Paleografska i filološka (ortografska i gramatička) analiza osnovnog teksta Splitskog evangelijara omogućuje neke spoznaje o samom nastanku ove knjige koji izlagačica smješta u VIII. stoljeće, a " poruke ' ex silentio ' šalju na sličan način i marginalne bilješke kao i kasniji pripisi na praznim stranicama kodeksa ".

Etnos nazvan Hrvatima mogao je doseliti za Heraklija u prvoj polovini VII stoljeća, ali je teško vjerojatno da je tada doselio iz neke Bijele Hrvatske sa sjevera Europe jer nema dokaza da je ona tamo postojala, a da su Hrvati tu i postojali nisu mogli u to vrijeme odatle zbog Avara doseliti. [ 2 ] Tako su najnovija domaća i strana povijesna, arheološka i, prije svega, filološka istraživanja pomogla da bez velike tuge potpuno napustimo stare i neprihvatljive teorije o doseljavanju i pradomovini Hrvata i Srba.

U pristupnome poglavlju Kušar popisuje razlike izme đ u hrvatskoga i srpskoga književnog jezika (u morfologiji, alfabetu, ortografiji) jer su ga postilirska filološka zbivanja (i razli č ite filološke škole) nagnala na traženje najprihvatljivijega na č ina da se one premoste.

- Zagreb: Demetra, 2010. - XVII, 224 str.: ilustr.; 25 cm. - (Demetra: filološka biblioteka Dimitrija Savića) Izdanje predstavlja izbor iz djela jednog od najznačajnijih predstavnika starogrčkog, helenskog pjesništva.

Filološka djelatnost Marijana Stojkovića trajala je duže od pola stoljeća.

Filološka komponenta tih znanja bila je, doduše, korisna i potrebna, ali nije mogla ostati sama sebi svrhom.

Boter, 1999; na 35 mjesta Gregorićeva čitanja odstupaju od Boterovih, pretežno u vrlo suptilnim finesama grčkoga izričaja moram priznati da nisam dovoljno dobar grecist da bih proniknuo u motive takvih odstupanja, te bih za Gregorićeva čitanja rado vidio i filološka obrazloženja).

Predstavljen je i novi, dvadeset i četvrti broj Fluminensie, časopisa za filološka istraživanja.

Analizirajući proces hrvatske jezične standardizacije, Katičić navodi da je zagrebačka filološka škola oblikovala standardnu normu ne gubeći iz vida trodijalektalnu raznolikost i prevlast štokavske sastavnice u njoj, no, napominje nije dovršila standardizaciju jer " nisu dotekle društvene snage ".

No u hrvatskom narodnom preporodu je i zadarska filološka škola na čelu s Antom Kuzmanićem i Šimom Starčevićem.

Izdavačka kuća Disput, osnovana 1999., profilirala se za prijevode suvremenih pisaca europskog književnog kruga, osobito sa češkog, poljskog i ruskog jezika, zatim za lingvistička i filološka djela te politološke publikacije.

Upravo perspektiva pomognuta tom " slavenskom " funkcionalnom stilistikom, kao i stroga filološka pravila struke, dali su znanstveno utemeljen drugi pogled, koji otkriva da je Frontinov stil puno osebujniji nego se do sad mislilo te da ga se nikako ne može ocijeniti suhoparnim i dosadnim.

Autor je sintetizirao brojne spoznaje koje o tome starom narodu koji je živio na današnjem teritoriju Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Slovenije dala dosadašnja povijesna, arheološka, filološka i druga istraživanja.

Njegova teološka, filozofska, povijesna i filološka djelatnost je ogromna: ostavio je više od 300 knjiga i kraćih spisa.

Glavni prinosi: istraživanja o genezi vedskoga pantheona i dijelova vedskoga korpusa, povijesno-filološka analiza slojeva upanisadskih i epskih tekstova (Bhagavadgita, Ramayana), izvori i usporednice u staroj indijskoj i helenskoj filozofiji.

Najutjecajnija zagrebačka filološka škola smatrala je da treba prihvatiti zajednički dijalekt: ijekavsko štokavski, ali s time da se vidi i naš udio u njemu.

Podrobniji članak o temi: Riječka filološka škola Svojstvuje ju nastojanje za uvođenje tzv. slavenskog ili kratkog genitiva množine te starijih jezičnih oblika u književni hrvatski jezik.

Riječka filološka škola zalagala se za genitiv množine na nulti morfem (puno sel, žen, molitav), za 1. osobu prezenta na u (ja ispletu), za dvojinu i u imenica (dvaju rukopisu, širokih rukavu) i u glagola (te me uvedosta i pokazasta), za stari kondicional s oblicima bim, biš, bi, bimo, bite, bi, za futur sa svršenim prezentom glagola biti (budu govorit), za starinske glagolske priloge i gerunde (navraćaje, obišad, našavše), za perfekt bez pomoćnog glagola, za posve arhaične konstrukcije kao što su poredbeni genitiv (misli kamena tvrđe), dativ apsolutni (profesorom toga se žamora plašećim), za arhaične oblike čto i vsaki, te za mnoštvo pojedinačnih riječi koje su u to doba već bile posve zastarjele, a kojima su oni sami mijenjali dotadašnja značenja ili koje su posuđivali iz drugih slavenskih jezika (čest - sreća, dugotrp - strpljiv, lotrija - besposlica, nauzprek - protivan, saharana - spasenje, udilje - odmah, zaobstun - uzalud itd.).

Zagrebačka filološka škola najbolje je znala koliko je važno nazivlje pa je Bogoslav Šulek u svojim rječnicima svjesno i obilno radio na stvaranju nazivlja koje uvodi u hrvatski jezik suvremenu civilizaciju i znanost.

U njegovom uvodu u Novi zavjet očit je utjecaj devotio modernae, jer tu razvija svoju Philosophia Christi/Kristovu filozofiju, promičući jednostavni, prosti duh evanđelja, sa zahtjevom da se ukloni suvišan teret crkvenih predaja. [ 47 ] Njegova filološka obrada i prijevod Jeronimove Vulgate imati će ključnu ulogu u previranjima 16. stoljeća.

Popratiti prijevod Predgovorom, Napomenom prevodioca i Bilješkama, kao što je činio Šoljan u svim prijevodima Shakespearea, kulturološki je događaj i vrijedna znanstveno-filološka baština.

Rad Branka Hećimovića odlikuje istraživački eros, filološka preciznost i podatkovna pouzdanost, a sve ga je to vodilo prema sintetskim obuhvatima na području povijesti hrvatske drame i kazališta, ističe se u obrazloženju, koje je pročitala Antonija Bogner Šaban, članica povjerenstva za nagradu uz Darka Gašparovića i Sanju Nikčević.

Međutim, te su jedinice dobile svoja nacionalna sveučilišta i filološka društva, nastavu na materinjem jeziku, nacionalne knjižnice i arhive, znanost i novinstvo, ali su vojska, vanjska politika, privreda (osim u slučaju Mađarske) i financije ostale u ruci cara i kralja, kako su to ilirci predlagali.

Budući da je sve notne zapise kao i sve tekstove za tisak kolacionirao i priredio fra Stipica Grgat, njemu pripadaju i glavne zasluge za bogatstvo sadržaja izdanja, koje zacijelo neće biti samo izvor za daljnja muzikološka i filološka istraživanja.

Kako je podsjetila Lada Badurina, koja je uz Danijelu Bačić-Karković urednica izdanja, Riječki filološki dani koncipirani su u dvije osnovne tematske odrednice prva je »riječka tema«, a druga uže filološka.

Zagrebačka filološka škola branila je standardizaciju koja vodi računa o tome da je hrvatska tradicija tronarječna, pa ne treba braniti kajkavskim i čakavskim elementima da kadšto uđu u književni jezik.

Teškoće nisu samo u oskudnosti i nepouzdanosti vrela, nego i u potrebi da se razumiju vrlo zapletena filološka, arheološka, povijesna i druga pitanja.

Različite znanstvene egzegeze (povijesno-kritička, filološka, semiotička) razlikuju se od eklezijalnoga, konfesionalnoga, a i ovaj djelomice i od kerigmatskoga čitanja.

Na taj način autori knjige su uspjeli da na jednom mjestu, u jednoj knjizi, prikupe korpus najstarijih zapisanih hrvatskih srednjovjekovnih stihova i time ponude izvorne tekstove iz danas dostupnih vrela kako bi se na pouzdanome korpusu mogla temeljiti filološka istraživanja.

Ovom knjigom filološka znanost napokon je dobila sve tekstove dosad poznatih-objavljenih i prvi put donesenih-srednjovjekovnih pjesama zabilježenih na sva tri hrvatska pisma: glagoljici, ćirilici i latinici.