postoje opće priznate definicije ljudskog ponašanja, karaktera i sličnog, koje su sve samo ne istinite, a prema tome ne mogu biti ni definicije. jer definicije se moraju dokazati (sjećate se matematike i na kraju ona tri slova QED iliti quod erat demonstrandum), pa kad se nešto dokaže onda je i istinito. jedna od većih zabluda muškog roda, a uvjeren sam da žene to znaju, ali nam neće reći, jest da su muškarcii rođeni lovci. i da im je od pamtivijeka usađena ta osobina u karakter. no da krenem ispočetka. koji je najvažniji lov? pa, naravno onaj u kojem se ' lovi ' osoba s kojom želim dijeliti ono lipo što mi se dogodi i u kojoj tražim utjehu i podršku kad mi je teško. i onda pogledam na taj lov. prvo što pomislim jest da uopće nije bilo lova. i da je pozadina svega toga ljubav, srića i sve to. ma kako da ne. mislim, ima toga, ali sve je to bilo smišljeno. ne kažem ja da je meni loše. i da se ja bunim jer sam ulovljen. ali želim to naglasiti. nek se zna. za buduća pokoljenja. jedno sam se vrime zanosio da sam ja bio taj koji koji je bio lovac. ono nedostupan, a onda hop, pa obrat. ali svakim danom, dolazila je potvrda suprotnog. i tako s vrimenom sam se pomirio s tim. i dobro mi je. a kao dodatna potvrda svega toga dolazi od ljudi oko mene. ne znam još toga koji je odradio ' lov ' od početka do kraja, te da posli lova on nije bio ulovljen. ali sigurno će se neko naći i postati iznimka koja potvrđuje pravilo. najbolji dio te priče mi je zapravo ženska manipulacija. dobro možda teška rič, jer ne mislim stvarno ništa loše. ono, kad žena prepusti muškarcu da se osjeća važan zbog svega toga, a zapravo ona povlači sve konce. dobro tu ne mislim na npr. da mu daje lovu prije izlaska van da on ispadne faca koja se brine za svoju ženu, ali zna se i to dogoditi u pojedinim slučajevima. kao ona njemu prepušta odluke, inicijative... a zapravo sve iz prikrajka prate. dakle, treba se što prije prepustiti toj činjenici da je žena glavna u svemu i bit će život odma lipši i sritniji. i bez velikih svađa. osim tog lova postoji i onaj tradicionalni lov. bilo na divljač. bila ribičija. bilo natjecanje u gađanju puškom, lukom, samostrelom... i tu je opet na djelu ženska ' solidarnost '. one se ne žele miješati u ' muške ' stvari, da bi se mi osjećali posebnije. a kladim se, kad bi se žene počele baviti time, bi imale stoput više uspjeha i sigurno bi bilo manje propucanih lovaca (to je doli kod mene u modi zadnjih godina, lovci pucaju na sve što se miče, pa najčešće lov završi na hitnoj pomoći). kao dokaz, mislim da se radi o samostrelu, ali nemojte me hvatati za rič. rezultat svjetskog rekorda za žene je bolji od onog za muške. očito da se radi o ženi koja ne mari za ega muškaraca. eto vam lovci i lovice samo da znate. da se ne bi brinuli. ovo ne pišem razočaran spoznajama ili čim već. nego, jednostavno, jučer u tramvaju pređoh preko te misli samo površno i kažem, ma što ne bi malo to bolje objasnio.