Prva upotreba je u medicini, kao npr u POZITRONSKOJ emisijskoj tomografiji (pozitron je antimaterijski pandan elektronu).

Magistarski rad Pobuđenje atomske jezgre pri anihilaciji pozitrona na K-elektronu obranio je 1986. godine.

Češće jezgra tu energiju predaje svom K elektronu (elektronu iz prve, K ljuske).

U knjizi Gerharda Staguhna Kratka povijest svemira opisuje se ta elementarna čestica vrlo slična elektronu, a koja se od nje razlikuje većom masom - teža je.

Uređaj je u potpunosti razvijen u Elektronu te je podrška korisnicima servis i održavanje na najvišem nivou.

Nikola Tesla je još 1891. prvi objavio članak o elektronu, za čije je otkriće J. J.

Sunčev sutav se sastoji od ogromnog praznog praznog prostora u kojem se nađe tu i tamo neki planet ili meteor.Atom se sastoji od relativno puno praznog prostora u kojem se nađu sitna jezgra i pokoji elektron... ne znam dalje kako to ide u jezgri atoma i elektronu, al ide neka slična priča... znači materija koja nam je tako stvarna je jedna velika hrpa praznog prostora, znači ničega (na neki način) Sve to skupa je na neki način apsurdno.: D

Kada elektron upije energiju fotona, jedan dio energije se troši na oslobađanje elektrona iz materijala, a drugi dio energije daje kinetičku energiju elektronu.

Kako ne možemo govoriti o elektronu kao o čestici ili o valu (a njegovi ovi ili oni atributi se više ili manje iskazuju ovisno o uslovima), veća samo o čvrstom jedinstvu val-čestici, tako je nerazumno razdvajati jedinstvo duh-tijelo u čovjeka.

U fotoelektričnom efektu foton u potpunosti predaje energiju uglavnom najjače vezanom elektronu u atomu detektorskog materijala.

Razlika početne i konačne energije fotona predana je izbijenom elektronu.

Pri tome nastaju elektron i njegova antičestica pozitron koji je jednak elektronu samo što ima pozitivan naboj.

Ova super - korelacija manifestuje se u tome da što god da se dogodi jednom elektronu nekako utiče i na drugi - oni postaju nerazdvojni " blizanci ".

Visokoenergetski neutrino pri prolasku kroz led ponekad proizvede super-brzi mion (subatomsku česticu sličnu elektronu, samo težu) koji onda emitira tzv. Čerenkovljevu svjetlost koju detektiraju spomenuti detektori.

Na primjer, što preciznije elektronu određujemo njegov položaj, to veću neodređenost unosimo u njegov impuls, i obratno.

Ja sam intervenirao na pogrešnost tvoje interpretacije elektrona jer suvremene interpretacije govore i o VIRTUALNOM ELEKTRONu kao stvarnost koja ne postoji?

Istraživanje je naručila tražilica za potrošačku elektronu Retrevo.

Naime, sve tvrde gramofonske ploèe uništene su u Elektronu odmah poslije Drugoga svjetskog rata; poslije su na tadašnjem Radio Zagrebu, pojavom magnetofona uništene i mekane decelitne ploèe; a sedamdesetih je, takoðer na Radio Zagrebu, zbog pomanjkanja prostora u fonoteci unišen znatan dio fonomaterijala, pa i snimke jazz glazbe.

Za visoke energije upadnoga fotona (male valne duljine zračenja u odnosu na srednji polumjer pozitronijskog atoma) pokazujemo da je interferentni član malen i proces raspršenja se ponaša kao raspršenje fotona samo na elektronu i samo na pozitronu.

Danas znamo da i ugljik i silicij imaju po 4 elektrona u zadnjoj elektronskoj ljusci (elektronskoj razini), a fosfor i dušik po 5, pa ih to čini sličnima po pitanju reaktivnosti, elektronegativnosti i afiniteta prema elektronu.

Tako npr. kvantna fizika postulira da elektronu za " kretanje po stazama oko atomske jezgre " nije potrebna nikakva energija ako se elektron nalazi u tzv. osnovnom stanju.

Npr. kisik ima dvije ljuske, a sumpor tri, ali oba elementa imaju po 6 elektrona u zadnjoj ljusci i zbog toga imaju neka slična svojstva (elektronegativnost, afinitet prema elektronu).

Kulonske energije po " slobodnom " elektronu, za dva različita prostorna uređenja domena, u ovisnosti o veličini domena.

Već u tvojem pitanju se nalazi nekoliko pretpostavki o elektronu koje nisu točne: '... elektron se giba po kružnoj stazi... ' prešutno predmnijeva da je elektron ' kuglica ' (točkasta čestica) i da za njega vrijede uobičajene predodžbe poput npr. ' putanje ' (ili staza) po kojoj se giba.

Stoga se Heisenberg nije mogao pomiriti sa pojmom staze elektrona u atomu, već je izveo sustav matričnih jednadžbi koje elektronu pridodaju pozicije prije i poslije kvantnog skoka.

Pak elektronu možemo dati valna svojsta kao što valovima možemo čestična...

E sad, elektricitet pripada elektronu i bez ikakve sumnje elektronski flux je i električne prirode, sastavni je dio atoma, time je i plazma.

Rezultat bi trebao biti fantastičan - zahvaljujući spintroničkim principima, u teoriji bismo trebali moći spremati dvostruko više podataka po elektronu.

Zbog najveće elektronegativnosti, a time i velikog afiniteta prema elektronu, u spojevima fluor ima samo jedan oksidacijski broj: - 1.

Današnja fizika zna malo više o elektronu - možda ne kako izgleda, ali kako se ponaša u raznim situacijama i što se od njega može očekivati, svakako da.