Ugolino da Montegiorgio, franjevac iz Marki.

Tada u potpunosti usvojeno načelo cuius regio eius religio, u mnogome bitno za suvremenu multinacionalnu i multikulturnu sliku Evrope, označava perspektivno političku zajednicu u kojoj je crkva (pa i vjera) državna, a državna vjerski impostirana.