Umoran od rada s klasičnim« benday »točkicama, Roy ih ispunjava širokim potezima punih boja, te se iznova, kao i na početku 1960 - ih, vraća apstraktnom ekspresionizmu, no na potpuno drugačiji način.

Ludičnost i slikarski hedonizam osnovne su karakteristike umjetničkog izraza Tamare O Byrne, koji svoja osnovna polazišta nalazi u apstraktnom ekspresionizmu ludičke provenijence, prizivajući iskustva pionira ekspresionističke misli Franza Macka i grupe Blaue Reiter, potom Willia Baumeistera, te napokon američkog apstraktnog ekspresionizma što jasno govori o autoričinoj odanosti nesputanom i neopterećenom umjetničkom izrazu jakog kolorita i naglašene gestualnosti.

Na kraju, iako bi još mnogo toga mogli spomenuti (kao npr. važnost zvuka, da zvuka a ne ' ' glazbe ' ') recimo da je ovakvom ' ' minimalističkom ekspresionizmu ' ' EGZISTENCIJALIZAM ISPRED ESTETIKE.

Vidimo da čista crvena i zelena imaju otprilike jednaku svjetlina.U povijesti umjetnosti karakteristična je upotreba čistih boja u tzv. ekspresionizmu početkom 20 - og stoljeća, počevši od fovista; takva zamjena tonske modulacije čistim bojama naziva se modulacija.

Murti ć je tada imao osamnaest, a Kaštelan dvadeset godina, bili su pod velikim utjecajem europskoga modernizma i socijalisti č kih ideja; Murti ć je naginjao ekspresionizmu, Kaštelan nadrealizmu, što je o č ito i iz njihovih doprinosa ovoj zbirci.

Vilka Gecana, Marijana Trepše i Sergija Glumca, biti predstavljeni i umjetnički prilozi ekspresionizmu mnogih autora poput Miroslava Krleže i Antuna Branka Šimića u književnost i, Blagoja Berse i Borisa...

Riječ je o nijemom filmu i hommageu njemačkom ekspresionizmu snimljenom u crno-bijeloj tehnici.

Slična određenja pokazuju i tekstovi o kiparstvu i slikarstvu Giovanniju Lanfrancu (Radoslav Tomić), karikaturi u Hrvatskoj (Frano Dulibić), hrvatskom ekspresionizmu (Petar Prelog) ili Ivanu Picelju (Snježana Pintarić).

Zastupljeni su (opet) morfološki ili tematski bliski ekspresionizmu Job, Kraljevi ć, Kolombar, Trepše.

U likovnim umjetnostima njegovi se tragovi mogu prepoznati u jugendstilu i ekspresionizmu, kubizmu i futurizmu, u svim varijantama l ' art pour l ' art, ali i u novom realizmu poratnog razdoblja.

Michieli: »Jedno lice ekspresivne figuracije«, ožujak 1997) nije u povodu Michielija nastojala stvoriti retrospektivnu ili kronološki lineranu sliku potpunosti jednoga opusa, nego problematizirati taj odnos i tu uočenu liniju ekspresionističke figuracije kojoj je Michieli oduzeo proročki (Meštrović), povijesno memorijalni (Radauš) sadržaj dajući tom ekspresionizmu biljeg vlastitoga bolnoga iskustva i onu crtu autobiografskoga koje to djelo čini dokumentom stanja jednoga čovjeka i njegovih životnih i stvaralačkih borbi.

Bruno Pieters, modni dizajner HUGO-a, inspiraciju za ovu kolekciju pronašao je u njemačkom ekspresionizmu, što je dodatno naglasio revijom koja se održala, ni manje ni više, nego u bivšem francuskom samostanu iz 15. stoljeća Couvent des Crodeliers.

Nakon biafrijske faze priklanja se ekspresionizmu dok se u zadnja dva desetljeća isti smirio i otvorio vrata senzualnijim i smirenijim oblicima.

Njegovi su filmovi bili vrlo ekspresivni, on je dolazio iz neke druge škole, njegova su vrela bila u ekspresionizmu.

Paić je naslovio svoju selekciju Brakhageovih filmova Metafora vizije program filmova i videa za lijevu ruku, te ju je predstavio kao Hommage apstraktnom ekspresionizmu i ritmovima Johna Coltranea, izloživši u predavanju poveznice triju srodnih umjetničkih poetika u filmu, slikarstvu i glazbi.

Jaz između dvojice koreografa bio je velik: Ashton je koreografije bazirao na lirskom klasicizmu, a MacMillan je bio puno mračniji i skloniji ekspresionizmu.

Potom se vraća postimpresionizmu vedrih boja i približava se ekspresionizmu.

To je jamačno potaknulo kritika novine »Il Gazzettino« na naslov Glad prestaje srdžba ostaje, u kojem daje oduška neraspoloženju prema piščevu prošlostoljetnom ekspresionizmu i po njegovu sudu lažno naivnoj festivalskoj izvedbi.

Da bi bilo u tome uvjerljivije ovo se rješenje ne pouzdaje više u duhovite slogane i metaforičke izazove već se okreće naturalizmu i neke vrsti digitaliziranom ekspresionizmu; zamućena i distorzirana slika valova, fantazmagoričnog kovitlaca, da se« ilustrira »kako se to vrti u glavi i abodmenu...

Sve uvažene rasprave i knjige, slijedi iz Milanjina izlaganja, o ekspresionizmu su govorile kao o gotovu krovnom pojmu, »nadpojmu«, čija bi se svojstva odn. atributi eventualno s većom ili manjom učinkovitošću nekako distribuirali u realnim pjesničkim pojavama.

Tako i u ovom ciklusu ima slika, neke bliže apstrakciji, druge ekspresionizmu, a neke naivi.

3. Prikaz jednoga književnog žanra ne smije se u prvom redu orijentirati prema nazivima epoha koje nudi tradicionalna povijest književnosti ⠀ u ovom slučaju, dakle, prema naturalizmu, umjetnosti prijelaza stoljeća, jugendstilu, neoklasicizmu, neoromantizmu, ekspresionizmu, nego je, upravo obrnuto, potrebno unutar jednoga žanrovskog polja prepoznati i izlučiti tematske i formalne konstante (a samim tim i varijable) koje je zatim potrebno uspostaviti u svezi s obilježjima književnoga razdoblja, a koja se opet uspostavljaju na temelju daljnjih književnih i izvanknjiževnih podataka.

Slike odražavaju njegovu bliskost njemačkom ekspresionizmu Otta Dixa i Maxa Beckmana, te hrvatskog slikara Krste Hegedušića, na čijem je iskustvu gradio svoj svijet ispunjavajući ga nestvarnim, fantastičnim scenama s temom čovjeka i njegovog života.

Rekli bismo da je rije č o apstraktnom ekspresionizmu, ali kod ovoga slikara nikada nisu posve nestale predmetne asocijacije.

Istraživao je avangardu u Hrvatskoj i svijetu, autor je, uz Igora Zidića, više nego zapažene Antologije hrvatska fantastične proze i slikarstva, pisao je o dadaističkoj poeziji i hrvatskom poetskom ekspresionizmu, kriminalističkom romanu i hrvatskoj humorističkoj prozi, ali i sovjetskoj kazališnoj avangardi.

U njima je Tišov nešto slobodniji potezom, a u Morskoj veduti čak osjećamo blago kretanje ka ekspresionizmu.

Newmanovo se djelo razlikuje od drugih djela iz avangarde, a posebice onih što pripadaju američkom apstraktnom ekspresionizmu, po tomu što nije opsjednuto pitanjem vremena, kao djela mnogih slikara, već što pitanju vremena daje neočekivan odgovor: vrijeme, to je sâma slika.

Osvrćemo se za dragim, možda živim pokojnikom i čini nam se kao da netko namjerno glumi da je prof. Peterlić, nosi odijelo u kojem smo ga nekoć najčešće viđali na ranojutarnjim predavanjima iz teorije i povijesti filma, tetura kako bi potvrdio zlobne glasine (u koje sam uvijek odbijala vjerovati) da je volio popiti i, nikomu osobito, na ulici glasno govori o njemačkom ekspresionizmu i svekolikim prednostima crnobijelih filmova nad onima u boji.

Oslobođen određene stilske usmjerenosti, u ciklusu Vagoni (1976 - 1990) i novijim pejzažima, izgradio je osubujni likovni izraz zasnovan na sažimanju motiva i suzdržanom kromatskom ekspresionizmu.

Ona je odlučila napraviti djelo s dva pjevača i tri plesača koje bi se temeljilo na njemačkom ekspresionizmu.