I reče Ilija Elizeju: Ostani ovdje, jer me Jahve šalje do Betela. Elizej odgovori: Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti I siđoše do Betela.

A proročki sinovi koji su boravili u Betelu, iziđoše Elizeju u susret i rekoše mu: Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave? On reče: I ja to znam; tiho Ilija mu reče: Elizeju

Proročki sinovi, koji su živjeli u Jerihonu, priđoše Elizeju i rekoše mu: Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave? On reče: I ja to znam; tiho Ilija mu reče: Ostani ipak ovdje, jer me Jahve šalje do Jordana. Ali on odgovori: Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti I tako pođoše obojica.

A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju: Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe? A Elizej odgovori: Neka mi u dio padne obilje tvoga duha Ilija odgovori: Mnogo tražiš: ako me budeš vidio, kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće biti. I dok su tako išli i razgovarali se, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih, i Ilija u vihoru uziđe na nebo.

Kao starozavjetni primjer jednog takvog gostoljublja pokazuje nam danas jedna ugledna i imućna žena Šunamka čiju je gostoljubivost prema proroku Elizeju Bog nagradio na neočekivan način.

Tako umnažanje kruha koje je učinio Gospodin po proroku Elizeju (usp. 2 Kr 4,42 - 44) nije samo znak Božje ljubavi prema svome narodu, nego je naveštaj čuda koje će Isus učiniti za svoj narod.

Ilijin poziv Elizeju bio je vrlo sličan pozivu koji je Krist uputio mladom učitelju Zakona.

Naaman, zapovjednik vojske aramskog kralja Arama, neprijatelja izraelskoga, slijedeći savjet mlade Židovke, svoje sluškinje ide u Samariju proroku Elizeju koji ga šalje da se sedam puta okupa u rijeci Jordanu.

Zatim se sam vraća Elizeju govoreći: " Sada znam da nema Boga na svoj zemlji doli u Izraelu " (red. 15).

Epizoda, koju navodite, o Elizeju s djecom koja su mu se rugala, ne ulazeći u pitanje koliko je to povijesni događaj, donosi poruku kako se ni djeca ni itko drugi ne smije rugati čovjeku zbog neke njegove karakteristike te kako se tako ne smije odnositi ni prema proroku.

Ovonedjeljni ulomak iz lekcionara za liturgijsku godinu »C« stavlja pred nas Božji poziv Elizeju preko proroka Ilije.

Bogatom Elizeju, koji još imao žive roditelje, bilo je teško odreći se svega i započeti nestalnim i siromašnim životom često progonjenih proroka.

»Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uđe, stade preda nj i reče mu: Evo sad znam da nema Boga na svoj zmelji, osim u Izraelu.« (2 Kr 5,15)

Prijelaznom razdoblju iz romanike u gotiku pripadaju slike u Sv. Vincentu u Svetvinčentu, Sv. Martinu u Bičićima, Sv. Elizeju u Draguću, Sv. Magdaleni u Bazgaljima, Sv. Križu u Butonigi, Sv. Margareti kraj Vodnjana.

Kada je prorok ugledao Elizeja kako zajedno sa slugama ore idući za dvanaest jarmova volova, otišao je do mjesta na kojem je obavljan posao, i dok je prolazio, skinuo je svoj plašt i prebacio ga Elizeju preko pleća.

U sv. Elizeju nalazimo freske koje datiraju iz 13. stoljeća, a otkrivene su relativno kasno, tek 1946. godine.

Bio je to znak poziva Elizeju da preuzme prorocko poslanje od Ilije.

Ulomak iz Knjige Kraljeva donosi zgodu o proroku Elizeju.

U prvoj se nalazi i pripovijedanje o proroku Iliji, a u drugoj o Ilijinu nasljedniku proroku Elizeju.

Židovski povjesničar Josip Flavije u IX. knjizi svojih Židovskih starina ovako opisuje Ilijin završetak: »Ilija je iščeznuo između ljudi i nitko sve do danas ništa ne zna o njegovoj smrti.« U Rječniku biblijske teologije XavierLéon Dufour o Ilijinu svršetku piše ovako: »Božji čovjek tajanstveno nestaje pred očima svoje okoline uznesen u vihoru, u kolima Izraelovim i konjanicima njegovim, a njegov proročki duh ostao je u Elizeju da nastavi Božje djelo.«

" Zadovoljan sam današnjim susretom u Elizeju s talijanskim premijerom i saznanjem da ćemo moći zajedno raditi ako bi zajedno za cijelu Europu i, poglavito, Njemačku našli potrebne kompromise ", rekao je Hollande.

Na ulazu u grad, okružena grobljem, crkva je posvećena starozavjetnom svecu Sv. Elizeju, učeniku proroka Ilije.

Agnus Dei, qui tollis peccata mundi, miserere nobis... na obzoru vječnosti zazivaju Krista dok u skute mladog dana pada mana i na Elizeju sna hrani tek probuđeno stado.

Po tome naslovu Samuel je jednak Iliji (1 Kr 17,24) i Elizeju (2 Kr 4,9).

Učenici iz Betela i Jerihona govore Elizeju na dan Ilijina uznesenja: Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara, a nakon što je uznesen, traže dopuštenje od Elizeja da provjere nije li ga Duh nekamo u okolini odnio, nazivajući Iliju pri tom istim imenom: tvoj gospodar (אדניך 2 Kr 2,3.5.16).

I reče Elizeju: O, moj gospodaru

Prvo čitanje iz Druge knjige o kraljevima izvješćuje kako je po proroku Elizeju ozdravio od gube Naaman, sirski vojskovođa.

Nakon čudesnog ozdravljenja on želi Elizeju zahvaliti moleći ga da primi njegov dar, što prorok odbija.

Hazael se predstavlja Elizeju ovim riječima: Tvoj sin Ben Hadad, kralj aramejski, poslao me k tebi (בנך 2 Kr 8,9).

Isti je naslov pripisan Samuelu (1 Sam 3,20), Iliji (1 Kr 18,22), Elizeju (2 Kr 3,11) i Odedu (2 Ljet 28,9).