Cista epididimisa (pasjemenika) se većinom nalazi na glavi epididimisa i obično ne pričinjava nikakve tegobe.

U vaginalnoj vrećici nalaze se krvne žile i živci testisa, spermatična vrpca, cijev kroz koju putuju spermazoiti od epididimisa do prostate, te mišić kremaster koji povlači skrotum prema abdomenu kad je hladno te ga spušta dalje od tjela kad je vruće.

Autori navode da pokretni spermiji dobiveni iz epididimisa ili testisa rezultiraju manjim postotkom spontanih pobačaja u usporedbi s nepokretnim spermijima.

Obrada ejakulata u medicinski potpomognutoj reprodukciji Ejakulat se sastoji od spermija, sekreta spolnih žlijezda i sekreta epididimisa.

Na navedene načine može se pripremiti sjeme dobiveno postupkom masturbacije, punkcijom i aspiracijom epididimisa (engl. microsurgical epididymal sperm aspiration MESA), te u slučaju retrogradne ejakulacije.

Proizvodnja sperme se nastavlja i nakon kirurškog postupka, što dovodi do nakupljanja stare, raspadajuće sperme unutar epididimisa.

Često se događa stvaranje ožiljaka i povremene rupture epididimisa, s daljnjim izlaženjem sperme.

Navedeni mikroorganizmi najčešće su uzroci infekcije epididimisa (epydidymitis), prostate (prostatitis), testisa (orchitis), a rjeđe su uzroci infekcija mokraćnog mjehura.

Mokraćne infekcije su raznorodna grupa bolesti koje se prezentiraju kliničkim znacima upale mokraćnog mjehura, bubrega, prostate, mokraćne cijevi te epididimisa i testisa.

ODGOVOR Kod spomenutih simptoma moguće je da se radi o upali epididimisa, testisa i/ili prostate, koja ne mora biti praćena bolovima, ili o insuficijenciji mišića izvodnih kanala, zbog postupalnih promjena.

Ukoliko to ne dovede do uspjeha, metode liječenja su intrauterina inseminacija ili ' ' in vitro ' ' fertilizacija spermijima iz urina nakon ejakulacije ili dobivenim kirurški iz epididimisa, odnosno testisa.

Od novosti: - obzirom imamo istu cijenu za prirodne i blago stimulirane cikluse bez obzira radili IVF ili ICSI, isto smo učinili i za stimulirani ciklus, pa sada imamo jedinstvenu cijenu za pune stimulacije - svi parovi ne uspiju imati blastociste za embriotransfer, pa smo uveli cijenu za kulturu i embriotransfer blastociste, te su time cijene za transfer trećeg ili petog dana različite - u mogućnosti smo ponuditi i postupak kod parova gdje partner ima opstruktivnu azospermiju, a sjeme se može dobiti punkcijom epididimisa (u suradnji sa urologom) Zahvaljujemo na razumijevanju i nadamo se i budućoj uspješnoj suradnji.

To su mikroorganizmima uzrokovane upale bubrega, mokraćnog mjehura, mokraćne cijevi, prostate, testisa i epididimisa.

Druge studije su pokazale da je M. genitalium udružena ili može biti uzrokom epididimo-orhitisa (upala testisa i epididimisa), neonatalne bolesti i reaktivnog artritisa.

Još jedan od razloga je bakterijska infekcija epididimisa (dio sjemenovoda koji se nalazi na stražnjoj strani testisa).

Zatimo potražite sjemenovod, koji počinje od epididimisa i pruža se po testisu u mokraćni kanal.

Nakon klanja životinja uzeti su uzorci testisa i tijela epididimisa, čiji je dio fiksiran u 10 % formalinu i uklopljen u parafin, a dio smrznut na 20 o C i izrezan u kriostatu na 20 oC.

Parafinski rezovi debljine 10 mikrona obojeni su hemalaunom i eozinom a u njima je utvrđeno da je spermatogeneza najbolje izražena u bikova druge i treće skupine u kojih je u lumenu epididimisa zapažena i jača koncentracija spermija.U bikova iz prve skupine spermatogeneza je slabija, a količina spermija u lumenu epididimisa manja.

Utvrđeno je da aktivnosti istraženih enzima postoje u stanicama spermatogeneze, bazalnoj membrani, intersticijskim stanicama i epitelu epididimisa te u nakupinama spermija.

Tijekom četvrte faze, mišići epididimisa, sjemenovod, sjemene vezikule i prostata reagiraju automatski.

Na histološkim preparatima epididimisa obojenih hemalaunom i eozinom bikova I skupine vidljivo je da je u lumenu koncentracija spermija rijetka, dok je u bikova iz II i III skupine lumen ispunjen obilnim nakupinama spermija.

Prolazeći kroz tu cijev (lat. ductus epididymidis) spermiji dozrijevaju, nakupljaju se u glavi epididimisa (ona se nalazi uz gornji pol testisa) i pripremaju za trenutak ejakulacije kada dalje prolaze dalje debljim cijevima (lat. ductus defferens et dusctus ejaculatorius) do prostate i sjemenih mjehurića (lat. vesiculae seminales) gdje se pomiješaju s njihovim sekretima tvoreći sjeme (ejakulat).

Nerijetko muškarci napipaju glavu epididimisa (njegov rep je smješten uz donji pol testisa i teže se može napipati) pa dolaze uplašeni na urološki pregled misleći da se radi o neprirodnoj izraslini.

Svi navedeni autori utvrdili su da je aktivnost istraženih dehidrogenaza i dijaforaza prisutna u stanicama epitela epididimisa kao i u sjemenim kanalićima testisa.

Epididimitis karakteriziraju relativno naglo započinjanje boli u jednoj polovini mošnje, njeno uvećanje, odnosno više ili manje prisutna oteklina sa zacrvenjenom i toplom kožom, izuzetna osjetljivost na dodir i otežano razgraničenje pasjemenika (epididimisa) od sjemenika (testisa) za vrijeme pregleda opipavanjem (palpacijom).

Upala sjemenika (lat. orchitis) rjeđa je i u pravilu slijedi upalu epididimisa, dolazeći nešto kasnije.

Terapija upale epididimisa i testisa mora zadovoljiti opće mjere i ciljano liječenje lijekovima.

U mladih muškaraca neophodno je razlučiti radi li se eventualno o tumoru testisa (što je gotovo redovito bezbolno stanje s oteklinom testisa a ne epididimisa i urednim nalazom urina) ili torziji testisa (naglo nastala bol u testisu koji je povišen i cijeli bolan na dodir uz uredan nalaz urina).

U 331 su spermiji dobiveni iz epididimisa a u 790 iz testisa.

Ultrazvuk testisa Nalaz i mišljenje: Oba testisa i epididimisa su urednog oblika i velićine Oba epididimisa su uredne ehogene strukture uz vidljive dvije ciste u glavi desnog epididimisa velićine 3 mm.