To bismo psihoanaliti č ki mogli ozna č iti i tezom Kamov i figura Oca, pri č emu se figura Oca ne smije shvatiti samo kao doslovno porodi č na relacija, nego ona obuhva ć a majku, kao i bra ć u i sestre, ali jednako važno, ona tako đ er obaseže i sve ono što se figurom Oca moglo supsumirati, od tradicije i kulture, do eti č kih i društvenih postulata.

Može li im se tolerirati (ne) namjerno kršenje eti č kih pravila i normi?

Sloboda, istina i odgovornost prema naslovniku, izvoru informacije, ali i sebi samu, temelj su eti č nog novinarstva.

Od na č ela slobode i individualne odgovornosti kao ni od pozicije lijevog intelektualca nije odustao do kraja, premda su vjera u kolektivitet i odga đ anje eti č koga u ime objektivnih povijesnih zakona postali dominanta lijeve politike u Francuskoj.

No pakao nije dio nerazorive kozmi č ke svijesti, koja ostaje i nakon smrti, nego nešto što su ljudi stvorili na zemlji ljudska duša dnevno prolazi kroz pakao na zemlji koji je stvoren upravo materijalnom opsesijom i dezorijentacijom modernoga č ovjeka, koji se svjesno odri č e vrhunskih eti č kih vrijednosti.

Vi đ ene doga đ ajne predstave pokazuju dosta neodre đ enu, zbunjuju ć u sliku hrvatskoga kazališta koje se u doga đ aju uvijek ne odlu č uju ć e za eti č no, ali više od svega dosta kaoti č nu sliku redateljskih poetika i ideologija.

Prou č avanje metafizi č kih i eti č kih implikacija ideologije rekonstrukcionizma ne smije zanemarivati odnose izme đ u sjevera i juga, istoka i zapada, odnose izme đ u bogatih i siromašnih zemalja, odnose izme đ u superrazvijenih i nerazvijenih zemalja, odnose izme đ u razli č itih naroda, kultura i religija, odnose izme đ u č ovjeka pojedinca i pojedinih ekosustava, odnose izme đ u č ovje č anstva i prirodnoga svijeta ž ivota u cjelini.

Mislim da je apsolutno neprihvatljivo da se izvedbeno žrtvovanje životinja pokušava opravdati strategijom mimesisa ili kao što ć e se Nitsch, me đ u ostalim, pokušati eti č ki izolirati sljede ć im iskazom: Egzistencijalno poštenje traži da budemo svjesni ubijanja životinja zbog naše koristi. Pritom su, č ini mi se, upitnije one umjetni č ke strategije koje se pozivaju na Bibliju, jer pored ideosfere kojom cini č ki pokušavaju opravdati izvedbeno klanje životinja pokazuju i kako im je potpuno nepoznata i podzemna animalisti č ka struja u krš ć anstvu a koju danas posebice aktualiziraju tzv. prakrš ć ani.

Ni Hekuba ni Antigona nisu mogle uzibati vladala č ki duh, one su mogle naglasiti eti č ke dvojbe, jer su uhva ć ene i zaustavljene u dramskome trenutku kada je za njih ve ć sve izgubljeno, kada su ugašene strasti, a strahovi u nestajanju.

Ivan Zori ć) smatraju se klasicima ZF-žanra i u njima se autori bave pesimisti č nim, distopijskim vizijama budu ć nosti, ocrtavaju ć i nadolaze ć e vrijeme u kojemu napredak znanosti i tehnike vodi u katastrofu, potrošnja nadvladava proizvodnju pa reklamna industrija preuzima vode ć e mjesto u društvu dok č ovjek postaje percipiran isklju č ivo kao potroša č, a deevolucijski procesi ne zahva ć aju samo prirodu ve ć i ljudske umove, pa dobivamo društvo lišeno vrijednosti i eti č kih normi i svedeno na beskompromisnu borbu za preživljavanje u uvjetima narušene ekološko-biološke ravnoteže.

Malko č eve pri č e a mogao je iz ove gra đ e nastati i roman, s obzirom na vrijeme i mjesto zbivanja i na likove koji šetaju iz pri č e u pri č u napu č ene su gubitnicima, marginalcima, autsajderima, likovima s velikim, č esto nepremostivim duševnim, materijalnim, eti č kim ili kakvim drugim problemima.

Autor teksta: Dr. David van Gend, glasnogovornik Australaca za eti č no istraživanje mati č nih stanica (LifeNews.com)

Stvaranje za uništavanje: eti č ko minsko polje Uništavanje živih ljudskih embrija, kako god oni bili stvoreni, je neoprostivo.

Imajući u vidu aktualne bioetičke rasprave u Njemačkoj koje sve više s bio - eti č kih pitanja skreću na gen-eti č ka, Mirko Wischke (Njemačka/Ukrajina) postavio je pitanje nije li bioetika osuđena na to da preraste u pravnu filozofiju, nakon što je bila poprištem neodlučnog obračuna različitih struja političke filozofije?.

Mi smo se zalagali za univerzalne eti č ke norme koje globalno još nisu za ž ivjele.

Ljudska osoba u sebi integrira i drži na okupu sve što smo i logi č ki i realno podijelili na: privatno, javno, obiteljsko, društveno, politi č ko, eti č ko, znanstveno, kulturno, vjersko, umjetni č ko, športsko...

Sama osobnost Gotov č eva, odnos-no karakter Joba Gotala, postaje idejna vertikala č iste eti č ke misli o jednoj to č ki života na mjestu zajedni č ke trajne povijesti i ljepote svih ljudi.

Gotov č eve re č enice prožete britkim eti č kim kriticizmom ponovno sada izgovara Prica u Namjernim sje ć anjima udvostru č uju ć i tako duboku vjeru u djelo, mo ć stvaranja i poeziju.

Nisu rijetke grupe koje su u likovnim umjetnostima iskazivale kontroverzna i provokativna stajališta, bez obzira bila rije č o kulturnom, politi č kom ili pak eti č kom stajalištu.

Malko č eve pri č e iz zbirke Groblje manjih careva napu č ene su gubitnicima, marginalcima, autsajderima, likovima s velikim, č esto nepremostivim duševnim, materijalnim, eti č kim ili kakvim drugim problemima.

U ovome su romanu zabilježene i neke eti č ko-etni č ke pojedinosti svojstvene našem narodu koje su kod nas ve ć pomalo zaboravljene.

Dvojici velikih pisaca modernoga doba diplomatu Claudelu koji je službuju ć i po raznim zemljama stvorio golem i raznovrstan opus, i hrabru, pustolovnu, beskompromisnu analitiku ljudsko-duhovnih i eti č kih, socijalnih i politi č kih zbilja Bernanosu ujedno gorljivim krš ć anima, Petra č posve ć uje osobito vrijedne i našemu književnom znanstvu prijeko potrebne stranice.

Služenje miru osobito je naglašeno i prijeko potrebno u vrijeme rata koje je osobito konfuzno za same novinare, koji su uz svakodnevne eti č ke dvojbe izloženi dodatnim pritiscima kao što su cenzura i nemogu ć nost pristupa izvorima informacija i kada je svaka informacija od posebnoga zna č enja.

Da bi se razvila takva scena, morate sustavno razvijati razli č ite estetske pa i eti č ke i politi č ke profile kazališta.

Od kraja 70 - ih godina prošloga stolje ć a do danas traje revalorizacija Camusove eti č ke, politi č ke i filozofske ostavštine.

Epistolarni esej o vegetarijanstvu Naša bra ć a životinje: razmatranje o eti č nom življenju, pisan u formi četiriju pisama, a koji okvirno završava idejom o Božjem zakonu svih budućnosti voljeti sve, zbirka je zooetičkih promišljaja o našim bezdušnim postupcima prema životinjama kojima Edgar Kupfer-Koberwitz upozorava da sve počinje od maloga, sve se uči od maloga... pa i ubijanje.

Šegedin je više situacijski nego doga đ ajni novelist, što zna č i da opisuje atmosferu, ugo đ aj, stanja, koja opsesivno opsjedaju junake, o kojima oni potom reflektiraju i koja ih razdiru, a u temelju je svega eti č ko i ontološko pitanje.

Kao što je u publicisti č kim tekstovima i intervjuima nedvosmisleno precizirao veli č inu i mjeru odgovornosti intelektualca za nacionalnu sudbinu u doba ideološko-partijske represije, tako i ti romani tematiziraju u obliku pri č e sli č ne sudbine koje dolaze do ideje samoubojstvene ne samo iz nemogu ć nosti metafizi č kog izlaza nego i kad glavni junak do đ e do spoznaje da gubi one vrijednosti koje su mu bile eti č kom vodiljom i ravnotežom, kad naime do đ e do spoznaje o izdaji svojega povijesnoga, društvenoga, pa dosljedno i generi č koga bi ć a, pri č emu mu otok ne služi kao oaza mira i spasa nego mjesto skon č anja.

Prilikom igranja igara nagla š avati va ž nost eti č nosti i fair playa.

Svojim djelom i svojom intelektualisti č kom prozom, izme đ u Dostojevskoga, od kojega se razlikuje odsu ć em eshatološke projekcije, i Krleže, od kojega se razlikuje udaljavanjem od ideologijnosti, u č e ć i eti č ke imperative od Kanta, uvažavaju ć i drugost od Simone Weil, pobunu od Camusa, a ba č enost od Sartrea, Šegedin je inauguratorom odre đ enoga proznoga modela u poratnoj hrvatskoj književnosti, koja se ujedno uklapala u širi kontekst egzistencijalisti č ke, intelektualisti č ke, esejisti č ke i psihoanaliti č ke proze.