Građena je od lapora, gline i pješčenjaka vrlo bogatih paleontološkim ostacima iz eocena.

Između pjeskovitih lapora nalaze se ulošci vapnenačkih sedimenata iz srednjeg eocena.

Na manjem dijelu terena očuvane su naslage gornjeg eocena (priabon).

Prve poznate papagajke koje su sigurno preci papiga nađeni su u Njemačkoj a potiču iz eocena.

Bjeloglavi sup (Gyps fulvus) pripada lešinarima Starog svijeta za koje se smatra da su evoluirali u razdoblju eocena pred 10 - 30 milijuna godina.

Zna se da šišmiši postoje već najmanje 50 milijuna godina: gotovo potpuno očuvan kostur šišmiša poznatog pod nazivom Icaronycteris potječe iz razdoblja eocena.

" Sedimenti iz eocena prvi su dokaz procesa koji su se odvijali na Antarktici u tom razdoblju ", pojasnio je James Bendle sa sveučilišta u Glasgowu.

Nema paleontološkog dokaza o polaganom pove? avanju tijela u pripadnika rodova doti? ne porodice (Eotitanops rani eocen, Telmatherium srednji eocen, Protitanotherium kasni eocen, Megacerops posve potkraj eocena).

Flysch), nataloženi sediment nastao od krupnozrnatih i sitnozrnatih stijena različita sastava i veličine zrna, u kojem se lapori ili glineni škriljevci smjenjuju s proslojcima pješčenjaka, konglomerata i vapnenaca taloženih u plitkome moru ili prostranom slatkovodnom bazenu u vrijeme eocena od erodiranih naplavina s kopna.

K tomu, znanstvenici su otkrili da se tijekom eocena temperature u područjima obuhvaćenim studijom nisu mijenjale više od 3 do 5 Celzijevih stupnjeva kroz godišnja doba, dok danas temperature godišnjih doba tog područja fluktuiraju za 12 Celzijevih stupnjeva.

Naša studija pokazuje da su prethodne procjene temperatura u eocenu precijenjene, posebno na višim zemljopisnim širinama blizu polova., kaže Keating-Bitonti. Studija ne kazuje da povišene razine CO2 u atmosferi nisu proizvele efekt staklenika Zemlja je samo bila toplija za vrijeme eocena.

Vjerojatni uzrok takvih plastičnih deformacija je bio prolaz seizmičkih valova budući da je to područje u vrijeme srednjeg i gornjeg eocena bilo tektonski vrlo aktivno.

Geologija Sastav stijena i građa terena koji čine geološke karakteristike područja općine Sveta Nedelja u većem dijelu su vezani za razdoblje gornje krede, nešto manjem dijelu za razdoblje paleocena i eocena, a u sasvim malom dijelu za period holocena.

Slojevi iz razdoblja paleocena i eocena protežu se u istočnim i sjevernim dijelom općine u smjeru jugoistok-istok-sjeveroistok-sjever, od Dubrove, preko Štrmca i Nedešćine prema Šumberu.

Slojevi nastali u eocenu obuhvaćaju slojeve nastale najvećim dijelom tokom donjeg eocena i u vrlo malom dijelu slojeve iz gornjeg eocena.

Predjeli nastali u donjem ili prelazu u srednji eocen sastoje se od miliolidnih vapnenaca debljine sloja do 20 m, alveolinskih vapnenaca debljine sloja 30 - 80 m, numulitnih vapnenaca debljine sloja 30 - 80 m te se u manjem dijelu iz prelaza iz srednjeg u gornji ili gornjeg eocena sastoje od lapora i pješčenjaka sa slojevima breča, numulitnih breča, konglomerata i rijetkim slojevima vapnenaca debljine 450 m.

Kod otkrivenog fosila je prisutna čudna kombinacija stopalnih karakteristika - tipični robusni veliki prsti za hvatanje te nokti na njima koji su karakteristični za primitivne arborealne primate, zatim kosti pete te duge metatarzalne kosti koje su karakteristične za majmune te se često promatraju kao napredne karakteristike koje se normalno ne bi trebale pronaći kod primitivnog fosilnog primata iz razdoblja ranog Eocena.

Krajem eocena (srednji dio paleogena), kornatski prostor je potpuno izronio.

U njemu je Melleville opisao kuglicu od krede otkrivenu u blizini Laona, na dubini od 75 m u naslagama iz ranog eocena.

Na formiranje strukture ovog područja značajno su utjecali pokreti laramijeske orogeneze krajem krede, kada je došlo do izdizanja reljefa i odvajanja Jadranskog, od unutrašnjeg sedimentacionog područja, te pirinejske orogeneze koncem eocena, kada se formiraju bore dinarskog pravca pružanja, razlamaju i navlače.

Tijekom Eocena, ova regija je sadržavala seriju velikih jezera koja su bila okružena bujnim tropskim šumama.

Podnožje otoka Rennell je vulkanskog podrijetla, nastalog tijekom kasne krede i ranog eocena.

Kao i mnogi dugi sisavci, parnoprstaši su se pojavili prije oko 54 milijuna godina u vrijeme ranog eocena.

U razdoblju kasnog eocena, prije oko 46 milijuna godina razvila su se već sva tri i danas postojeća podreda: svinjolike životinje ili nepreživači (Suina), Tylopodi i preživači (Ruminantia).

Čiopašice su postale raznovrsnije tijekom eocena, na čijem kraju su postojale sve današnje porodice; fosilni rodovi pronađeni su u cijeloj umjerenoj Europi, između današnje Danske i Francuske, poput primitivnog Scaniacypselusa (rani-srednji eocen) i modernijeg Procypseloidesa (kasni eocen/rani oligocen - rani miocen).

Prethodne studije naznačile su da su polarne regije (područja visoke zemljopisne širine) tijekom eocena bile veoma vruće više od 30 Celzijevih stupnjeva.

Lokalitet na kojem je pronađen danas je kamenolom, a nekada se na tom mjestu nalazilo jezero poznato po tome što su tamo već pronađeni fosili riba i ptica iz perioda Eocena.

Za porodicu Canidae se vjeruje da je nastala u kasnom razdoblju eocena, prije više od 40 milijuna godina.

Tokom paleogena nastavlja se sedimentacija, u bazenima koji egzistiraju oko Biokova, karakterizirana najprije s transgresivnim brečama i miliolidnim vapnencima te foraminiferskim vapnencima donjeg i srednjeg eocena na kojima konkordantno leže gomoljasti vapnenci i lapori srednjeg eocena.

U to vrijeme jačaju i pritisci sa sjeveroistoka koji još jače izdižu jursko-kredni masiv Biokova, da bi krajem eocena bili maksimalni.