Bez obzira je li riječ o hasidima, esenima ili farizejima, svi su oni priželjkivali narod Izrael obnoviti na temeljima hrama i Tore.

Kad se iza Isusa gubi trag, gubi se i za Esenima.

Dosta je vremena proveo i s Esenima.

Inače, puni latinski prevod spisa De vita contemplativa (koji govori o egipatskim esenima terapeutima) je Philonis Judaei liber de statu Essaeorum, id est Monachorum, qui temporibus Agrippae regis monasteria sibi fecerunt Knjiga Filona Judejskoga o životu esena, odnosno monaha, koji su za sebe podigli monastire u vreme kraljevanja Agrippe. Agrippa je unuk kralja Heroda Velikog, koji je kraljevao u Judeji od 41 do 44. g. ne. Jovan Kasijan u svojim ' Monastirskim ustanovama ' iznosi da su aleksandrijski hrišćani visoke norme zajedničkog asketskog življenja dobili od evanđeliste Marka, prvog prvosveštenika u tom gradu (II, 5). U ' Znamenitim muževima ' Jeronim ukazuje da je prvi Marko u Aleksandriji osnovao podvižničku crkvu, koja je imala mnogo toga zajedničkog sa Jerusalimskom (pogl. 8).

Bibličari ne isključuju mogućnost da je Ivan Krstitelj, o kojem je riječ u ulomku iz Evanđelja po Marku, pripadao kumranskoj zajednici - esenima koji su se povukli u pustinju kako bi na svoj poseban način čekali Mesiju.

Vjerovanja i običaji opisani u svicima s Mrtvog mora gotovo se u potpunosti poklapaju s onima koji su pripadali Esenima, bratstvu koje je nastalo oko drugog stoljeća prije Krista na području Palestine.

Josip je bio sledbenik farisejske sekte, ali u svojim delima on pokazuje mnogo veće poštovanje prema esenima nego prema farisejima.

Čak spominje Pilata, piše o esenima (Kainitima), i stvarno je čudno da ne bi spomenuo sektu koja je prouzročila tolika previranja u Jeruzalemu i Rimu.

Sa divljenjem je govorio o esenima, prahrišćanima.

Boravio je s Esenima i Terapeutima dosta godina (za koje će tri stoljeća kasnije kršćanski propagandist Euzebije reći da su to bili u stvari prvi kršćanski redovnici a da je Filo za boravka u Rimu razgovarao sa svetim Petrom); proputovao cijelom Palestinom i carstvom, a njegova je rodbina bila jedna od najbogatijih i najutjecajnijih toga doba, te izravno upletena u politiku tadašnjeg Jeruzalema.

Q-Evanđelje je korišćeno u više judeohrišćanskih struja: među esenima, terapeutima i nazorejima.

Među esenima su ponikli mnogi harismatici i vidovnjaci (Flavije: ' Judejski rat ', II, 8, 12); oni su imali duhovne darove kao i jerusalimski hrišćani.

Vladavina prvosveštenikâ cadokita (iz Levijevog plemena) okončala je se, inače, u seleukidskim verskim borbama, kada je grešni izdanak, Antioh Epifan, smenio cadokita Jasona, i za prvosveštenika postavio Menelaja, iz Benjaminovog plemena (' Makabejci ', II, 4:24 - 29), što je svakako izazvalo negodovanje i među esenima, Cadokovim sinovima

Blund) o Esenima piše ovo: " Drevna židovska sljedba koja je odbacila hramsko obožavanje (koje se sastojalo uglavnom od žrtvovanja životinja) i levitsko svećenstvo, te su (usvojili) asketske i mistične elemente židovske religije...

I ne samo na esenima, već mnogo više na nazarenima i terapeutima, jasno sagledavamo tu identifikaciju.

Razumljivo je, s povijesne strane, da su farizeji, između ostaloga, upravo Ivanu postavljali pitanja budući da je on vjerojatno bio povezan s esenima s jedne strane, a s druge strane davao im je znakove posljednjih vremena.

On ih pripisuje esenima, no verovatnije je da su pripadali ' jereticima ' nestorijancima

Dakle, previše je dokaza istovjetnosti pa se nameče pitanje Isusova života među esenima i prihvatanja njihovog nauka

O esenima znanost i onako malo znade, ali ako to netko ' ' zna ' ' za prodaju onda mu stvarno treba vjerovati.

Dodao je: Po tom su gledištu slični Grcima (...) Kumranski spisi otkrivaju neka obilježja koja su esenima bila bitna - izrazito stroga pravila u vezi sa sabatom i gotovo opsjednutost ceremonijalnom čistoćom (Matej 15:1 - 20; Luka 6:1 - 11).

Kad govorimo o esenima, ne " hvatam " se ja za spomenutog učitelja pravednosti i ine, nego sličnosti u pristupu životu

Veliki broj hrišćana, slično esenima, živeli su potpuno odvojeno od sveta.

Basta tvrdi da nitko nije pisao o Esenima osim Josipa i počinje govoriti gluposti, kako Eseni nisu ni postojali

Niz podataka o Esenima ukazuje na to da je on njihov proizvod, kao i pojava njegovih raznih pomagača.

Pa ako se pogleda njegov ' Judejski rat ' može se zapaziti koliko on malo prostora posvećuje farisejima, a sa koliko divljenja govori o esenima, iz čijih redova su došli Isus, Njegov brat Jakov i Jovan Krstitelj

A istinski hrišćani, i istinski sveti ljudi, koji su služili Bogu u tri najača hrišćanska reda medju Jevrejima, medju terapeutima, nazarenima i esenima, oduvek su se zakonito, biljnom hranom hranili, bez žestokih pića. Lekar dolazi bolesnima a ne zdravima

A Ja vam kažem: ne kunite se nikako; ni Nebom, jer je Presto Božiji; ni zemljom, jer je podnožje nogama Njegovim; niti Jerusalimom, jer je grad velikoga kralja; ne zaklinji se ni glavom svojom, jer ne možeš ni jednu vlas učiniti belom ili crnom.« (5:33 - 35) U ' Drugoj kanonskoj poslanici ' koju je Basilije Veliki, episkop Kajsareje u Kapadokiji uputio ikonijskom episkopu Amfilohiju, ukazuje se i određuje se: »Zakletva je zabranjena, a naročito podleže osudi ona kojom se želi nekome drugom naneti zlo.« (Prav. 29) U vreme progona hrišćana u Tebaidi i celom Egiptu, od Basilida, rimskog vojnika u Aleksandriji, koji je od razjarene mase zaštitio hrišćanku Potamienu, drugovi su zatražili da se zakune: »On je izjavio, da njemu uopšte nije dozvoljeno da se zaklinje; on je/postao/hrišćanin i otvoreno to ispoveda.« (Eusebije: ' Historija Crkve ', VI, 5, 5) Savez koji je Gospod sklopio sa Izraelom preko Mojsija, svete atlete su obnavljale preko svojih presvetih Majstora, Hristosa; ' Damašćanski spis ' govori o Novom Savezu koji je Učitelj Pravednosti sklopio sa esenima u Damasku: »...

Moglo bi se govoriti i o Esenima.

Josip je morao znati za njih, ako su postojali, ali on govori samo o sljedbenicima Jude Galilejca, Esenima, Farizejima i Saducejima

Svi gnostički spisi što se tiče NZ nađeni su u Egipatskom gradiću Nag Hammadi i nemaju veze s Esenima