Perišić, ne razumijevajući poslanje Crkve kao Mističnoga Tijela Kristova, kao onu koja ima poslanje od Isusa Krista samu Crkvu kritizira da ona želi imati monopol nad svim drugim svjetonazorima, te da nije sposobna na konkurenciju svjetonazora u društvu.

To nas uklapanje u Krista otvara zajedništvu sa svim drugim članovima Njegova mističnoga Tijela koje je Crkva, zajedništvu koje je savršeno u Nebu gdje nema nikakve izolacije, konkurencije ili odvajanja.

U njoj smo udovi njegova Mističnoga Tijela po sakramentima koje nam Crkva pruža.

Mariju za svoju Majku; to pak, može značiti, ući u pravi odnos s Majkom, koja nas, po Duhu Svetom u bolima rađa na novi život. 5. Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ: peta odluka, odreći se individualizma i samodostatnosti, i prihvatiti ovisnost o drugima, život u organizmu Mističnoga tijela Kristova. 6. Veronika pruža Isusu rubac: šesta odluka, prihvaćati tješenje i utjehu, koje možemo poslije drugima iskazati, tješiti utjehama, kojima smo sami tješeni. 7. Drugi pad: sedma odluka, svakodnevno umiranje starome čovjeku, koje nosimo u svome tijelu.

Stoga je najpotpunije ostvarenje našao u poeziji raznovrsnih oblika, čas lirskog, čas mudrosnog, a čas odazivljući se na poetski naboj mističnoga diskursa koji je Grčića uvijek privlačio.

Bez obzira što je začeće Isusovo i njegovo rođenje neponovljivo, kršćanske majke primjećuju postojeću između majčinstva Djevice, majke Glave mističnoga Tijela i njihova majčinstva.

Nazor je bio doživljavan kao nacionalni pjesnik i književnik, nije bio komunist, dapače bio je veliki vjernik, a njegova je vjera imala i solidnu dozu mističnoga.

Kao dio takva luksuzna načina života izloženi su i sačuvani ulomci mozaika s vegatabilnim i zooomorfnim motivima iz vila na području Sirije i Palestine s prijelaza 5. na 6. stoljeće, kao i ulomci zidnih freski, koji svjedoče o kulturi življenja, ali i sjaju i bogatstvu mističnoga pojma istoka, koji je tada za zapadnu Europu bio nedostižan uzor.

Oni koji su dionici mističnoga tijela, udovi Crkve, postaju dionici njegova božanskog života.

Ovo slavlje nam je prigoda da posvijestimo važnost crkve kao građevine za duhovni rast nas vjernika, kao Kristova mističnoga Tijela, koji se okupljamo u ovoj i svakoj crkvi oko Njegova oltara, da bismo po krštenju bili obdareni Božjom milošću, primali sakramente, posebno slavili svetu misu, te tako hranjeni Božjom riječju i euharistijom svi postali i bili živi Božji hram.

Don Ilija je govorio o vjeri s filozofsko-teološkog i mističnoga stajališta ustvrdivši da se bez vjere ne može živjeti, jer je ona u nama kao što je u našem biću krv koja neprestance kružeći po tijelu raznosi dragocjeni kisik bez kojega je nemoguć život, jer je tako Bog odredio.

Tek kada sam nakratko svratio kući, nakon kakvih desetak godina, otkrio sam kako je molila sve te godine te što ju je dovelo do visokih vrhunaca mističnoga puta.

Nastao kao posljedica Marisina gostovanja na Antunesovu albumu Paradeiro, koji je producirao Brown, taj opus znači susret vokalistice koja kompozitorski talent spaja s dobrom dozom poprilično osebujne ličnosti (Monte), bivšega pop-rock autora koji se, u novije vrijeme, kreće unutar potpuno autentična i neobična eksperimentalizma (Antunes) i mističnoga Salvadorca čija mnoga dosadašnja izdanja obiluju iznimno melodičnom glazbom (Brown).

" Ambijent elektroničke informacije, piše on, hrani iluziju svijeta kao duhovne supstancije ", što je, po njemu, falsifikacija Crkve kao Kristovog mističnoga tijela, zapravo " zaglušujuća manifestacija Antikrista ", te zaključuje da je " knez ovoga svijeta inženjer elektrotehnike. " McLuhan ovo piše prije pojave Interneta i agresivne virtualizacije, rastjelešnjenja zbilje.

Tu borbu, nastavio je, valja staviti u okvir šire teologije povijesti koja, s jedne strane, pred sobom ima Krista kao glavu mističnoga tijela, a, s druge strane, sotonu i njegove sljedbenike.

Razvoj pjesničkoga diskursa zaokružuje više zbirka intimno-mističnoga karaktera: bestrasni, apstraktni doživljaj žene u Pjesni ljuvene (1915), prožetost hladnim duševnim krizama u Intimi (1915), melankolično prizivanje slika mladosti i sve veće oslanjanje na meditaciju, refleksiju i mistična raspoloženja u zbirci Niza od koralja (1922), što će postati osnovicom religioznih lirskih propitivanja u Pjesmama o četiri arhanđela (1927).

Taj tekst jasno izgovara da je Nazaretska obitelj kolijevka i zametak Crkve, prva jezgra ili embrionalna stanica mističnoga tijela po čemu se lako prepoznaje uzvišena zadaća sv. Josipa.

Stoga je posve logično i naravno da on tu svoju zadaću koju je imao prema tim najsvetijim osobama, koje čine temelj mističnoga tijela, nastavi vršiti i prema Crkvi na način svoga patronata.

D anas, kad je gotovo svakome intuitivno jasno da u svakodnevici, spontano živimo u domeni mističnoga Novoga doba, ili razdoblja Vodenjaka, kako je to jezgrovito sažeo Miloš Forman u svome mjuziklu Kosa, može se učiniti neobičnom uopće potreba da se o tomu ogorčeno razglaba na suhoparnoj, apstraktnoj znanstvenoj osnovi.

No, budući da su svi vjernici primili krštenje i time postali članovi »mističnoga Tijela Kristova«, to jest Crkve, »krštenje u Duhu« u karizmatskom se pokretu, čini se, shvaća kao poseban dar, te karizmatici dodatno ističu da se za njega traže određeni uvjeti.

Ali je problem što ona to ne specificira kada se upotrebljava ista riječ; onda se mora znati da se upotrebljava u drugom kontekstu i ne može se, pogotovo u jednom poglavlju, govoriti o istom tom terminu na jedna, a onda na drugi način bez da čitatelj zna da si sada prešao u sferu mističnoga.

Omalovažava Johna Salza i njegove visoke pozicije, 32. stupanj Škotskog obreda i članstvo u Drevnom Arapskom Redu Plemića Mističnoga Hrama (Shrinersa).

U tom činu želimo prepoznati ostvarenje bratskog zajedništva u jedinom Planu posvećenja Bogu, koji nas ujedinjuje u posebnom izričaju Mističnoga Tijela Kristovog, to jest našeg Reda, te želju da živimo zajedno, u jedinstvu Duha, put preobrazbe u njega, siromašnog, poniznog, raspetog i uskrslog Krista, u pravom smislu riječi malog brata svih ljudi.

Međutim, razarana iznutra, po pojedincima koji su neodgovornim ponašanjem zasjenili ljepotu mističnoga Tijela Kristovog, Crkva mora proći kroz bolno iskustvo čišćenja.

Svećenikovim navještajem Krist priprema ljude za preporod u krsnome zdencu i čini ih udovima svoga mističnoga Tijela, tj.

Slike po raznim crkvama i galerijama prikazuju pojedine prizore i doživljaje iz njezinoga mističnoga života.

Nisem nigdar tak razmišljal da bi Krščanstvo imelo nekaj posebno mističnoga za se, valjda ima, al to nije tuliko važno, kuliko je Krščanstvo važno za domet duha.

Teza se smješta u kontekst mističnoga i intelektualnoga iskustva Boga.

Ona je Majka Crkve, majka mističnoga tijela Kristova.

Bog nas sve zove u to intimno jedinstvo s njime, iako se samo nekima daju posebne milosti ili izvanredni znakovi toga mističnoga života kako bi se očitovalo da je nezasluženi dar koji je dan svima.