Metafizička utjeha u kojoj je ugledana vječna bit Svega nije istina episteme, nego umjetnost koja je doduše iluzija i pričin, ali ipak« istinska metafizička djelatnost čovjeka ».

Husserl nas podsjeća da antički skepticizam, počevši od Protagore i Gorgije, stavlja u pitanje episteme, odnosno znanstvenu spoznaju bića o sebi - svijet je racionalno nespoznatljiv, ljudska spoznaja ne može prodrijeti iza subjektivno-relativnih pojava.

Svaki oblik zapadnjačke kulture i civilizacije posebice pak episteme sazrijeva u vjeri u opstanak bivanja koju omogućuje filozofija (odnosno episteme).

Ako netko to može, neka učini da ne bude više ovakvih prizora: ἰδέα (idea), ἄνθρωπος (anthropos) ili ἐπιστήμη (episteme).

U Sofistu rabi Platon još različite izraze, poput logos, episteme, mechane.

U kojem dijalogu govori o tome? 53. U kojem dijalogu opisuje svoj filozofski razvoj? 54. Koji dijalozi izražavaju interes za eleatizam? 55. U kojem dijalogu hipoteza počinje ovako: ' ako jedno postoji... '? 56. Koje se ideje mogu predicirati samo disjunktivno? 57. U kojem se dijalogu prvi put pojavljuje izraz za prostor uopće? 58. Koju osnovnu antitezu Platon preuzima od pitagoreizma (uključene u četiri klase u Filebu)? 59. Pojasnite argument ' trećega čovjeka ' (= mali esej nastavite na poleđini lista ako treba) 60. Gdje Aristotel tematizira nepokretnoga pokretača? 61. Zašto ' duša ' nije dobar prijevod za ' psuche '? 62. Što je duša? 63. Što spoznaje um? 64. U kojem djelu nalazimo Aristotelovu filozofiju matematike? 65. Koju je eksperimentalnu metodu koristio u zoologiji? 66. Aristotelova fizika nije matematička, nego je __________________? 67. Tri područja teoretske filozofije? 68. U kojim knjigama Metafizike nalazimo rasprave o Platonovim nastavljačima? 69. Svrha spoznaje je ________________, a svrha djelovanja je _________________? 70. Koje dvije odlike predmeta istraživanja prirode navodi Aristotel? 71. Zašto je teologija prvotna u odnosu na prirodne znanosti? 72. Tko je utjecao na Aristotelova astronomska shvaćanja? 73. Drugi naziv za opću metafiziku je ______________________. 74. Što je episteme tou ontos he on? 75. Kakav je status logike u aristotelovskoj tradiciji? 76. Što znači aporia i gdje se Aristotel time puno bavi? 77. Čime se bavi Druga analitika? 78. Što je tema Prve analitike? 79. Kako glasi načelo bivalencije? 80. Navedite barem jedan Aristotelov dijalog? 81. Tri perioda Aristotelove djelatnosti? 82. U kojem periodu je Aristotel najviše imao političkih problema? 83. Aristotelova podjela znanja? 84. Navedite po dva naslova iz svakoga područja? 85. Za što stoje Aristotelovi simboli u logici (velika grčka slova)? 86. Navedite četiri tipa jednostavnoga stavka (suda) 87. Tri oblika logičke modalnosti? 88. Dva oblika metafizičke modalnosti? 89. Aristotelova se silogistika temelji na odnosu ___________________? 90. Koji su silogizmi savršeni? 91. Što se radi ako je silogizam istinit, ali nije savršen? 92. Koji ključni izraz koristi Arstotel za objašnjenje umjetnosti? 93. Funkcija tragedije? 94. Navedite četiri vrste promjene 95. Svaka mijena uključuje tri stvari? 96. Kako Aristotel shvaća materiju i formu? 97. U kojemu su smislu prostor i vrijeme beskonačni? 98. Navedite četiri tipa uzroka? 99. Znanje je uvijek znanje o ____________? 100. Navedite barem tri odlike aksioma 101. Što je to Aristotelov esencijalizam? 102. Znanje koje ne vijedi općenito i nužno, vrijedi samo ______________? 103. Koji pojam u sudu izražava uzrok? 104. Što su to prve (prvotne) supstancije (bivstva)? 105. ' Priroda ne čini ništa uzalud '.

Nadalje, eksplikacija modernog značenja pojma paradigme kao metaepistemološke kategorije izbjegnuta je prethodnim manevrom - izbacivanjem Foucaulta iz univerzuma stukturalizma, a time i njegova koncepta episteme. [ 11 ] Umjesto toga, čini se da Milner prešutno pretpostavlja kuhnovski pojam paradigme kao skupa teorijskih pretpostavki, istraživačkih i eksperimentalnih postupaka i rezultata. [ 12 ] Taj pojam paradigme ograničen je na polje uže znanstvene kulture nasuprot polju ideologije i običnog mnijenja, ali je, paradoksalno, daleko manje određen od Foucaultove episteme.

Pojam episteme i dvostruko osigurani kriterij razlikovanja znanosti od neznanstvenih oblika mišljenja unutar polja episteme kod Foucaulta (specijalizacija i stupanj formalizacije) čine se primjerenijim instrumentarijem za zahvaćanje pojave strukturalizma nego što to može uvriježeni pojam historijske paradigme, koji je toliko neodređen da je postao neoperativan i na kraju napušten u historijskoj epistemologiji i prije nego što je uspio ispuniti zadaću da objasni nastanak i funkcioniranje znanosti.

Eshil misli da istina episteme oslobađa od te realne konfiguracije boli i stoga ostaje stran igri koju Nietzsche pripisuje dionizijskom i apolinijskom.

Ne radi se podnipošto o pukoj negaciji religijskog iskustva, već se u knjizi radi o njegovoj dekonstrukciji na razini episteme (znanja) današnjega doba.

Izrazi »dekonstrukcija« i »episteme« upućuju da ovaj nešto mlađi francuski filozof godište 1958. misli u brazdi Derride i Foucaulta, iako jetko kritizira neke zablude potonjega u vezi s ajatolahom Homeinijem i njegovom »revolucijom«.

Fotografija već u Prvome svjetskom ratu mijenja i samo bojno polje, načine ratovanja, dajući prednost Nijemcima. 11 Radio i fotografija dovode do pojave velikih diktatura 20. stoljeća. 12 Realizam, otada, jasno se može čitati kao sustav političkoga uvjerenja, sustav kontrole, ili episteme, on je najčešća riječ upravo demagoških govora i govora diktatora.

Eshil misli u skladu s prvim grčkim misliocima i kroz cjelokupno pojašnjavanje njihovog miga da istine episteme vodi pojedince i da upravlja Gradom.

No to nije dekadencija« dionizijskog nagona »nego dekadencija snažnog bljeska episteme i svijesti da je istina pravi spas od tjeskobe bivanja, kako je to pokazao Eshil.« Gnušanje i zasićenost života življenjem », prema Nietzscheovom uvidu, pojavljuje se s kršćanstvom, a po Eshilu u trenutku kada je život u vlasti tjeskobe.

Stvari o kojima govorimo (' ' dekonstrukcije ' ', ako hoćete) ne događaju se unutar nečega što bi bila ' ' povijest ' ' i što bi se moglo prepoznati pod tim imenom, neka povijest koja se može orijentirati prema periodima, epohama ili revolucijama, mutacijama, pojavljivanjima, prekidima, rezovima, prema episteme ili themata, prema paradigmama (spomenimo neke od najrazličitijih i najpoznatijih historiografskih kodova).

Ako je pak to smisao, onda te moram pitati misliš li na znanost u smislu episteme (jer, vidim da si prčkao po Aristotelu pa si moguće i na tu riječ nabasao), ili ti je pred očima novovjeki znanstveni ideal, ili si, da stvar bude gora, moguće potomak rigidnih devetnaestostoljetnih prirodoznanstenih pozitivista, pa će onda daljnja diskusija obilovati dobrim šalama i lošim ukusom.

Izvan samovanja zemlje, u jeziku koji ukazuje na neosamljenost, riječ " usud " znači " stav " što ga episteme ne zna izvesti: takav stav koji je dakle smisleno posve različit od svega onoga što se u povijesti Zapada imenuje " usud ", " nužnost ", " opstoj ", " episteme ", " vječnost ", " nezaobilaznost ".

Usud je onkraj same oprečnosti između jarma episteme i oslobađanja od tog jarma; okružuje ga.

Glazba može biti neposredna ideja beskonačnosti bivanja stoga jer je za Nietzschea sredstvo protiv tjeskobe uništavanja neko " da " vječnosti, koje se sastoji od čiste vječnosti bivanja, a ne neko " da " vječnosti biti svega, kao što to imamo na vrhu znanja, u episteme.

Nietzsche misli da se tek od Sokrata nadalje znanje i razlozi (dakle episteme) puštaju shvatiti kao ono što oslobađa od straha pred smrću, kao univerzalni lijek, kadar ne samo za spoznaju, nego i za korekciju bitka.

Znanost, najprije kao episteme, a potom kao novovjeka znanost, želi biti univerzalan lijek.

" Ovo je vrijeme poslije Golgote. " tiho reče pjesnik " Kako znaš? " " Pogledaj tamo je biblioteka koja je izgrađena kasnije, u njoj su poredane statue Sofije, Arete, Ennoie i Episteme. " " Mramorna ulica vodi do teatra u kojem je kovač srebra podigao ustanak " rekoh tek sada primjećujući da je i narod koji se skupio podjeljen u grupe.

Niti Nietzsche dakle ne vidi da se prevladavajući to " višu mudrost " kao znanje episteme i techne, Prometej uzdiže prema pravom znanju, prema istini episteme koja ne zahtijeva vječnu bol, budući da je ipak sama počelo koje oslobađa od tjeskobe i omogućuje podnošenje boli.

Nietzsche, kao i Sokrat, kao i Platon, ne može priznati da je Eshilovo pjesništvo izraz istine episteme (odnosno da je tragička spoznaja, koja usput rečeno nije samo temelj episteme, nego i njezin vrhunac), budući da je prema vlastitom uvjerenju već onkraj eksplicitnog obličja Eshilova jezika te razabire nesvjesno kod grčkog tragičara: upravo stoga zagovara tezu da je tragičko pjesništvo - iako ono samo to ne zna - sredstvo protiv užasa pred nastajanjem.

Filozofija i znanost, episteme, bave se isključivo ideama, jedino ta spoznaja je istinska znaost i istinska spoznaja, nema znanosti o relativnom.

No ipak, kada bi do tog pitanja uopće i došlo, Eshilu bi to podrijetlo ne samo ostalo nerazumljivo, nego bi ga i zanijekao, budući da je ono u čemu se pokazuje niština i uništavanje, ono od čega se pri bivanju oslobađa tjeskoba upravo sama pojmovnost episteme, a ne intuitivnost glazbe.

U tomu smislu ne bismo smjeli govoriti o rođenju tragedije iz duha glazbe, nego o rođenju ontološkog smisla glazbe iz ontološkog smisla tragičke episteme.

Aktualnu episteme, prema Serresu, karakterizira vosak u svom stvrdnutom (kristalnom) stanju (Beuysova predodžba potencijalno preintelektualiziranog stanja suvremene misli) zbog sposobnosti stvrdnutog voska da bilježi i čuva tragove informacije (poput mistične tablice).

Većina ljudskih odluka ni onako se ne temelji na potpunom znanju (episteme) nego na formiranom mišljenju (doxa), a planirano se često razlikuje od ostvarenog.

On pravi razliku između episteme (znanost) i sophia (mudrost).