dakle, bila sam u Ljubljani, tako malo u pohode dezeli, i bilo je ludo i nezaboravno. prvo smo se malo gubili, pa nasli, pa popili kavu. slijedio je sat (ne bas preuspjesan jer nisam vjezbala 2 tjedna, mozda i vise), ali opet ugodan. kad odjednom vidi pocela padat tuca. a meni auto u dvoristu. srecom, nije bilo ozlijeda po mog limenog ljubimca, vjerojatno i zato jer sam ga relativno brzo spremila pod strehu. i sta sad? naravno, rucak meksicki... ajme ubili smo se narucili smo dovoljno hrane za manju africku zemlju, izmadju ostalog i neke rakove, te salate velicine Slovenije. anyway, najela sam se dovoljno za slijedecih 3 tjedna. ostatke, naravno, nece dobit Bubi nego ja sutra za rucak. jos da mi se pas hrani meksickom kuhinjom... jea right najbolji dio cijele price je to sto nisam platila NISTA ni kavu, ni rucak, ni drugu kavu... samo put tamo i natrag. savrseno cure su si malo popile (Bailey ' s, crno vino), a ja sam kao vozac apstinirala, pa su me zabavljale putem kuci (uz malu pripomoc poruka koje sam cijelo vrijeme dobivala na mobitel, i spiskala cijeli bon). skoro su me globili jer nisam prijavila instrumente kad smo isli u Sloveniju, pa su me malkoc zezali na putu natrag, ali dekolte cini svoje... i tako, ostavivsi jednu kolegicu u gradu, osla ja s drugom u samobor, popila kratak sokic i za zg. medjutim, nije nam se spavalo, pa smo malo otisle na krov, pritom vidjevsi bivseg kolegu (sluzbeno vise nisam na tom faxu, zato)... ma popisam ti se ja na taj fax u Ljubljanu treba ici. dalo mi je to sve poticaj da vjezbam. zamisli taj zivot, putujes kamo hoces, kad hoces, radis sto hoces, a za sve imas para. sve mi se vise svidja ideja da odem tamo na postdiplomski. mali, smireni gradic, nema zbrke i strke, ma divno