O Šegedinovu djelu i njegovoj ulozi u hrvatskoj književnosti općenito, priređivač knjige, književni povjesničar i teoretičar Cvjetko Milanja napisao je sljedeće: »Šegedin je inaugurator određenoga proznog modela u poratnoj hrvatskoj književnosti, modela egzistencijalističke, intelektualističke, esejističke i psihoanalitičke proze, koja će poslije biti čak nasljedovana (Jozo Laušić), te pripada samom vrhu hrvatske i europske književnosti.

Proza negdje na rubu žanrova koja u sebi sadrži poetske, autobiografske, esejističke i ine elemente, ali se zbog zaokruženosti fragmenata ipak čita kao roman.

Asja Bakić (1982., Tuzla) - crtica iz najave - u književnost je ušla kao pjesnikinja te je objavila knjigu Može i kaktus, samo neka bode, a objavljuje i kratke priče te kritičarske i esejističke članke.

Kako laureat - kojemu ovom prigodom bez imalo ironije čestitamo, jer je nagrada njemu još više nagrada nama nije počašćen za svoje rane radove, one iz sedamdesetih i osamdesetih, za radove, dakle, s kojima je stekao naklonost onih koji će se, tobože, zgražati nad njegovom zrelom fazom, nego je riječ o nagradi za cjelokupno književno djelo, jasno je da Komisija za književnost, kao ni svaki njezin član poimence, nisu imali nikakvih problema s Araličinim romanima s ključem, s ljubavnim feljtonom o Gojku Šušku ili s onim programatskim tekstovima, docnije udjenutim u njegove prozne ili esejističke naslove, u kojima naglašava sve narodne blagodeti koje proističu iz etničkoga čišćenja bosanskohercegovačkih muslimana i podjele susjedne republike.

Vrijeme ljevorukih, je knjiga političke proze, zbiru probranih, programski povezanih publicističkih članaka esejističke vrste, objavljenih i neobjavljenim u razdoblju od 1992. do 2009. godine, uglavnom u listovima« Tomislav »,« Hrvatsko slovo »,« Večernji list »i« Horizont ».

O atmosferi u kojoj je učio u Zagrebu kad bi ondje dolazio nakon boravaka u Njemačkoj, gdje je izbrusio svoj bogato nadaren um, sam je najbolje posvjedočio u ovoj rečenici iz svoje autobiografsko esejističke knjige Uljanice i duhovi: Kad sam kasnih šezdesetih došao u Zagreb na studij, nadobudnu studentu Filozofskog fakulteta moglo se dogoditi da u jednoj godini sjedi u seminaru Gaje Petrovića o Heideggerovu Bitku i vremenu, odsluša predavanje Milivoja Solara o Beckettovu Godotu, u kinematografu vidi Bergmanovu Personu, u Umjetničkom paviljonu razgleda kolektivnu izložbu sa samim apstraktnim kompozicijama u obama krilima, a uz to se još u Kolu, Mogućnostima ili u Telegramu načita hermetične razlogovske lirike.

Pored navedenih i nekih drugih novijih poema i zbirki poezije (Tigar, Molitve, Afrika, Ogledalo, Krilati kozorog), Fabijan Lovrić stavlja na uvid čitateljima i svoje ogledno-esejističke prikaze proznih knjiga Tomislava Marjana Bilosnića.

Izbor eseja pod naslovom Vječni Split u izdanju Ex libris iz Zagreba koji nikako samo simbolično ne spajaju hrvatski sjever i jug (mjesto izdanja navedeno je kao Split Zagreb), obilazan je i posmrtan povratak domovini (trajna čežnja mediteranskog duha) rodnom Splitu i vječnom feniksovskom samoobnovom obilježena Mediterana jednog od najumnijih hrvatskih povjesničara, ugledna publicista, esejista, putopisca i diplomata Bogdana Radice iz njegove prije više od trideset godina objavljene esejističke zbirke Sredozemni povratak.

Bošković (Split) Voditelj: mr. Boris Biletić Tijekom I. pulskih dana eseja i u povodu Mjeseca hrvatske knjige 2003. Naklada Ljevak iz Zagreba izložit će i predstaviti naslove iz svoje nove esejističke biblioteke Razotkrivanja.

Poeziju, prozu, književnu kritiku, esejističke i teorijske tekstove te novinske kolumne objavljivao je i objavljuje u domaćim i stranim listovima i časopisima.

Kod mene se pojavljuje i zaleđe socijalizma, i rata, i globalizma, i tipično naš sraz urbanog i plemenskog, i ljubavna tema, i sve to ne tretiram tek kao dio priče, nego i priliku za esejističke komentare.

Objavljivao je drame te esejističke i teorijske tekstove.

Velimir Visković, primjerice, na koricama knjige objavljene, uzgred budi rečeno, u Profilovoj biblioteci koja nosi njegovo ime Koščecovu refleksivnost i esejističke bljeskove čak povezuje s našim mediteranskim modernistima, velikim Marinkovićem i Novakom; a prepoznaje u njima i produžetak francuskog egzistencijalizma i novog romana.)

Hrvatski filmski savez nedavno je priredio i izdao publikaciju u kojoj je obuhvaćen dio bogate esejističke ostavštine našeg najpoznatijeg filmologa.

Za to treba uzeti knjigu, osjetiti miris papira i šum listanja stranica, zavaliti se udobno u stolac, ili sjediti na WC školjki ili neka druga varijanta, listati, čitati napreskok pojedine odlomke, pa onda sustavno od početka do kraja, pa onda se vraćati i ponavljati, čitati fusnote koje su često tako nepraktično priložene na kraju knjige pa morate preokretati stranice da vidite što piše a tamo je nešto u stilu " op.cit. str. 156 " pa se sad vi pitate koji je vrag taj op.cit; pa onda možete staviti knjigu u džep i listati je u tamvaju ako imate priliku sjesti, pa o njoj razmišljati, povremeno dok čitate podići pogled i bluditi njime po stropu ili kroz prozor ili se zabuljiti u prazno pred sebe, što može dovesti do neugodnih scena kao ste recimo u Sveučiličnoj biblioteci pa se zapiljite u neku curu a njoj neogodno ili se pak počne vrdati i smješkati i zavoditi i onda se uvrijedi što vi i dalje samo tako piljite a vi ste negdje u drugom univerzumu, tako vam je to s ljubavlju prema knjigama (a još je groznije kada naletite na žensku koja tu ljubav s vama dijeli), morate dakle predati se čitanju keke stručne ili filozofske ili esejističke knjige, u koju je netko uložio znanje ili umijeće koje je u načelu cijeli život skupljao, da bi nešto o nekoj temi spoznao, pa da bi to obradio i razjasnio i dao sebi truda da vas poduči ili zabavi ili u nešto uvjeri, jer bez toga informacije samo plutaju okolo bez smisla i razumijevanja, dakle, knjige čitati treba, zareći se recimo nekad tjedan dana neću ići na internet, samo ću čitati, a onda još, jao, nije dovoljno o nekoj temi samo jednu knjigu pročitati, površno znanje je gore od nikakvog, treba bar dve, tri, pa onda osam, deset i tome nikad kraja.

Bio je prvi i glavni urednik lista »Tlo« i član osnivačkih redakcija listova i časopisa »Kamov« i »Pitanja« Objavio je šest pjesničkih zbirki te mnogobrojne esejističke i sociološke studije.

U najpoznatijem djelu, velegradskom romanu Berlin - Alexanderplatz iz 1929. služio se kolažnom strukturom filmske montaže prenoseći novinske članke te razne esejističke i lirske fragmente.

Matoša, i danas mnogima uzor iskonske esejističke manire.

Sama književnost je bila tek sredstvo za esejističke, književno kritičke ili književno povijesne uvide.

Emilio Marin se tijekom četiri desetljeća rada ogledao u brojnim djelatnostima, kao što su: pedagoške, uredničke, muzeološke, konzervatorske, znanstvene, predavačke, nastavne, esejističke i diplomatske i u znanstvenim disciplinama: povijesti, epigrafije, arheologije i povijesti umjetnosti.

A Vitez kao da svojom predstavom to želi istaknuti, naravno, posve nenamjerno on zadaje Krleži smrtan udarac poentirajući određene ekspresionističke ili pak esejističke replike koje je pregazilo vrijeme, pa danas zvuče šuplje i isprazno.

A Vitez kao da svojom predstavom to želi istaknuti, naravno, posve nenamjerno on zadaje Krleži smrtni udarac poentirajući određene ekspresionističke ili pak esejističke replike koje je pregazilo vrijeme

VBZ priprema Saramagovu Posljednju bilježnicu koja obuhvaća esejističke tekstove sa Saramagovog bloga.

Piše esejističke tekstove o Danilu Kišu, Marini Cvetajevoj, Dubravki Ugrešić, Anne Sexton, Nazimu Hikmetu...

Ne volim one esejističke filozofske generalizacije u stilu Karla Poppera, platonističko-totalitarističko-što god, ili Rousseau ili tko god.

Riječ je o knjizi koja zaista donosi neka zanimljiva antropološka promišljanja, ali u biti nedostaje joj strasti i esejističke pronicavosti; pomalo je monotona i ponegdje opterećena dosadnim citatima.

U zborniku nalazimo cijelu paletu književnih žanrova: pjesme, pjesme u prozi, haiku poeziju, novele, drame, memoarsko-esejističke zapise, putopise ili romane.

Prigoda susreta bilo je predstavljanje esejističke knjige Dražena Katunarića, Priča o špilji.

() Josip Sever je iza sebe ostavio, ono što sam dakako imao prilike pregledati pa i uspješno pročitati, često i uz pomoć povećala, stotinjak upotrebljivih tekstova: desetak većih poema, brojne kraće poetske tekstove, započeti dramski tekst, započete prijevode s kineskoga i ruskoga, dnevničke zabilješke o vlastitoj svakodnevnoj egzistencijalnoj nervozi, esejističke pokušaje o kineskim i ruskim pjesnicima, ili pak o domaćim noćnim (pjesničkim) sudruzima ili slučajnim namjernicima u boemskoj noći... (Često je, usput, autor u svojim bilježnicama takve " prigodničarske " laude u čast nekome iz društva ukrašavao vlastitim crtežom dotičnoga ili samoga sebe.).

Naime, nema puno autora koji se mogu pohvaliti razinom Hitchensove literarne, esejističke i polemičke produkcije ideja, tekstova i govora.