U nastavku, Radović piše o tome kako je Austro - Ugarska do kraja 1918. godine, za pet puta uvećala količinu kruna u prometu, pa ih je na kraju rata bilo više od 35 milijardi, pa kaže: Dok je kruna bez ikakvog ograničenja emitovana, novčanica jedne propale države, čija su državna dobra (šume, rude, željeznice) namijenjena za ratnu odštetu saveznika, dotle je u skromnom iznosu perper, blagajnička uputnica jedne države koja je pobjedom savezničkog oružja, ostvarila svoj ideal i koja je dobila prava na ratnu odštetu.