" Kravice ", pisane autentičnim ruralnim slangom, uklapaju se u obor stvarnosne proze; one funkcioniraju kao zapis stvarnosti same, skroz same, ono baš stvarosti, filtrirane kroz iskaz tipičnog pripadnika hrvatskog sela, iskaz koji je autentično seljački. (Jučernji list)

" Anastasia " je roman u kojem se izmjenjuju i sklapaju prilično oprečne dionice tipične birtijaško-frajerske " stvarnosne " epizode, " meke " ljubavne scene u kojima se na trenutke mijenja i pripovjedačka vizura, psihoportreti, zaokružene priče koje ispisuje glavni akter, a sve su one, sučeljene s povijesnom pričom o opsadi i osvajanju Carigrada, propasti Bizanta koji se tako još transparentnije podcrtava kao jedna od ravnopravnih tema romana.

Zanimljivo je da ste Vi, Franjo Janeš i Luka Bekavac sve odreda mladi znanstvenici zaposleni na odsjecima za književnost i jezike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a sva trojica ste svojim romanima u zadnjih nekoliko godina unijeli osvježenje na hrvatsku književnu scenu, oplemenivši je drukčijim pristupom, od prevladavajuće stvarnosne, hiperrealističke, mimetičke prozne matrice skrenuvši ka hororu, misteryju, znanstvenoj fantastici, pa čak i pulpu i trashu, ali uz zadržavanje društveno-socijalne analitičnosti i kritičnosti.

S druge strane, virtualnost je sasvim obratan slučaj bogatstvo trodimenzionalnih efekata, koji se i u statičkoj i kinematičkoj slici pojavljuju kao oponašanje stvarnosne logike.

Junaci desetaka književnih djela tzv. stvarnosne proze prolaze kroz raznorazne egzistencijalne muke, zima im je, vruće im je, jedu, piju, oblokavaju se, drogiraju, bljuju, tuku se i pucaju, o seksu u raznoraznim kombinacijama da i ne govorimo, ali nekako im nikad nije sila na WC.

Ovo je duboko mistična, za naše stvarnosne prilike tako duhovna poezija da jedva da ima premca u korpusu modernog hrvatskg pjesništva.

Odmak od prozne matice, tzv. stvarnosne proze, postiže groteskom i karikaturom, dakle udaljavanjem od mimetičke slike zbilje, njezinim što većim iskrivljavanjem.

Radi li se o svjesnom udaljavanju od tzv. stvarnosne prozne matrice koja je prevladavajuća u današnjoj hrvatskoj književnosti i kojom smo već zasićeni?

Za razliku od ostatka tzv. " stvarnosne poezije ", u koju je odavna ubrojen i prepoznat kao jedan od njezinih vrhunaca, Radašinović se ovaj put ne kreće u urbanom okružju, nego odlazi put sela.

Poetike mogu da budu na rubu stvarnosne proze, i s jedne (faction) i s druge (fiction) strane pesničkog umeća.

Kult mučeništva Nasilno udaljavanje umjetnosti iz stvarnosne pozicije, pojačano mitsko utjelovljenje svjetske povijesti uz, obavezno, referiranje na posebnost u odnosu na druge svjetske događajnosti, doprinosi življenju kulta malograđanštine u kojima palanački duh poprima razmjere epidemije.

Stilske formacije najčešće se izmjenjuju u prvom desetljeću novoga stoljeća, pa ako prihvatimo taj već kulturološki prokušani uzus onda je roman Listopad u hrvatskoj književnosti točka razgraničenja između popularne lake stvarnosne proze, i novih tendencija k simboličkom i transcendentalnom diskursu ".

Međutim, to još nije sve u romanu postoji i širi koncept (uvod i zaključak romana), pomoću kojeg Crnković iskreno i izravno problematizira suodnos postmodernizma i stvarnosne autobiografske proze i tvrdi da ono vlastito, autobiografsko može protumačiti samo ako ga promatra kroz postmodernistički diskurs.

Izbor sam suzila na baš tih 26 pisaca zato što sam htjela pokazati da osim famozne stvarnosne proze, o kojoj najviše govorimo i koja se najviše pisala u posljednjih petnaestak godina, postoje i drugi prozni modeli.

Kad se u zemlji do grla ogrezloj u maloljetnički kriminal i drogu i u kojoj nedostaje elementarnog povjerenja u institucije države (od sudstva do policije) pojavi još jedan roman koji se poželio dotaknuti tog segmenta (koji ionako vrišti s većine stranica već posve nesuvislih dnevnih novina), bilo bi razumno očekivati da takav roman ispliva iz mora iste ili slične stvarnosne produkcije jedino ako je stilski revolucionaran, ako je izuzetno umješno napisan ili već olinjaloj temi pristupa nekonvencionalno.

Jest, makne li se ta loša imitacija ključnih izraza " stvarnosne proze " iz Junkičina bloga, ostaje samo dosadna papazjanija, ali koga briga.

Sirovost stvarnosne gra đ e, koja Bajsi ć u služi za fantazijom prekombinirane poetske svjetove, dopušta pjesniku vrlo izravan govor o onome što bi ina č e bilo vrlo opasno za samu poetsku supstanciju.

Iako su njegove zbirke - od prve " Kovine " (1978) do desete " Ne to " (2005) - kreativno promicale iskustva tekstualizma, ludizma, neoegzistencijalizma, čak neospiritualizma i tzv. stvarnosne poezije, Gulin je do početka ovoga tisućljeća plaćao danak medupoziciji te je gotovo ostao prešućen pjesnik.

Tvoja prva i za sad jedina pjesnička knjiga Dvorac Amerika na neki je način ' bočata voda ' hrvatskog pjesništva devedesetih; ne samo što se pojavila u njihovoj matematičkoj sredini, 1995. godine, već ona, pod istim krovom, donoseći provjereni kompendij postupaka, lijepo sumira ' tekstualističko ' i kvorumaško naslješe sedamdesetih i osamdesetih godina, (pogotovo što se statusa subjekta tiče), ali i nagovještava neke stilske i motivske strategije koje će, nekoliko godina kasnije, dozreti i zadobiti zavidnu pažnju pod egidom ' stvarnosne ' poezije, u knjigama Tatjane Gromače, Kreše Pintarića, Drage Glamuzine i drugih.

Zapravo, negativne kritike ovog prvog i zasad jedinog Mraovićevog romana obojene su prije svega uskogrudnim svjetonazorima kritičara, manijom svrstavanja u trendove« stvarnosne »i drugovrsne proze, s čime Mraović nema, a mislim i da ne želi imati veze.

Bilo u znanosti, bilo u umjetnosti, uvijek se tu radi o stvaranju novih sintagmi stvarnosti (...) Onaj tko želi za umjetnost samo iznalaziti nova područja ljepote, stvara senzacije, ali ne i umjetnost: umjetnost nastaje iz slutnje o realnosti Nasuprot čemu kič svoje sintagme stvarnosti ne preuzima neposredno iz svijeta, nego preuzima već oformljene sintagme, a ove se u njemu okamenjuju do klišea (...) Karakteristično je (...) da se kič, baš zbog svog pomanjkanja maštovitosti mora vraćati na najprimitivnije metode: pornografija, čije se stvarnosne sintagme, kao što je poznato, sastoje iz spolnih činova, najčešće se sastoji iz pukoga niza ovakvih aktova, detektivski kič opet predstavlja niz u dlaku istih pobjeda nad zločincima, petparački roman također sačinjava puko nizanje istovjetnih činova nagrađene vrline i kažnjenoga poroka (...) Subjektivna i stvaralačka sloboda oblikovanja, koja se ogleda u izboru stvarnosnih sintagmi, ovdje više ne djeluje u sklopu jednog sustava, te je veza između stvarnosne osnove i forme oblikovanja isto onako slaba, isto onako nelogična kao što je to i veza između kuće i nalijepljenih ornamenata u kič-arhitekturi.

Upravo je to bit procvata nakon 2001: potraga za autorom, za cjelovitim umjetnikom, a ne za još jednim modelom stvarnosne proze.

Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost.

Zašto nije mogao biti inauguriran barem u jednoga od tipskih predstavnika glorificirane " stvarnosne " tendencije?

Uz iznimku nekolicine autora (Šimpraga, dijelom Nuhanović, pa čak i ja sâm, doduše manjim dijelom), koji se uklapaju u prilično stereotipan okvir stvarnosne proze, svi ostali otvaraju novu kratku priču, tražeći autentičan autorski pristup.

Ili nevjerovatna popularnost tzv. stvarnosne TV (reality TV), režiranih programa kao što su Big Brother, koji se prave da su stvarni i koji su simptom potrebe za nepatvorenom, prepoznatljivom, stvarnošću, koja nam stalno izmiče.

Djedovi, pradjedovi, od njih se još dalo puno naučiti o životu, pravom životu, bez stvarnosne proze i prozaične stvarnosti.

Bezrazložno nasilje me đ u mladima i ekstremne desni č arske skupine i naša su svakodnevica, mislite li da kazalište u Hrvatskoj nedovoljno dodiruje stvarnosne probleme?

Naša kazališta sasvim sigurno ne dodiruju dovoljno stvarnosne probleme.

Stavljajući se u perspektivu postmodernizma koji preobličuje sve dosadašnje umjetničke i stvarnosne sadržaje, pjesnikinja u jednoj od najboljih i najvažnijih knjiga poetskog desetljeća daje začudni pitijski zaključak u obliku priče pune buke i bijesa koja znači sve i ništa, na način svojstven kaotičnom stoljeću.