To je čovjeku bio daimonion, a čovjeku je njegov demon njegov ethos, kao što i ti i tvoj prijatelj Heraklit znate.

Dakle, Krležin Aretej (1959.), u kojemu je, čini mi se, na način Spenglerove morfologije svjetske povijesti (Propast Zapada, I. 1918., II. 1922.) ostvario paralelizam između Rima 3. stoljeća i Evrope uoči Hitlerova ubilačkoga bezumlja (na rođendan Bogorodice 1938.), još je jedna potvrda Krležina antropocentričnoga poimanja životinjstva jer čovjeka razotkriva kao životinju (animalisti rekli bi ipak: ZVIJER, s obzirom na to da zvjerski ethos pripisuju samo anthroposu) koja politički navodno misli i human (itarn) o djeluje, te tragom navedene negativne antropologije životinja Krleža čovječanstvo apostrofira kao vječnu menažeriju, zvjerinjak, s političkim gorilama i psima sa slomljenim kičmama i podvijenih repova.

O. K., iz same perverzije i laži i kurvanja dolaze ideje o boljim vremenima, što znači da konfuzne situacije same podstiču pitanja o moralu svijeta i Moderne. oh, jebi me tako da uzmognemo ostati moralni, troši me fino, da se možemo izdiferencirati iz ćopora kao sveci i uzoriti ljudi, kao " nobilitas ". kurvarima više ni to nije bitno, pa se nobilitas pokušava stvoriti iz pornjave i bludničenja ćoravog, ali onda ne traži da te cijenimo kao gospodina i damu. moralka, ti si roba, draga moja. oni ne kuže da moral kao forma smislenosti ne posjeduje vremensku, socijalnu ili neke imanentne, tvarne limitacije, i zato sve uvijek može biti uzeto kao etički problematično, pa čak i pizda i seksanje i bludničenje, a oni tebi, moralka, kao, predbacuju da nisi u pravu. dakle, narinuli bi svoja usrana viđenja u sistem-hrvatska, a onda bismo se trošili dok se cijela država ne bi pretvorila u bordel, iz kojeg bi oni opet izašli kao politički sveci. 20 godina trpimo to lažno sranje, i droce koje se s njime vrte, da bi zaradile, jer nemre s mozgom zaradit. možda-ti-dam, to je neutralna pozicija, više partizanska, jugovićka, mutava. bolja je ona imperativna, direktna, kapitalistička, a odaziva se na hajde-izjebi-mi-ju. moralno i nemoralno spojit ćemo ovako: AKO ME VOLIŠ - IZJEBI ME ONDA. eh, a moralka sad pita kakva je dalje etika i kultura te veze, a ne da li je došlo do prvog seksanja jer jasno da će doći. ili, da se izrazim u indirektu, AKO MI JU VOLIŠ - IZJEBI MI JE. but, anyway, it is not one coherent theory of morality or obscenity and that is the ethos-of-the-Moderna. amen. po tome i jeste slobodni. moral implies conformity to established codes - to kužite svakako, ali ako dodam... and accepted notions of right and wrong, onda vam tu treba puno iskustva i životne škole i pametnih knjiga, a ne umišljenosti i lažne grandezze, jer na kraju krajeva, i najsuptilnija kurva mora biti jako verzirana i pametna, a ja ovdje ni za takve baš nesem nekaj preveć čul. he, he. izmorena je pizda noble-virtuous ako se PIMPEKU UVIJEK, ISKRENO I SA RADOŠĆU VESELI, A NE SAMO KADA TREBA POKUPIT PARU ILI DOBIT BOLJE RADNO MJESTO. to ne znači da i droljetine nemaju jasan etički kod. kod lakome lisice, kod prave sponzoruške kuje, štoviše, smjernost jebačka je RIGHTEOUS, besramna i bez ikakvog osjećaja krivnje, ali daj se onda zvati drolja, a ne dama, molim te.

Nemoj da me mučiš do trećeg poglavlja, leba ti, a ionako ti je isti kurac: demon je čoveku ethos, i ja ću da napravim neko sranje neminovno, u prvom ili trećem poglavlju, isti ti je kurac.

Objavio je disertaciju na njemačkom jeziku »Ethos und Methodos des Philosophierens.

Kako doći do toga, te što su ethos, orthos logos, phronesis i ostali ključni pojmovi u njegovoj etičkoj raspravi, uvijek iznova treba istraživati u dijalogu s Aristotelom.

Kada je vjerska sloboda priznata, dostojanstvo osobe se poštuje u njegovu korijenu i jačaju se ethos i društvene institucije.

Navevši potom četiri stupa identiteta logos, epos, topos i ethos istaknuo je značenje jezika, " sjećanja ", teritorija i kulturnog nasljeđa za narod, postavivši također pitanje zašto je danas ne samo Crkva oblaćena u medijima nego i zašto su stupovi identiteta javno stavljeni u pitanje.

Konzumeristički ethos može se adaptirati klasičnom ratu koji otvara nova tržišta, ali ne trpi druge svjetonazore utemeljene na časti i nepotkupljivosti.

Tu je zapadnjački ethos još netaknut Arhimed, koji crta svoje krugove u Siracusi, Plinije Stariji na putu prema Vezuvu.

Isto je duštvo supstancijalno utemeljeno na zavođenju, manipulaciji, ucjeni, koji su sastavni dio trgovačkog ethos-a.

Zbog toga se obavezujemo na ovaj Svjetski ethos, na uzajamno razumijevanje i na socijalno podnošljive životne forme koje uz to potpomažu mir i čuvaju prirodu.

Etika (od grč. ethos običaj, sud, navada) je grana filozofije koja proučava moralna pitanja, ona je znanost o moralu, tj. o načelima i pravilima ljudskog ponašanja i djelovanja u smislu dobro-zlo ili moralno ispravno-pogrešno.

Rezultat je vizualno bogata scenska igra prožeta glazbom, s reduciranim brojem aktera, koja i pored velike semiotičke slobode uvažava i ethos i mythos slavnog predloška.

Doc. dr. Josip Grbac progovorio je o Starom zavjetu u katoličkoj moralnoj teologiji danas povezujući starozavjetni ethos s oblicima moderne etike koja svoj pogled zaustavlja na svakodnevnom.

U ogavnim vremenima, neki se od straha sakriju u mišju rupu - potonu u unutarnju emigraciju - neki prolupaju, odbace sve humano i časno, pa se sližu s režimom i postanu dio nove elite, neki se izlože jer im njihov ethos ne dopušta drugačije... pa nastradaju, a neki procijene da im je najprobitačnije prikazati se mučenikom/mučenicom, pa unovčiti inteligentno (ili licemjerno?) dozirano disidentstvo.

Ne pristajem na tu vrstu intelektualnog ekstremizma koji isključuje činjenicu da je čovjek i emocionalno, a ne samo intelektualno biće i podsjećam na osnove antičke retorike - uvjeriti možete na tri načina: sadržajem (logos), vjerodostojnošću (ethos) i strašću, vjerom u ono što govoriš (pathos).

Na kraju predavanja, kao parfem suvremene umjetnosti predstavio je Secretions Magnifique, koji simbolizira povratak u ethos čovjeka jer se koriste ljudske izlučevine i umjetnik se vraća u prirodu.

Ona je stoljećima bdjela nad Isusovom zajednicom koja se pod njenom zaštitom borila protiv brojnih neprijatelja i krivovjerja ", istaknuo je nadbiskup, dodavši da je Marija stoljećima sa svojim Sinom odgajala naš narodni ethos, pokoljenja naše djece.

Čini se da je pokreće ethos koji ne dijeli s korskom starčadi niti s ratnicima: ne pristaje na uvriježene socijalne uloge.

Teza ovoga predgovora jeste da se u ' izvanrednim ' okolnostima političkih i ideoloških prevrata, ' smjena vlasti ', kakve su artisti od 90 - te do danas proživjeli u nekoliko navrata (91 - 99 - 2011) do krajnosti zaoštravaju i paradoksi etičkog i estetičkog vrednovanja umjetničkih djela, pristupa, poetika, postupaka, a da je umjetnik dužan preispitivati na području plastičkog znaka i vizualnog mišljenja ethos vlastitog djelovanja, tima i naslijeđene metafizičke, estetičke i transestetičke pretpostavke ugrađene u same kategorije na koje se Umjetnost, ne samo akademska, najčešće prešutno poziva (' lijepe umjetnosti ', ' lijepa književnost ' itd).

Upravo nam ta činjenica pomaže da shvatimo kako je unutar europske ustavne tradicije, što smo pokazali na početku, a na temelju »pretpostavke agnostičke države« dopušteno u preambuli izričito pozivanje na religiju, Boga, pa čak i kršćanstvo s ciljem da se oblikuje ethos i telos jednoga ustava.

Bi li se za njih pobrinula država iz koje su došli i kakva je uopće društvena šteta od takvog ubojstva? "), koji je u stvari za bijedu zainteresiran samo izvanjski, poslovno, čak ne ni estetski, nego naprosto utilitarno, u smislu nepisanog zakona profesionalnog akademskog humanitarizma po kojem svaki Opus ima onoliki vrijednosni volumen koliko pathosa istisne iz ethosa (ethos anthropo daimon): autor je ponajprije zainteresiran za društveni efekt svoga djela, dakle, ni za sudbinu (daimon/ehtos) svojih les misérables, što bi spadalo u etiku, niti za estetsku vrijednost života transponiranih u svijet njegova djela (to je mučilo Kafku, to da njegovo djelo ima samo estetsku vrijednost, misli Anders), nego je autor za jad života svojih likova zainteresiran koliko i trgovac robljem: on od te bijede živi

Zbog toga ethos i religiju treba smjestiti u prostor subjektivnoga te ispadaju iz područja razumskoga u strogome smislu.

Taj radni ethos (mentalitet), zaključuje se, zavičajno je obojen jer je karakterističan za domaće ljude i prepoznatljiv je u široj društvenoj okolini kao tipičan.

Moje tijelo može osjetiti strah, ali ja - ne. " Kangrga bi kazao: tek rasap fizisa i nomosa rađa ethos, mada etika, tu ćeš se oduševiti, još uvijek nije revolucija, jer posreduje ovu suprotnost tek idealno, u mislima, misli Grga.

Ni jedan ni drugi tabor ne priznaje da je Europa uz velike, ponekad i krvave napore uspjela stvoriti ethos koji od svih svojih građana i sudionika u prostoru javnosti zahtijeva promišljanje i svijest o granicama i vjere i znanja, kao vlastitih uvjerenja.

Martin Logan objavio je model Ethos, elektrostatski zvučnik izveden na tehnologiji poznatog CLX modela za kojeg kompanija tvrdi kako pruža " najviše sonične standarde po pitanju transparentnosti, preciznostii efikasnosti. "

Bioetika se upravo i događa u trokutu: čovjek, život i ethos.

sadržajem (logos) odnosi se na odabir riječi i priča, citata i činjenica navođenih zbog važnosti prelaženja publike na vaš način razmišljanja. vjerodostojnošću (ethos) odnosi se na govornika i njegov ili njezin karakter koji se otkriva kroz komunikaciju. strašću (pathos) uvjeravanje može doprijeti do slušača potakne li govor njihove emocije