To su ona u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji, u kojima se odvija glavnina standardizacijskih nastojanja u XIX. stoljeću i ona u hrvatskoj i slavonskoj vojnoj granici karakteristična po tome što je njemački službeni jezik praktično sve do razvojačenja za bana Ivana Mažuranića (1873.) i sve dotad se važna hrvatska jezikoslovna pitanja jedva tiču toga područja.

Vrijednost Razgovorima daju i na prvi pogled manje važne informacije, u kojima podsjeća na političku i vjersku pripadnost pojedinih inozemnih auktora, koji su svoja povijesna i jezikoslovna istraživanja usmjeravali kao podlogu za stvaranje jugoslavenstva pod vodstvom srpskoga pravoslavnoga pijemontizma.

Aktualna jezikoslovna, književna i politička pitanja danas potvrđuju svježinu i dubinu Pavlinovićevih zapažanja i raščlamba pa se njegovi tekstovi s mnogo udivljenja i danas mogu čitati, a neke silnice u politici na koje je upozoravao čak i prepoznavati.

U pola stoljeća mnoga su imena bila na Jezikovim stranicama, mnogi su znanstveni radovi iz Jezika postali opća jezikoslovna mjesta, ne možete se baviti hrvatskim jezikom i osobito njegovom normom ako ne uzmete Jezik u ruke.

Iz knjige " Jezikoslovna promišljanja ", Autor Miro Kačić (prvi ravanatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje):

Autori članaka nisu samo studenti Hrvatskoga jezika i književnosti već i studenti ostalih studijskih grupa, a u časopisu svoje članke mogu objavljivati i studenti ostalih fakulteta, jedini je uvjet da se u člancima obrađuje jezikoslovna problematika.

Osvrćući se, u prigodi 190. godišnjice objavljivanja Ričoslovice Šime Starčevića, na prvu slovnicu hrvatskoga jezika napisanu hrvatskim jezikom, Branka Tafra (autorica nadahnutog i lingvistički serioznog pogovora u pretisku iste) ističe: Jesu li nam potrebna jezikoslovna iskapanja kad su tolika suvremena jezična pitanja neriješena, neistražena i neopisana, od dijalektoloških, preko substandardnih do normativnih, s pravom se trebamo zapitati. Obrazlažući opravdanost samopostavljenoga pitanja, kao i potvrdni odgovor na njega, Tafra nabraja cijeli niz jezikoslovnih dragulja do kojih je došla proučavajući Ričoslovicu.

Budući da je pravopis zapravo jedina jezikoslovna knjiga koja je izrazito normativna, njezina se norma može najbolje odmjeravati prema upotrebi u osnovnim i srednjim školama.

Na osnovi raščlambe nekoliko njegovih onomastičkih priloga (konkretni predlošci: jezikoslovna rasprava o osobnom imenu i imenici kukuruz Kukuruz, kukuruz, znanstvena recenzija Mažuranove knjige Popis zapadne i srednje Slavonije 1698. i 1702. godine te na osnovi analize knjige Đakovštinska toponimija) rekapitulira se jezikoslovna metodologija koju je primjenjivao u svojim onomastičkim istraživanjima, temeljni ciljevi kojima se rukovodio, ali neposredne teškoće s kojima se svakodnevno susretao.

Kao što inače pretežno biva u polemikama o jeziku i/ili oko jezika, pogotovo u nas, i u ovoj su knjizi u prvom planu ona jezikoslovna pitanja koja su izrazitije politički obilježena, i to najviše pravopisna pitanja (uglavnom vezana za prijepore oko novih izdanja« Hrvatskoga pravopisa »Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša), zatim pitanja odnosa između hrvatskoga i srpskoga standardnog jezika te općenito pitanja vezana za standardizaciju hrvatskoga jezika, za jezičnu politiku u Hrvatskoj nakon 1990. godine i za promjene koje su se od te godine naovamo događale u hrvatskome jeziku ili u vezi s njim.

Napominje da su obavljena i značajna jezikoslovna istraživanja, što su rezultirala objavom knjige prof. emeritus Ive Lukežić »Govori Klane i Studene«, a obavljen je i opsežan rad na Rječniku mjesnog govora Klane, iako je rad na tome, nažalost, u posljednje četiri godine zamro.

I jezikoslovna je struka reagirala negativno te zauzela složno stav o tom da riječ šport u hrvatskom nije pogrješna, a da je promjena riječi zdravstvo u zdravlje zapravo besmislena.

Ova i druga važna, a također i aktualna jezikoslovna pitanja, predmet su izabranih i cjelovitih radova drugog i trećeg naraštaja hrvatskih vukovaca i njihova velikoga kritičara Antuna Radića, inače naraštajnoga kolege.

Tako pokojni lingvist Miro Kačić svjesno piše u svojoj sjajnoj knjizi« Jezikoslovna promišljanja »: svijesno (a ne svjesno-stariji oblik koji su rabili i Miroslav Krleža, Ljudevit Jonke itd.), izvlastba (unatoč odbacivanja u pravopisu sklopa stb: izba, a ne istba), razvrstba (isto), sredotočba (slično svjedočba, a ne svjedodžba-dakle odbacivanje jednačenja po zvučnosti zbog jasnoće), dopunbeni (a ne dopumbeni, što bi bilo slično riječi stambeni) i sl.

Često se događa da stručnjaci pojedinih struka traže u (jednojezičnim) rječnicima svoju uskostručnu, a ne jezičnu istinu, a rječnici toga tipa jesu i moraju biti prije svega jezikoslovna djela.

Prva stvar, Google nije nimalo relevantan za jezikoslovna i faktografska pitanja - npr. više ćeš rezultata naći za " devet planeta " (677.000) nego " osam planeta " (640.000).

Knjiga je svojevrsni nastavak autorove knjige Jezikoslovna sporenja (Zagreb, 1997). 3. Vesper, Ensslin, Baader iskonski prizori njemačkog terorizma, Gerd Koenen (Durieux) Grupa Baader Meinhof i RAF dvadesetak su godina potresali SR Njemačku i odvele je na rub velike političke krize.

Ovih dana došla mi je u ruke nova knjiga akademika Stjepana Babića pod naslovom Hrvatska jezikoslovna prenja (Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2001, 323 str.).

Za Slavonce Stjepana Babića (Hrvatska jezikoslovna čitanka, Globus, 1990) i Martina Jakšića (Divanimo po slavonski, Pergamena, 2003) rodinjak je još obična riječ iz njihova djetinjstva.

Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje objavljuju radove koji se temelje na jasno definiranom teorijskom okviru te s precizno razrađenom metodologijom kojom se analizira jezična građa ili problematizira određena jezikoslovna tema.

Fonologija - jezikoslovna disciplina koja proučava funkciju glasova u jezičnom sustavu.

Bitno je za priloge u »Jeziku« da su u najvećem broju dostupni prosječnomu intelektualcu, da ne zahtijevaju profesionalna jezikoslovna znanja.

Hrvatski jezik je postao književnim barem par stotina godina prije Vuka Karadžića1787. - 1864. nasuprot Bartulu Kašiću 1575. - 1650. Ili Petar Zoranić (1508. - 1569) za kojeg nam treba stručna jezikoslovna pomoć nasuprot Dubrovačkoj književnosti (koju je danas lijepa i može se dosta lagodno čitati).

Možda su vam, pak, obje ponuđene mogućnosti jednako prihvatljive i na vrh su vam glave jezikoslovna prepucavanja oko banalnih detalja.

FONOLOGIJA jezikoslovna disciplina koja se bavi proučavanjem fonema kao razlikovnih jedinica.

Glavna je razlika između njih u tome što je podjela na odjeljke u ovoj knjizi načinjena prema osobama s kojima se autor sučeljavao, tj. prema pojedinim supolemičarima (Daliboru Brozoviću, Stjepanu Babiću, Boži Ćoriću, Mariju Grčeviću, Nataši Bašić i Snježani Kordić), a ne prema predmetima sučeljavanja, kako je bila koncipirana knjiga« Jezikoslovna sporenja ».

Tako otprilike izgleda hrvatska jezična i jezikoslovna zbilja.

Nisu bitne nijanse prijepora tko je u konačnici više dobio ili izgubio (u srpskome je prevladala, bar privremeno, latinica; također, tek bi podrobnija jezikoslovna istraživanja mogla dati odgovor na pitanje je li hrvatski više promijenio svoju fizionomiju pod utjecajem srpskoga, ili je bilo obratno): tek, valja reći da su srpski jezikoslovci i javnost skloniji kontinuaciji uporabe pojma« srpskohrvatski »iz razumljivih pragmatičko-psiholoških razloga: srpskohrvatski nazivak daje srpskoj uljudbi, bar formalno, pravo na prisvajanje baštine hrvatske renesansne, barokne i prosvjetiteljske književnosti i filologije pisane na štokavskome vernakularu - a što je teza koja potječe još iz doba rane slavistike Dobrovskog i Šafařika.

Sveučilišni profesor Ivo Pranjković (Kotor Varoš, 1947) jezikoslovac je širokoga spektra zanimanja za gramatička, opće jezikoslovna i povijesnojezična pitanja.

Pitanje o položaju hrvatskog jezika, kako se napominje na početku dokumenta, u prvom je redu pravno pitanje, a jezikoslovna argumentacija preduvjet je pravnoj samo utoliko što treba odgovoriti da li je hrvatski jezik poseban jezik, različit od srpskog, od bošnjačkog ili od crnogorskog, i da li je jezik Hrvata u BiH isti kao i hrvatski jezik u Republici Hrvatskoj.