Nakon Bore Pavlovića, Ivana Slamniga i Krune Quiena, Josipa Severa, Arsena Dedića i Luka Paljetka Danijel Župančić posljednji je preživjeli igrač riječima u našem suvremenom pjesništvu koji se ne predaje ni pred elitnim cinizmom, ni pred prostaštvom općeg nam, sve sablasnijeg žutila.

Njegov Problem soneta u starijoj hrvatskoj književnosti (1968.) bio je temeljan za mnoge kolegije kod, recimo, Ivana Slamniga na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Učenica Andrea Baričević, III.e, koja je već nagrađivana za prozu, napisala je scenarij koji na isto mjesto stavlja Krležu, Pupačića, Viteza, Slamniga, Kamova i skupinu učenika te ih dovodi u duhovitu i poučnu komunikaciju o poeziji.

U doškolovanju kod Slamniga sam uz njegov ključni uticaj zaokružio koncepciju za ekonomska rješavanja naoko nemogućeg, onaj dio koji se uvijeek najviše traži a najmanje naručuje i plaća.

K ad već o knjigama četiri ih je koje mogu svake godine iznova pročitati od korica do korica, a u međuvremenu jednom mjesečno potražiti ponešto u njima da se oraspoložim: pored jednog starog izbora izabranih pjesama Dobriše Cesarića to su " Čudovište " Davora Slamniga (pojačano s nekoliko njegovih priča u drugim zbirkama), " Kavice Andrej Puplina " Dalibora Šimprage i - " Uvodu u Peru K. " Pere Kvesića.

Paralele idu i do današnjega dana i do naših suvremenih pjesnika, od kojih su neki, u ovom konkretnom slučaju, uvaženi prevoditelji Provansalaca, poput Ivana Slamniga, Zvonimira Mrkonjića, Tonka Maroevića i Luke Paljetka, kako podsjeća naš autor.

U suradnji s Katedrom za kroatistiku Sveučilišta u Pečuhu predstavljeno je stvaralaštvo Ivana Slamniga te jedanaest knjiga hrvatskih autora.

Internet stranice Davora Slamniga Maja Hrgović također proglašava kao izrazito siromašne sadržajem.

Međutim dotičnoj je novinarki promaklo da se na stranicama Davora Slamniga, osim bio-bibliografskih natuknica nalazi velik broj njegovih cjelovitih priča iz zbirke Krumpirova rodbina, te dva poglavlja iz njegova romana Topli zrak, a većina je sadržaja, za koji se, ako želite biti objektivni, nikako ne može reći da je oskudan, objavljena u dvojezičnom izdanju (s prijevodima priča na engleski pa čak i japanski jezik).

O tomu govori i podatak da je u samo šest mje seci taj ekskluzivni Muzej razgledalo više od 10 tisuća posjetitelja, baš kao u pjesmi " Naronska siesta " Ivana Slamniga.

Istoimenu udrugu 2005. godine osniva Jozefina Domazet (naslijedila ju je Mira Bučanović, trenutno predsjeda Željka Stojaković) koja promiče književnu kulturu, organizira književne večeri - na kojima su, primjerice, gostovali Olja Savičević Ivančević te Marko Pogačar, sudjeluje na Danima Ivana Slamniga i Bore Pavlovića te Dionizijevu festivalu, organizira putovanja na sajmove knjiga u Zagreb, Sarajevo i Beograd te književne radionice.

One su autonomnije, vitalnije pa i provokativnije od svojih predaka, a kada bih za njih tražila jedan zajednički nazivnik bila bi to parafraza Slamniga - ljepša polovica hrabrosti, kazala je Detoni Dujmić.

Ovom prigodom vam nudim jednu pjesmu Ivana Slamniga i jednu Stipana Matoša koji uz sve obaveze oko susreta stigne i pisati.

Nema li nas? Machiedo se pita: Može li hrvatska književnost enciklopedijski postojati bez Zoranića, Zlatarića, Bunića Vučića, Kašića, Križanića, Frankopana, Palmotića, Vitezovića, Vide, Šopa, Ivaniševića, Ivšića, Gotovca, Slamniga? Tako se eto poriče hrvatski znak sve do 19. stoljeća zbog očitog velikosrpstva i iredentizma.

Zamislite vi, recimo, skandala da... ne znam... ne pada mi sad na pamet... šta ti ja znam... evo, recimo, Davora Slamniga optuže da piše SF (ZF)

Iskusna će kritičarka, nadalje, primijetiti kako Slamnig " koristi elemente SF-a ili pak elemente virtualne, kompjutorske stvarnosti ", (za koju svi znamo kako nema ama baš nikakve veze sa SF-om (ZF - om)), " koji se prepliću s obrascima svakodnevne zbilje. " Na kraju će - nakon što je Slamniga nahvalila toliko da mu se vjerojatno još i danas štuca - zaključiti da ju je s pričama u kojima ima primjesa SF-a (ne sa SF (ZF) pričama, pazite, jer priča s primjesama SF-a nije istovremeno SF priča, kako bi neki nepažljivi laik možda shvatio), baš dobrano zagnjavio i kako to lijepo potvrđuje (čiju?) tezu kako " na istome terenu i s istom strategijom ne možeš baš uvijek izaći kao pobjednik. " Dakle, u novoj knjizi Davora Slamniga ima SF-a, ali ga zapravo nema, a zbirka je uistinu fantastična (pun intended), ali je zapravo gnjavaža.

P ostoji jedna pjesma Ivana Slamniga koja započinje ovakvim stihovima:

Dražesnost« Malog princa », romantiku« Galeba Johnatana Livingstonea », bajkovitu vrckavost« Čudovišta »Davora Slamniga, egzotičnost kakvu bi imali, recimo, doživljaji Corta Maltesea u njegovoj dvanaestoj godini, sve nam te čitateljske dojmove, stvarne i nestvarne, izmiješane u nisku originalnih i samo ovom autoru primjerenih priča, nudi Zoran Lazić u svojoj trećoj knjizi, zbirci priča« Kalendar ».

Damir Radić Prošlog tjedna, na tradicionalnim osječkim Danima Ivana Slamniga i Bore Pavlovića, doajen hrvatske književne znanosti Aleksandar Flaker, predstavljajući obimnu panoramu hrvatske književnosti i kulture Widzieć Chorwacj ę, objavljenu jesenas u sveučilišnom poljskom gradu Pozna ń u, nemalo je iznenadio auditorij upitavši prisutne koji je najbolji hrvatski film svih vremena.

Treća je sesija pod naslovom Post/modernitet, urbanitet bila tematski najraznovrsnija, dotaknuvši u sažetima izlaganjima pitanja kao što su postkršćansko mjesto Boga u suvremenoj hrvatskoj poeziji, odjeci Slamnigova ludizma u poeziji devedesetih, ispisivanje povijesti hrvatske književnosti kao povijesti gradova te kontinuitet ludističke orijentacije od Ivana Gundulića preko Vanje Radauša i Ivana Slamniga pa do Dubravka Matakovića.

Dozivajući u pamćenje generaciju Šoljana i Slamniga, " Uspavanka za mrtve " upozorava i na otužnu činjenicu, toliko nesvojstvenu hrvatskoj književnosti prošloga stoljeća: današnji je naraštaj hrvatskih književnika, kao književnika, besramno neobrazovan

Prikazuje se sinkroniziran na hrvatski jezik u prijevodu Davora Slamniga, tako da će u njemu moći uživati i djeca i odrasli.

Novovalni muzičari, novokvadratovci, mladi fotografi, pisci, glumci i slikari i mnoštvo anonimnih brijača, tko sve nije stajao tamo tih godina. (...) Tamo redovito vise Slavenka Drakulić-llić, Rene Bakalović, Vladimir Tomić, Zoran Franičević, Denis Kuljiš, Nenad Polimac, Mirko Ilić, Ratko Bošković, Mio Vesović i ostalo društvo koje je tada radilo Polet (...) Prepoznavao sam Veljka Barbierija, Peru Kvesića i Davora Slamniga (...) Znao sam i Džonija i Juru, pa Vrdoljaka i Glavana, onda Houru (...) Zaletavao sam se tamo zbog onog najljepšeg što je krasilo Kavkaz-Zvečka-Blato rutu od 1978. do 1987., kad je stvar pukla, naime zbog djevojaka.

utorak, 07.02.2006. Tomislav Cadez: " Drustvo za zastitu Filipa Sovagovica " Napravit cu mali izuzetak, mozda ne zadnji put, pa se s papirnate literature prebaciti nacas na elektronicku. radi se o vec notornoj stvari da na webu ima bolje knjizevnosti nego u knjigama, barem sto se domace scene tice, sto je posljedica opet notorne cinjenice da je internet radikalno demokratizirao stvari i omogucio pristup u knjizevni commonwealth svima koji nisu u sistemu. primijetio sam da iako u favoritesima imam pun kurac blogova u posljednje vrijeme sve cesce otvaram najprije drustvo za zastitu filipa sovagovica sto marljivo popunjava tomislav cadez, poznatiji kao recenzent blogova na webu jutarnjeg. tog lika se moze vidjeti u limbu, dapace cini mi se da je jedan od aktivnijih clanova limberske zajednice, a ono sto je pokrenuo na svom blogu je stvar za koju u klasicnoj knjizevnosti obicno treba proci nekoliko desetljeca. radi se o tome da svako toliko neka birtija u zagrebu, rjedje u nekom drugom gradu, postane meeting point za stanovitu ekipu pisaca, glumaca itd. mozda je najpoznatiji slucaj tip top koji je ranko marinkovic u kiklopu transformirao u daj dam, gdje se sve vrtilo oko tina ujevica, a recentniji primjer je gasthaus dvije lipe na tresnjevackoj trznici, gdje se skupljala ekipa ivana slamniga. pa nakon nekog vremena ta birtija udje i u knjizevnost, redovito nakon sto je izgubila svoju privlacnu moc. u posljednje vrijeme takvo mjesto je svakako limb, a cadez je tu napravio presedan izvjestavajaci iz malog birca pokraj fera jos dok su stvari u toku, gotovo svakodnevno, kroz lik i djelo filipa sovagovica, cija je knjiga zalbe iz limba vec usla u hrvatski kanon, sto znaci da ce se za kojih tridesetak godina pojaviti i u citankama. a ti izvjestaji su cisti prvoklasni fiction, to jest beletristika, bolje od osam desetina onog smeca koje je uslo u konkurenciju za nagradu jutarnjeg. ne sumnjam da cadez nece moci u konkurenciju jutarnjeg, kad jednog dana svoj blog izda kao knjigu, iako je to sto pise totalno odvaljena stvar. prvo, koncept, drugo, posve prirodno prebacivanje iz zanra u zanr, iz diskurza u diskurz, trece, humor, cetvrto, relevantne teme, peto, jedan specifican duh koji mi tako fali kod domacih pisaca. tko je citao ili gledao filipove pticice i druge komade kod cadeza jasno moze osjetiti da je rijec o istoj, kako da kazem, poetici. kad se sjetim one otuzne logorejicne knjige marinka kosceca koju sam nedavno citao, tek tad u kontrastu posebno jasno vidim koliko ih je cadez sve prejebao. jasno da ovo pisem bez ikakvih zadnjih misli i da mi ne pada na pamet ovako privuci likovu paznju ne bi li me ovaj recenzirao na jutarnjem, kao sto sam primijetio da mnogi teze pa se u tu svrhu i sluze raznim prozirnim i poluprozirnim trikovima. razlog je vrlo jednostavan. zapravo me opasno boli kurac ko ce sta napisat ili mislit o ovom blogu, ionako ga ne pisem zbog javne promocije ili tzv statusa u blogerskoj zajednici. jer ta utrka za statusom, kao i svaka druga, vec primijetio sam ulazi u fazu gadnih devijacija, gdje neki sasvim prosjecni likovi vaze za neupitne zvijezde. zanimljivo cadez jos nije upao u taj star sistem iako ima jedan od najboljih blogova i unatoc tome sto pise recenzije na jutarnjem. mozda zato sto pise blog za inteligentne, a ne za subinteligentnu masu. kao npr tomic svoje romane.

U 80 - im godinama i dijelu 90 - ih pozivali su se najviše na avangardne ili postavangardne autore poput Josipa Severa, ranog Slamniga ili Josipa Stošića.

Osim proučavanja Slamnigovih radio⠀ drama i prevoditeljskih pothvata, jedan članak posvećen je komparativnomu izučavanju poezije Ivana Slamniga i mađarskoga pjesnika Istvana Domonkosa.

Ako je suditi po davnoj pjesmi Ivana Slamniga, ima.

Goranovo proljeće jedno je od najstarijih kulturnih događanja i najdugovječnija pjesnička manifestacija u Hrvatskoj s polustoljetnom tradicijom koje je u Lukovdol dovodila pjesnike poput Dobriše Cesarića, Dragutina Tadijanovića, Zvonimira Goloba, Vesnu Parun, Juru Kaštelana, Josipa Slamniga i mnoge druge.

Od 1992. predavač Stilistike, znanstveni asistent na Novoj hrvatskoj književnosti od 1995., viši asistent na Novoj hrvatskoj književnosti od 1998., docent od 1999. na Novoj hrvatskoj književnosti, izvanredni profesor na Novoj hrvatskoj književnosti od 2005. Redovnim je profesorom od 2009. Voditelj međunarodnog znanstvenog skupa " Modernitet druge polovice XX. stoljeća, postmodernitet - dani Ivana Slamniga Bore Pavlovića ".

Ta bušta nije stajala kao u pjesmi Ivana Slamniga ispod televizora, nego u gornjoj ladici, a iz te bušte plaćali bi se svagdanji ručak, školske knjige, krafna u Bobisa i moji zagrebački studiji.