Što se javne rasprave tiče, posrijedi je postupak koji se najblaže može nazvati nepristojnim naime, svrstati na istu razinu poznavanja hrvatske pravopisne norme političara, novinara, čistača, trgovca, brucoša matematike, apsolventa filozofije, fakultetskog profesora kroatistike ili akademika jer se od svih očekuje sudioništvo u raspravi, i to tako da stanu u red na kiosku za Večernjak da bi došli do svog primjerka pravopisa (ili spremno čekaju 15. travnja da bi jurišali na mrežnu stranicu Instituta), a onda da poslušno pošalju na narečenu adresu svoje mišljenje to je demokracija na čudan, ulični način.