U dvosatnim druženjima uz knjigu i kavu, poznati pisci odgovarali su na sva pitanja posjetitelja te pričali otvoreno o pisanju, emocijama i zbližavanju, kao glavnoj emociji koju potiče ispijanje kave.

Neki ljudi uzimaju opijate a neki se samo ljube i gledaju crtiće kao što su Tom i Jerry i Zekoslav Mrkva svjesni da je njihovoj emociji bliži neki " što te muči Njofra " od marihuane i hašiša barem u tom trenutku.

Nadalje, govorim o mržnji kao o ljudskoj emociji koju čovjećanstvo posjeduje od kad postoji, dakle govoriti o mržnji kao o američkom proizvodu ne drži vodu.

Za njega i ona se igra skrivača... prihvaća ulogu plavuše koja pristaje poništiti sebe i biti njegova ždrebica.Razlika je jedino u tome što je ona i u igri sva u emociji, a on ih samo savršeno glumi.

Opet ću ja za razbibrigu potegnuti vraga za rep. fra petra jeleča čiji sam link ovdje prenio napalo se odma, nije ni glonga osta dužan tvrdeći da jeleč govori o zločinačkoj organizaciji u herceg bosni, makar je ovaj dao samo slobodnije naslutiti činjenice koje su bile dio domovinskog rata. evo još jedna jelečeva kolumna, mislim da ni ovdje nije previše falio u procjenama: http://www.tacno.net/Novost.aspx?id=2527 (http://www.tacno.net/Novost.aspx?id=2527) nije pratrima mjesto u dnevnoj politici, točnije nije joj mjesto iza oltara. ali jelečeva tvrdnja da je hrvatima ustaštvo nanijelo veliku povijesnu štetu toliko je blizu istini, da nas jedino naše srljanje u sve dublju nesreću obespomoćuje da to spoznamo. tako jednostavne povijesne činjenice o ustaškoj ideji i realizaciji te ideje potpuno se kod dijela hrvata izvrću, to sve na nekoj lakoj emociji gdje je poginuo djed. i norvežani još peru ruke, ali barem većinski složno, od rada na hitlerovoj strani tih 40 ih. a mi, ko mala djeca, mi smo imali dobru ideju? ideju velike hrvatskesmo imali. je li etično tražiti više veliku hrvatsku, je li bilo tada? s vragom smo pakt sklopili da je dobijemo, đavo nas je trao nakon toga do 95, a još je ovdje. čime i na čiju nesreću se ona, velika hrvatska, može ostvariti? na nesreću triju naroda koji su bili uvučeni u prošli rat. otkud da nam ta nesretna velika hrvatska ne da zerku pameti pa shvatimo bih i počnemo surađivati s hrvatima u njoj da se izgradi susjedna država u kojoj će oni živjeti dostojanstveno. a, ne ovako, hrvati u bih bez prava, lažno prijavljeni u rh pa se mržnja koti među nama, riga ko vulkanska lava. nije, stvarno nije mi jasno. je li to nepolitična svijest, prgavi ponos ili nepriznavanje izgubljenog rata. jesmo li se mi ikad zapitali: s kim smo mi u drugom ratu ušli u pakt. bez velikih filozofiranja i izmigavanja očitoj istini koju nisu izmislili ni židovi ni masoni, nego je čista povijesna istina. ili mislimo da ćemo to ovno pretvoriti u pitu ako krenemo to ovno pred svima jesti, praveći se da je ukusno? ni eu ni ostali svijet neće nam oprostiti našu nesvijest di smo i s kim ratovali. a sad se pravimo ludi. i satrt će nas. i taj thompson, pjevač lakih melodija bit će proganjan, nevin kao svaki pjevač, proganjan zbog nas, jer iz nas izvlači ono u, onu veliku hrvatsku, prijetnju miru u regiji, nukanje na rat. ništa meni od tih osjećaja nije strano, ali znam di je mjera. a mnogi je ne znaju, nemaju etičnu svijest, samo ego, samo ja, samo nacija. ko četnici, maaajke mi.

Interdisciplinarni pristup ovoj temi bio je ključan radi slojevitosti grada kao forme, te je rezultirao identitetom koji ima uporište u tradiciji grada, pa bi stoga trebao biti lako prihvatljiv građanima, izrazito pamtljiv i aplikativan, a u svojoj se komunikaciji temelji na jasnoći poruke, vizualnoj atraktivnosti i pozitivnoj emociji, koja je, naravno, nužna u građenju Pule kao uspješnog brenda.

Riječ je, dakle, o autentičnoj emociji dvoje ljudi.

Autor je najjači je i najbolji kad meditira i esejistički razmatra teme vjere i odnosa čovjeka prema tajni života, prema Apsolutnom, prema Bogu i kad promišlja i razmišlja o ljubavi kao najuzvišenijoj emociji koja sve oplemenjuje i svemu daje smisao.

Određeni postotak materije astralnog tijela normalno titra frekvencijom koja odgovara toj emociji, a svaka njena velika erupcija nešto dodaje tom postotku.

Ušli smo u sve to radi pjesme, druženja iz strasti prema emociji koju ova pjesma nosi.

U svjetlu svog razočarenja novom europskom dramom kao trendom koji nas se gotovo uop ć e ne ti č e jer se bavi potpuno stranim i hladnim kontekstom koji ne prepoznajemo, ovogodišnja izbornica Marulićevih dana, Sanja Nikčević, festivalske je predstave odabrala pod geslom povratak emociji ili priča koja nas se tiče.

Ni kino debi Kuduz (1989), ni Savršeni krug (1997), a zasigurno ni internacionalni Secret Passage (1994) nisu niti blizu toj emociji.

Rekla bih da je njegovo traženje osobnog umjetničkog izraza istaknutije u autorskoj viziji i realizaciji plesnog teatra; u emociji, drami i izrazu nego u smislu inovativnosti geste i plesne sekvence.

Izražava sve što se ne može opisati riječima, daje oblik emociji, glas duši.Lako je biti filozofski nastrojen prema glazbi i otkrivati ljepote melodija koje stvara bilo orkestar, gudački kvartet, klavir bilo more na Morskim orguljama u Zadru.

Emocije koje su unijeli u svoje recitiranje i čitanje poezije ono je najvrednije što mogu dati, a izvrstan je bio i odabir pjesama koje uglavnom govore o ljubavi, toj najljepšoj i najdragocjenijoj ljudskoj emociji.

Kad to prijeđe u onu maničnu fazu kopanja po tuđim mobitelima, e onda više nema ništa šarmantno u toj emociji.

Kod noćnog terora obično se ne radi o sanjanoj strašnoj situaciji, već više o emociji straha kao takvoj.

Tada ste doživjeli nešto, jedan lijepi emotivni događaj ušao je u vaše srce, ali ako ostanemo samo na događaju, na nekoj emociji ona s vremenom izbijeli.

To su tri različite razine uronjenosti u sebe: korespondent je najdublje u svojoj emociji, pripovjedač respektira logiku izvanjskih nužnih procesa i uključenosti drugih likova, a komentator izvodi sintezu i valorizira dogođeno/osjećano.

Govorim o emociji koju prenosi glazba.

Pri čemu u toj emociji zaboravlja druge komentatore, vi joj pa uporno pomažete što je daleko od evropske i ljudske kulture komentiranja i govora.

« Ukratko, naša gorljivost ga kanonizira u neku ruku, toliko je ona slična onoj specijalnoj emociji, svečanoj i slatkoj, sretnoj i bojažljivoj, što se u nama javlja pri susretu sa svecem. »[ 6 ] Nonne cor nostrum ardens erat in nobis dum loqueretur in via?

Izjava više predstavlja reklamu za umjetnikov opus koji se konstantno reciklira u specifičnoj emociji filmova Fritza Langa, i to kao završna dodirna točka stanja kasnih sedamdesetih, osamdesetih, devedesetih i danas.

SuncéBeat je poznat po svojoj emociji i prekrasnoj atmosferi, tako da nije neobično na festivalskoj lokaciji za vrijeme dnevnog programa vidjeti i posjetitelje s djecom.

Prezirem poeziju koja je samodopadna, kao i onu koja je direktna a da pritom govori više o svom autoru kao osobi nego o njegovoj/njezinoj emociji.

Hvala na iskrenoj emociji koja prožima predstavu.

U pomalo strindebrgovskom i dekadentnom ozračju ovogodišnji program inzistira na mentalnom i snažnoj emociji kao tematskoj okosnici čime je zapravo učinjen hrabar iskorak u odnosu na prethodna iskustva.

Posrijedi je put u nesvjesno i memoriju, ali i u tjelesno, k bliskom kontaktu s materijalnim u osjetu, zadovoljstvu, taktilnoj emociji, čulu vida, sluha i okusa.

Najradije bih ti priznala da se smiješim svakoj poruci, pogledu i neopreznoj emociji.

Dapače, on bi se sramio onoga u što smo se pretvorili, u što se pretvorila jedna veličanstvena igra koje je brisala razlike i ujedinjavala u ljepoti i emociji.