Kr. tim su selima zavladali Etruščani i pod njihovom su se vladavinom naselja sjedinila u jednu političku cjelinu.

Etruščani, koji su ratovali s Rimljanima, nosili su čudne šešire u obliku košnice.

Drugi povijesni dokazi govore o tome da su i Etruščani upotrebljavali pribor za pravljenje tjestenine te da je ova namirnica u Italiju stigla preko drevnih Grka.

Mramor iz Carrare vadili su Etruščani prije Rimljana, a zatim i Toskanci glasovita je njegova svijetla žila, prozvana cava di Michelangelo, od koje su isklesani La Pieta u vatikanskoj bazilici sv. Petra i David na središnjem trgu u Firenci.

Vincenzo Guerini je 1909. u svojoj studiji Povijest zubarstva tako visoku kakvoću etruščanskog rada pokušao objasniti i tvrdnjom da su Etruščani ponosno pokazivali zlatne zube: Budući da su njihove zlatne trake prekrivale znatan dio zubne krune, očito je da ih nisu ni pokušavali skloniti od pogleda, nego su, naprotiv, bile vrlo upadljive.

Etruščani su klesali cvjetove na grobovima svojih žena ni ime, ni išta drugo, ni godine, ni položaj.

Veljko Barbieri Vulkan, bog vatre i požara, taljenja i kovanja, sin Jupitera i Junone, jedan od najmoćnijih rimskih bogova, štovan još od davnine, kad su ga Etruščani nazivali Setlans, a Rimljani Mulciber (onaj koji rastaljuje).

Iako su Etruščani suvremenici i susjedi Rimljana, njihov jezik i kultura u velikoj su mjeri zagonetka... više > > >

Spaljivanje posmrtnih ostataka (incineracija) kao običaj prisutan je od davnina u Aziji, posebno u Indiji, a primjenjivali su ga i Stari Grci, Etruščani, Rimljani, Kelti, Germani i Slaveni.

Kr. između rijeke Arno i Tiber nastanili su se i Etruščani, koji su se u 7. st. pr.

Etruščani se predstavljaju sa više od sedam stotina izložaka dopremljenih iz osamdesetak svjetskih muzeja, najbitnijih dokumenata koji obuhvaćaju njihov razvitak, kulminaciju i konačan pad pod rimsku upravu.

Dok kušamo, možda i mi možemo osjetiti djelić nadnaravne moći iznutrica po kojima su Etruščani i Rimljani pretkazivali budućnost.

Ovaj je drugi punski rat za našu temu interesantan zbog toga, jer su keltska plemena u sjevernoj Italiji kao i tamo živući Etruščani pomagali Hanibalu u borbama protiv Rima (Polibije).

Iznenađujući odgovor glasi: umjetni zubi - koje su prije skoro tri tisuće godina izumili baš Etruščani, narod iz srednje Italije, a koje smatramo precima takozvane rimske civilizacije.

Kr. ove nastambe zauzimaju Etruščani, koji su vladali do 295. pr.

Etruščani su oblikovani jantarni nakit, uz ostale nakitne i ukrasne predmete vraćali istim komunikacijskim smjerovima k srednjoj Europi.

Tijekom 6. st. pr. Kr. ovo područje nastanjuju Etruščani koji razvijaju trgovinu zahvaljujući vezama sa Spinom, lukom na delti rijeke Po koju su često posjećivali grčki moreplovci.

I još na kraju, nakon što napuštamo zidine grada, evo jedne slike samih zidina... najdonji sloj s krupnim kamenjem je ostatk prvobitnog zida koji su gradili Etruščani, zatim dolazi sloj s nešto manjim kamenjem, ostaci zidina koje su gradili stari Rimljani, dok je gornji sloj od cigle i manjeg kamenja tufa građen u srednjem vijeku i renesansi.

Odgovorio je na jedno od njih; »Mene Etruščani ne nadahnjuju.

Iako se pojavio još u Mezopotamiji Etruščani će prvi u Europi shvatiti konstruktivnu vrijednost luka, ali malo se sačuvalo arhitektonskih spomenika, uglavnom pokoji gradski portal (Perugia, Volterra).

Etruščani su imali neobično razvijenu tjelesnu kulturu, jednako u muškaraca i žena.

Etruščani će biti asimilirani u novoj rimskoj državi, koja će graditi budućnost na temeljima jednoga nestalog naroda.

S obzirom na činjenicu da je knjiga Etruščani najutjecajnije djelo o etruščanskoj civilizaciji i uzor za interdisciplinarno proučavanje ostalih naroda staroga svijeta te s obzirom na to da smo i sami ponosni vlasnici vrijednih etruščanskih spomenika, sreća je da nam je veliko Pallottinovo djelo napokon dostupno i u hrvatskom prijevodu.

Inače, korištenje zlata u stomatologiji potječe iz davnih vremana stare ere, kada su još Etruščani zlatnim žicama pacijentima pričvršćivali zamjenske zube.

Jedan od knezova keltskog plemena Senona, Breno, uspio je sakupiti veći broj ratnika iz ostalih plemena a njemu se pridružiše i Etruščani.

Od urođeničkih naroda koji ne pripadaju indoeuropskoj skupini na europskom kopnu opstali su tek Baski sa sjevera Španjolske (koji, zapanjujuće, i danas opstaju) te talijanski Etruščani koje su ubrzo istrijebili Rimljani.

Etruščani pripadaju davno nestalom narodu nepoznata podrijetla čije su pismene poruke ostale do danas neodgonetnute.

Nastanivši se na području današnje Toskane, Etruščani su između rijeka Arna i Tibera i na obali Tirenskoga mora osnovali dvanaest gradova državica povezanih u savez.

Vrhunac svoje kulture i vlasti dosegli su Etruščani u 6. st. pr. Kr. kada su zavladali tada još nerazvijenim Rimom.

Etruščani su imali domaćeg magarca, koji je do njih stigao, vjerojatno, iz Male Azije.