Upravo zato što se Isus Krist trebao podići živ od mrtvih tako je on mogao podizati bolesne i umrle (a to će potom i apostoli nastaviti činiti) i to će postati veličanstveni znak konačnog, tj. eshatološkog uzdignuća što će u isto vrijeme predstavljati ozdravljenje i uskrsnuće svakog čovjeka i svih ljudi.

Ako je bolesnik postao dionikom fizičkog ozdravljenja, tada on u tome treba prepoznati početke svog konačnog uzdignuća, tj. eshatološkog ozdravljenja za vječnost.

Današnji evanđeoski odlomak zapravo je početak Isusova eshatološkog govora (Lk 21, 5 - 36) kako ga donosi evanđelist Luka.

Nakon obraćenja svih naroda Gospodin (Jahve) će na Sionu prirediti svečanu gozbu za sve narode ovo je slika eshatološkog kraljevstva.

I na koncu; budući da je u svakom euharistijskom slavlju velik naglasak stavljen na otajstvenu činjenicu da je Euharistija " zalog buduće slave ", tj. uprisutnjenje eshatološkog ispunjenja svih Božjih obećanja, to opet unosi u cjelokupni doživljaj ovog Otajstva vjernički predosjećaj blizine i početka Vječnog Uskrsa.

Nakon svega rečenoga, možemo otkriti i smisao Isusova apokaliptičkog, eshatološkog govora.

Bog kroz test, Jobovo biti pretvara u puko bitisanje ispražnjeno od svega osim od eshatološkog iščekivanja, armiranog fatalizmom.

Iz njih se iščitava osnovna poruka i današnjim vjernicima - sadašnja spašenost put je i jamstvo konačnog eshatološkog spasenja.

Žao mi je novinarke Rudan, koja je na svojoj koži profesionalno imala i prilke uvjeriti se u " prividno nevidljivu, a toliko stvarnu moć zla ", novinarke koja očito ima krasan dar novinarske pronicljivosti, kako unatoč tome svemu ne može spoznati jedan širi kontekst eshatološkog razrješenja povijesti čovječanstva.

Najpoznatije svjetsko umjetničko djelo na temu eshatološkog problema, i još točnije njegovog sveopćeg vidika, Michelangelov Posljednji sud, na kojem je počeo raditi po narudžbi što ju je primio od Klementa VIII. s jeseni 1533. na zidu iza oltara u Sikstinskoj kapeli u Rimu.

Pozdrav mira uključuje najavu eshatološkog blagoslova i vremena ispunjenja.

Postoje tri vida eshatološkog ispunjenja starozavjetnih tipova: (1) temeljno ispunjenje u Kristu pri Njegovom prvom dolasku; (2) izveden duhovni vid ispunjenja u Crkvi, koja je individualno i zajednički tijelo, i (3) konačno, slavno ispunjenje prigodom Kristovog drugog dolaska i onoga što slijedi iza njega.

Čovjek se treba svim srcem i sposobnostima založiti za bolji svijet i tako, već ovdje na zemlji, ostvarivati prvine budućega eshatološkog kraljevstva.

Vjera i teologija sadrže težnju eshatološkog značenja, jer će u gledanju licem u lice prestati svako umnožavanje formulacija kojima se ne može nikako dokučiti Apsolutnu Istinu.

Poseban sud o naravi zauzimanja kršćana za pravdu ovisi o svijesti i slobodi novoga stvorenja, solidarnog sa svim članovima društva u potrazi i uspostavi općeg dobra, u službi povijesnog i eshatološkog dobra svake ljudske osobe.

Na kraju liturgijske godine ulomak vodi slušatelje od samih početaka pa do kraja vremena i eshatološkog ispunjenja.

Ti Božji postupci otkrivaju da određeno stvarno više dobro može tražiti i uništenje zemaljskoga života što je ujedno navještaj eshatološkog rata, odnosno nemilosrdnog iskorjenjivanja zla u svijetu.

Ustanovljenje Crkve započelo je kad je nekoliko galilejskih ribara susrelo Isusa, kad su dozvolili da ih osvoji svojim pogledom, glasom, svojim toplim i snažnim pozivom: Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi rekao je mons. Puljić, dodavši kako je po izboru Dvanaestorice i njihovim uvođenjem u zajedništvo svog života Isus najavio da je došlo završno vrijeme u kojem se ostvaruju Božja obećanja. A kad im je na Posljednjoj večeri prije svoje muke povjerio zadatak da slave njegov spomen, pokazao je koliko mu je stalo do toga da apostoli kao poglavari poslanja budu u povijesti znak i sredstvo eshatološkog okupljanja.

To je: " osmi dan ", dan konačnog, eshatološkog počinka, prema kome je usmjerena Crkva, slijedeći svoga Gospodina koji je ušao u svoj konačni počinak.

Božje utjelovljenje i čovjekovo pobožantvenjenje su usko povezani - po utjelovljenju Božja narav se sjedinjuje s čovjekovom naravi iz kojeg nužno slijedi milosno uzdignuće (kao temelj eshatološkog pobožantvenjenja) svih ljudi, jer ta jedna narav pripada čovječanstvu, solidarna je s njime. [ 25 ] Vidimo kako se Bog daruje, izlazi iz sebe i postaje nešto različito od sebe a da to različito on sam postaje.

Nema eshatološkog obećanja, njegov svemir je u neprestanom preobraženju.

Ono što važi za povijesnu (ili vodoravnu) tipologiju važi i za tipologiju okomite dimenzije, naime tipologije Svetišta: postoje tri vida eshatološkog ispunjenja.

Tako nakon Kristova uskrsnuća stan Duha Svetoga jest Isus iz Nazareta, njegovo proslavljeno tijelo, a onda i sve što pripada Isusu: narod božji Crkva, čitavo otajstveno tijelo koje je mjesto iskustva i eshatološkog izljevanja Duha Svetoga.

Današnji čovjek, u ovom vremenu depresije, razočaranja nad samim sobom, iako to neće priznati, čini mi se, ponajprije je potreban istinskih svjedoka spasenja, tog eshatološkog iskustva, koje će otvoriti obzore njegova života i uzdignuti ga iznad vremenitog i prolaznog te mu ukazati na njegovu spasenjsku predodređenost.

Smatralo se da su proroci napisali zagonetke ili kriptograme za doba eshatološkog ispunjenja za koje su ljudi u Kumranu smatrali da je već u tijeku.

Prije svega premda skolastička teologija u svim svojim izdancima, bilo sustavnim, bilo spekulativnim ili akademskim u modernom smislu riječi ima svoje zasluge i poštovanje ipak njena pažnja nije usmjerena spram ničeg drugog nego spram Božjeg eshatološkog mira koji nadilazi sva razumijevanja.

Uz to Euharistija nadilazi ovo povijesno sada i time što prodire u budućnost dajući predokus buduće slave u nebu i anticipirajući puninu radosti eshatološkog slavlja.

Takva ideja pravedne preraspodjele bogatstva je slika eshatološkog ispunjenja, koje počinje upravo s Isusom.

I kad su pogani odgovorili na tu objavu, a odgovor je simbolički opisan u traganju i putovanju trojice kraljeva, tada se zbilo ispunjenje eshatološkog hodočašća pogana na goru Sion.

Upravo se stoga što je paradoks svakog eshatološkog zanosa moramo što silnije boriti za ozbiljenje odluke.