Također, riječkoj javnosti predstavljena su " Izabrana djela " Nedjeljka Fabrija objavljena u nakladničkoj kući Profil International.

Prema romanu Vježbanje života Nedjeljka Fabrija Darko Gašparović sačinio je dramatizaciju te kronisterije, kako ju je autor podnaslov io, velike sage o zbivanjima u Rijeci od polovice prošloga stoljeća do nakon Drugoga svjetskog rata.

Uostalom, nije li Roland Barthes rekao: Da si ti ovdje, ne bih pisao. Spominjat će se i naslovi Annie Ernaux, Sanje Pilić, Zlatka Crnkovića, Irfana Horozovića, Midhata Ajanovića, Gorana Tribusona, Michaela Ondaatjea, Miljenka Jergovića, Andree Zlatar, Nedjeljka Fabrija, Alessandra Baricca, Slavenke Drakulić, Irene Vrkljan, Dubravke Ugrešić, Elizabeth Berg, Zore Dirnbach, Vilme Vukelić, Jurice Pavičića

Tako je i prijedlog za kandidaturu Nedjeljka Fabrija stigao najvjerojatnije iz neke inozemne institucije, a iz Hrvatske se kandidature obnavljaju otprilike nakon dvije godine, pa su ranije švedskim akademicima upućivani prijedlozi s imenima Vesne Parun, Ranka Marinkovića, Slavka Mihalića, a prije Slobodana Novaka nominiran je pjesnik Dragutin Tadijanović.

Milčinović), Nedjeljka Fabrija (o Ivi Žicu-Klačiću), Branimira Donata (o pjesništvu bačkih Hrvata), Anatolija Kudrjavceva (o Anti Katunariću) te Ivice Matičevića (o književnokritičkoj slobodi časopisa »Plug« za NDH); 4. pročitano - otisnuto: kontinuitet Dana hvarskoga kazališta postignut je i redovnim objelodanjivanjem zbornika priloga.

Taj je broj, kao i onaj o Supilu, uz Nedjeljka Fabrija, kao glavni urednik oblikovao Srećko Lipovčan.

U drugome dijelu časopisa urubričene su likovne umjetnosti (Vanda Ekl o Bitki kod Stubice na svečanom zastoru HNK u Zagrebu Krste Hegedušića), glazba (tada vodeći francuski strukturalist Roland Barthes o Beethovenu u povodu 200. godišnjice rođenja i Igor Stravinsky o šest posljednjih majstorovih gudačkih kvarteta), povijest (Petar Strčić, Nacrt za životopis Matka Laginje, i opet u povodu ovoga puta 40. godišnjice smrti), te glumište, gdje Igor Mrduljaš raščlanjuje dvije ondašnje praizvedbe hrvatskih autora u riječkome Kazalištu mirakula Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcu naših gospara Nedjeljka Fabrija i drame Brat moje majke Kreše Novosela.

Zanima me, ukratko, što mislite o sljedećim naslovima: Digresijama i Protimbama Slobodana Novaka, Povijesti hrvatske književnosti (sintetskoj knjizi iz 2003) Prosperova Novaka, Ambri i Fukari Ivana Aralice, Triemeronu Nedjeljka Fabrija, Leksikonu hrvatskih pisaca Školske knjige te o ediciji Hrvatska književna baština Ex librisa koja se doima poput nastavka vrijedne Akademijine »Građe za povijest književnosti hrvatske«?

U cijelom poglavlju posvećenom vrijeđanju Fabrija on ga posprdno naziva i jedinim nazočnim hrvatskim akademikom.

Sajam je otvorilo predstavljanje nove knjige " Orfejeva djeca " Nedjeljka Fabrija.

Vikkor Mallansohn i kamen mudraca, ili: sto osim imena spaja Milu Budaka i Milu Milaka Ovaj blog me davno prevazisao, a u to se iz dana u dan iznova uveravam. takodje, slutio sam vise nego sto sam pouzdano verovao da ce jednog dana, ako se dovoljno uznastoji na nekoj vaznoj temi, neko napokon da dopre do sredista problema i kaljuzu nase rasprave pretvori u zlato. ali da prestanem sa prenemaganjem na ekavici, i ozbiljno kazem na sto ciljam. vikkorov komentar ispod donjeg posta savrseno je izrazio ono sto mene cijelo vrijeme jebe u toj nasoj takozvanoj suvremenoj knjizevnosti, i sto sam nisam uspijevao definirati jer sam cinio temeljnu gresku, opisujuci sto sve te knjige, dakle i jergoviceve, jesu, ne uspijevajuci otkriti sto one nisu. ali prvo da navedem taj vikkorov dio. citat. kad se pocne citat stranca ili disgrace, a pogotovu sheltering sky, meni jedan od najdrazih romana, kojeg ni bertolucci nije uspio upropastit, kad se pocne njih citat za razliku od jergovica vi vidite da i pisac istrazuje, da on nije madjionicar nego pise potaknut egzistencijalnim unutrasnjim problemom, a koji nije materijalni, da zaradi i da stekne slavu. da ga muci sta je to u njemu, taj alien, sta ga to tjera, da ga pokusa povratit, izbljuvat pa cak kad to i uspije u nevjerojatnoj disciplini i fokusiranosti koju cin bljuvanja utrobe zahtijeva, da opet nakon olaksanja ostanes s tom svojom mukom, al nekako na ti. knjigom on taj problem hoce rijesit, i redovito ne uspijeva. kao ni mi citatelji, koji se zajedno s njim trudimo, al ne ide. ja to zato citam, zbog te odsutnosti folirancije. to je dakle druga razlika, da na pocetku price ni pisac ne zna kako ce zavrsit, nego samo zna da ga nesto muci. da svedem: bowles ne zna kako ce prica zavrsit, hoce li se i kako rijesit svoje muke. a madjionicari od pocetka kako ce nas zaokrenut, ali citateljima je ta iluzija draga. i sta god nemanja govorio, jergovic je majstor takvog tipa knjizevnosti, a hrvatska i okolica, srbija osobito, skloni su tome. ja to zato cito nisam. cim sam u nekim popularnim casopisima procitao stogod tih jergovicevih prica odmah mi je bilo jasno da on toga moze nabrijat kolko hoces, samo naruci, i da ce se to pusit. mene su zivcirale sve te seobe, deobe, romani reke i slicne epopeje uz vecernju vatru a koje nemaju rusku snagu jer nemaju temu, sto rusi imaju, gotovo na razini eksperimentalnog romana: na pocetku postavimo hipotezu, pa da vidimo sta ce bit. uostalom, uzmite camusovu kugu koja je potpuno racionalna konstrukcija pa usporedite. i u hrvatskoj, tipicno nesvjesnoj, forsira se ta dionizijska, dekorativna linija nasuprot racionalne apolinijske, nasuprot konstrukciji. jerga je tu ko as na jedananaest. nema tu dokaza da on ne valja, da je on kich. citatelji to puse, jer su skloni samozaboravu. kraj citata. excellent, upravo to, o tome se radi vikki, madjionicari dekorateri i epicari uz vecernju vatru, fak i ognjistarci, da ostanemo na nasim primjerima. da se nadovezem na tebe, u svim tim romanima koje izlucne komisije jutarnjeg lista i vebezea mudro odvaguju, kakve u zadnje vrijeme objavljuje gotovo iskljucivo profil jer je, nakon prvog roja okupljenog u eph, na djelu ocevidno nova korporacijska prvobitna akumulacija knjizevnih dusa, gdje kao kod gogolja mrtve vrijede isto koliko i zive, pa tako simultano objavljuju pokojnog fabrija i poletarce, mlade kmetove pune potencijala i nesto manje zivotnih sokova kao sto su kresimir pintaric i tatjana gromaca, dakle ni u ovom novom stadu, kao ni u starom, epehaovom prastadu, nema toga sto spominjes, istrazivanja teme, a alaha mi niti neizvjesnog rasciscavanja egzistencijalnog problema kroz knjizevni tekst. zasto je to tako. pretpostavljam zato jer je taj problem duboko nesvjestan, ili ga, u gorem slucaju, kao kod ante tomica odnosno kresimira pintarica, niti nema u nekom ozbiljnom vidu. sto ce reci da je i nasa, bilo prva bilo potonja knjizevnicka nomenklatura na razini ostatka puka, to jest u blazenoj neproblematicnosti jednog amazonskog plemena. na sto pomalo cilja i nemanja tezom da je sukob crvenih i crnih mozda interna, arbitrarna i stoga neinherentna, jednostavno odrjesiva stvar. i ja sam sklon interpretacijama da se kod nas politicke elite ne smjenjuju, jer su uvijek isti ljudi u klubu, samo se, dok jedni igraju, drugi odmaraju na klupi i obratno. cini mi se da slicno vrijedi za knjizevnost. ideja da se krajnosti negdje dodiruju, kao ognjistarstvo aralicino i toboznji liberalizam jergovicev, pogresna je u samim osnovama jer jednu supstancu naziva dvama razlicitim imenima. naime i aralica i jergovic su ognjistarci, samo sto jedan uz ognjiste gusli a drugi izvodi trikove. u tome je genijalnost vikkorove opaske. nije aralica slucajno za temu romana fukara uzeo jergovica. jer svak pizdi na sebi slicnoga. nije meta prosjakove zavisti car nego drugi prosjak.

Naime, mučilo me to što je Bach, za razliku od Morožina, privukao samo nekoliko hrvatskih pisaca: Olju Savičević Ivančević, Romana Simića, Nedjeljka Fabrija te jednog urednika: Nenada Popovića.

Uslijedila je praizvedba baleta Maestro posvećena Borisu Papandopulu, kao prinos proslavi stotoga rođendana velikoga hrvatskog skladatelja, prema libretu Nedjeljka Fabrija i u koreografiji Ljiljane Gvozdenović, predstava u kojoj nedvojbeno prevladava glazba i nekoliko likovno vrlo snažnih scena.

U knjizi nisu zaobiđena ni već poznata imena svih generacija s pripadajućim opusima od Nedjeljka Fabrija, Ive Brešana, Gorana Tribusona, Slavenke Drakulić, Miljenka Jergovića do najsvježijih opusa, primjerice Dore Kinert Bučan, Jelene Čarije, ili blogera Vlade Bulića.

S.: Ja sam osobno jako volio Fabrija.

Nedjeljko Fabrio poslao je Švedskoj akademiji pismo kojim je nekoga, naravno da je tajna koga, predložio za Nobelovu nagradu u godini 2002. Na taj prijedlog dobio je naše uobičajeno pismo zahvale, kakvo šaljemo svim predlagačima, kojim Nedjeljka Fabrija obavještavamo da smo prihvatili njegov prijedlog za kandidaturu.

Dakle, sve je počelo intervjuom Nedjeljka Fabrija u Vijencu od 23. siječnja 2003. u kojem je u jednoj rečenici spomenuo da je kandidat za Nobelovu nagradu, o čemu šuti već mjesecima.

Užas i veliki troškovi Roberta Perišića također je rado posuđivanja knjiga, Araličina Fukara isto tako, a Snježana Buczkowska, voditeljica odjela knjižnice Trstenik, kao vrlo traženo djelo izdvaja još Triemeron Nedjeljka Fabrija.

U rasponu od Marulića do Fabrija, djela hrvatskih pisaca Lauer dosljedno promatra u kontekstu kulturološki i problemski postavljenih temeljnih pitanja o hrvatskoj književnosti i njezinoj ulozi u odnosu između ' velikih ' i ' malih ' eurospkih književnosti, odnosno o odnosu centra i periferije u multilaterarnim prilikama.

Govor koji je tada održao u ime svih laureata nosio je naslov KEMIJA DUŠE POJEDINCA I GRADA, te i sam smatra da između Rijeke i Fabrija zaista postoji kemija.

Događanja u povodu sedamdesetog rođendana Nedjeljka Fabrija započela su u četvrtak, 15. studenog u Sveučilišnoj knjižnici Rijeka gdje je otvorena retrospektivna izložba književnog stvaralaštva Nedjeljka Fabrija.

To, međutim, niti koreografkinju Ljiljanu Gvozdenović, niti libretista Nedjeljka Fabrija nije spriječilo u nakani da u baletnoj formi na daske HNK postave svoje viđenje Papandopulova lika i djela, zamišljeno pod naslovom Maestro.

Ne tako davno u Beču sam upoznao Nedjeljka Fabrija, zajedno smo dobili Herderovu nagradu.

U općoj atmosferi traganja za riječkim identitetom, potaknuti prikazivanjem predstave " Vježbanje života " Nedjeljka Fabrija 1990. godine, nije čudno što su Riječani izabrali upravo morčića kao simbol Rijeke, bolje reći " oživjeli " ga i vratili mu ono značenje koje je tijekom povijest imao.

Prva je pozivanje na continuum hrvatskoga beletrističkog tiska u Rijeci od »Nevena« 1858. (urednici Josip Vranyczany-Dobrinović i Vinko Pacel) do »Riječke revije« koju su 1952. bili pokrenuli Vinko Antić i Drago Gervais, te »Dometa« Zvane Črnje 1968. Druga se pak misao logično na prethodno nadovezuje, a u očima ondašnjih mrzitelja i zatornika hrvatstva postaje ključan magnum crimen, ponajprije Nedjeljka Fabrija kao njena začetnika i potpisnika ali i cijeloga časopisa.

Fabian Balint susreće Boga (29. studenoga, II. program, 21,15) mađarska je drama iz 1980. godine, redatelja Zoltana Fabrija.

Ovaj dio knjige donosi i ponovno čitanje Reformatora Nedjeljka Fabrija, tražeći razloge preživljavanja te drame i u drugom vremenu i nalazeći ih u vještini neuobičajene dramske strukture i unutarnjih napetosti te prodoru realnog u kazališno.

S druge strane, u hrvatskoj prozi je tih godina kad se kao dominantna pojava javlja FAK bilo i vrijednih drugačijih proznih knjiga: od Koščeca pa do Fabrija i Paljetka.

Na naslovnoj stranici tiskani su uvodnik glavnog urednika Nedjeljka Fabrija i tri pjesme Milivoja Slavičeka pod zajedničkim naslovom Jutarnja soba.

Mnogi kažu da je to »zlatno doba« riječkog kazališta, a prijelomna je bila predstava »Vježbanje života« Nedjeljka Fabrija, u dramatizaciji Darka Gašparovića i u režiji Georgija Para.