Družbu su 1905. osnovali Emilij Laszowski Szeliga, Prazmaj Brloški i Ozaljski I. i dr. Velimir Deželić st., - Prazmaj Klokočki.

Emilij Laszowski rodio se u Brlogu kraj Ozlja 1868. godine.

EMILIJ LASZOWSKI (1868 - 1949) rođen je u Brlog-gradu kod Kamanja.

Doduše, prvi važniji historiografski prinosi rasvjetljavanju osmanskog doba u Slavoniji pojavili su se još na izmaku 19. i u ranome 20. stoljeću, u knjigama i časopisnim izdanjima arhivske građe kršćanskog podrijetla što su ih, u prvom redu za vojno⠀ političku i uopće svjetovno⠀ društvenu povijest, priredili Tadija Smičiklas, Emilij Laszowski, Ferdo Šišić, Radoslav Lopašić, Ivan Bojničić i još poneki autori, a za crkvenu povijest Euzebije Fermendžin, Janko Barl, Julijan Jelenić, kojima se nešto kasnije s pojedinačnim prilozima pridružuju i Krunoslav Draganović, Miroslav Vanino i drugi.

Arhivsko gradivo nastalo do 1858. prenijeto je 1914. iz Kamenitih vrata kao polog u depozit u novoizgrađenu zgradu Zemaljskog arhiva, čime započinje treća razvojna faza. (Tu je ostalo do 1965.) Ravnateljstvo Zemaljskog arhiva vodilo je upravu nad gradskim arhivom, Emilij Laszowski postao je njegov kustos, a grad je i dalje ostao vlasnikom svoga gradiva.

Družbu su utemeljili 1905. godine Emilij Laszowski (poznat i po svojim heraldičkim radovima) i Velimir Deželić stariji, a ime je odabrano po uzoru na Ordo equestris draconis, Red zmajskih vitezova hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda Luksemburškog, utemeljenog 1408. godine, u kojem su pretežno bili hrvatski plemići.

Posebno mjesto u cjelovitoj slici slavonske historiografije pripada, pak, istraživačima-arhivistima i izdavačima izvorne povijesne građe, kao što su, uz već spomenute Tadiju Smičiklasa i Ivu Mažurana, primjerice Euzebije Fermendžin, Emilij Laszowski, Kamilo Firinger, Stjepan Sršan, Josip Barbarić, Antun Dević.

Emilij Laszowski, jedan od osnivača navedene družbe sin je ozaljskoga kraja, rođen u Brlog-gradu kraj Kamanja.

Tijekom rada na proučavanju povijesti Općine te objavi isprava i spisa iz fonda, Emilij Laszowski je pojedine isprave odlagao u omotnice na kojima su napisani regesta.

U Brlog-gradu je rođen Emilij Laszowski (1868 - 1949), direktor Zemaljskog, a kasnije Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, povjesničar, osnivač družbe " Braća Hrvatskog Zmaja " koja mu je u čast podigla spomen ploču iznad portala, ostataka njegovog rodnog grada.

Povjesničar Emilij Laszowski spominje da su i u njegovo vrijeme, početkom 20. stoljeća stanovnici Trga vjerovali da se na tamošnjem otočiću na Kupi u noći roče vještice koje se onuda u kočijama voze.

To što je prazmaj Emilij Laszowski napisao u svojoj knjizi iz 1925. ne znači da je to odmah i istina.

U Hrvatskoj su se grboslovljem posebno bavili Ivan Bojničić, Emilij Laszowski, Bartol Zmajić, a istar. grbovima Carlo Baxa, R.

Naslovnica časopisa Vitezović, koji je u spomen na Vitezovićeve zasluge u utemeljivanju genealogije i heraldike kao znanosti u nas pokrenuo Emilij Laszowski; časopis je izlazio od 1903. do 1905.

Legenda o Sv. Kummernissi ": Emilij Laszowski, Povijest plem.

Emilij Laszowski, Frankopan Beatrica, u leksikonu: Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925 - 1925. s pregledom povijesti Hrvatske, Bosne i Istre, hrvatske književnosti i razvitka hrvatskog jezika, te hrv. vladara, hercega, banova i biskupa, kao uvodom.

No, pri istraživanju povijesne građe u izradi elaborata za obnovu crkve pronađen je noviji podatak: Prema teoriji Ivana Kukuljevića Sakcinskog Gorjani se prvi put spominju 1201. godine, no taj podatak Emilij Laszowski opovrgava i naziva ga falsifikatom. [ nedostaje izvor ]

Za Matijaša Korvina dotadanji grb Rame počinje se smatrati zajedničkim za Ramu i Bosnu. [ 7 ] Tada je osnovni štit crvene boje. [ 7 ] Ime Rame spominje se još ranije, po prvi puta u jednoj povelji od godine 1185. u kojoj Bela II. navodi Ramu u svome kraljevskom naslovu. [ 8 ] Vitezovićeva Stemmatographia donosi koncem travnja ili početkom svibnja 1701. isti grb s crvenim glavnim štitom. [ 9 ] [ 10 ] [ 6 ] U Fojničkom grbovniku taj se grb navodi pod nazivom Primordiae, dok neki navode naziv Primorje. [ 11 ] Grb Huma je sličan, ali ima šesterokraku zvijezdu i mladi mjesec u gornjim kutovima, a ruka nije oklopljena, [ 12 ] te je temelj za hercegovački kasniji grb kojega je izradio Orbini, [ 13 ] dok je Vitezović za svoje rješenje izabrao raniji grb Primorja. [ 13 ] Kasnije su u ugarskom grboslovlju promijenjene boje, te je štit obojen žutom bojom, a oklopljena ruka crvenom. [ 14 ] Takav je grb zadnji put ustanovljen 1889. po odluci Zemaljske vlade. [ 14 ] Kasnije su žuti štit rabile organizacije u iseljeništvu, te Ustaško-domobranski pokret i organizacije HSS - a u SAD - u i Belgiji. [ 15 ] Emilij Laszowski taj žuti štit prikazuje sa srebrnim ostalim manjim dijelovima grba. [ 16 ] Danas razne organizacije Hrvata u Bosni i Hercegovini rabe crveni štit, a isti je dio i općinskoga grba općine Prozor-Rama.

Dok će se u povijesnom dijelu prvoga dana predstaviti filmovi koji su kao izvorna građa čuvani u muzejima, te zahvaljujući Hrvatskoj kinoteci presnimljeni na sigurnosne kopije i tako sačuvani do danas, (na nekima su zabilježeni najraniji snimci muzeja: Zavičajni muzej Ozalj), prvi muzealci (Emilij Laszowski) ili muzejski predmeti (skulptura Grgura Ninskog), drugoga dana slijede filmovi u vlasništvu Etnografskog muzeja u Zagrebu koji su snimali pioniri etnografskog filma dr. Milovan Gavazzi, dr. Božidar Širola i Zvonimir Ljevaković.

Emilij Laszowski, Tomašićev rođak, priredio je preostali rukopis Tomašićeva prijevoda istog djela, gl. 37 - 53, i objelodanio ga u Vjesniku kr. državnog arkiva, II, serija 8, 1928., str. 1 - 70. Time je ovo djelo u cjelini prevedeno na hrvatski jezik. [ 19 ]

Drugi je cilj bio proći svu postojeću historiografsku literaturu dosad objavljenu u nas, a koju su pisali i objavljivali sljedeći istraživači ove teme: Bogoslav Šulek, Ivan Krstitelj Tkalčić, Emilij Laszowski, Ivan Bojničić, Viktor Kučinić, Lujo Thaller, Vladimir Deduš, Vladimir Bayer, Zoran Čiča, Tomislav Hruškovec i drugi, te je objektivno komentirati prikazujući njihove prednosti i nedostatke u metodama istraživanja. [ 2 ] Treći je cilj bio popisati svu zakonsku pozadinu za svjetovne progone i shvatiti na čemu su se oni temeljili s gledišta kazneno procesnog prava u povijesnom kontekstu. [ 3 ]

Družbu braće hrvatskog zmaja utemeljili su daleke 1905. prvi ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva Emilij Laszowski i liječnik Velimir Deželić stariji sa željom da ta izrazito hrvatsko-domoljubna udruga bude potpuno slobodna od svake političke stranke, stoji uz ostalo u pravilima Družbe.

Čast Velikog meštra obnašali su Emilij Laszowski (1906. - 1935.), Milutin Mayer (1936. - 1941.), dr. Mladen Deželić (1943. - 1945.), a nakon obnove djelovanja dr. Antun Bauer (1990. - 1992.), dr. Đuro Deželić (1992. - 1993.), dr. Juraj Kolarić (1993. - 2001.) i Matija Salaj (2001. - 2006.).

⠀ žDružbu su u Zagrebu utemeljili 16. studenoga 1905. Emilij Laszowski i Velimir Deželić Stariji sa željom da ova izrazito hrvatska i domoljubna udruga bude potpuno slobodna od svake političke stranke.

U to su se vrijeme u Hrvatskoj istaknule neke osobe poljskog podrijetla, primjerice zagrebački gradonačelnik Adolf Mošinsky i arhivist Emilij Laszowski.

Zapadne izvore za povijest osmanske Slavonije, osim Smičiklasa, priređivali su i objavljivali Euzebije Fermendžin, Ferdo Šišić, Emilij Laszowski, Ivan Bojničić, Miroslav Vanino, Krunoslav Draganović, Antun Dević i drugi.

Evo što Emilij Laszowski piše o slici svete Kümmernisse u kapelici svete Barbare u Velikoj Mlaki:

Tada je počeo njezin nagli razvoj pa Emilij Laszowski navodi:,, trgovište Velika Gorica je najveće mjesto plem. općine turopoljske, te je sijelo župana i uprave iste plemenite općine, sijelo istoimene sučije, te raznih oblasti i kulturnih te privrednih institucija. ' ' (Laszowski, 1910.) Još govori i da je bila,, središte života općine turopoljske ' ' (Laszowski, 1924.).

U ovom razdoblju odlučnu ulogu imao je Emilij Laszowski, povjesničar, arhivist i kulturni djelatnik, koji je fizički objedinio arhivsko gradivo smjestivši ga u Kulu nad Kamenitim vratima, sređivao ga i vodio stručni nadzor nad arhivom.

Evidentni su povijesni zapisi o stalnoj izloženosti Turopolja neprijateljskim upadima, osobito područje Župe sv. Jurja, kojemu je i posvećena Župna crkva u Odri, o čemu je iz crkvenih i vojnih zapisa sastavio opsežnu povijesnu kroniku, značajni hrvatski arhivist i povjesničar Emilij Laszowski./Plemenita općina Turopolje prosvjetni rad, Zagreb, 1924. uz suradništvo dr-a Vladimira Deželića /