Povijesni spektakli i vesterni u njegovu opusu ravnopravno stoje uz političke filmove i filozofijske traktate.

Vjerujem da nas pitanje filozofijske nacionalnosti i nacionalizma, koje je na raznorazne načine preokupiralo sve filozofe, danas interesira na poseban način.

Bilo bi interesantno ili bar zabavno, kad bi se danas nacrtao zemljovid ili preciznije kakva nacionalna i internacionalna tablica koja prikazuje razne filozofijske situacije, ne time što će se pobosti zastavice, kao što to pokadšto čine neki filozofijski huškači na rat, nego tako što će se analizirati putanje utjecaja, presađivanja, odbacivanja presađenog, bojišnice, sa svim institucionalnim fenomenima (akademskim ili ne) i svim političkim ulozima koji se tu nalaze.

Ovo sa škarama kasnije je odredilo malog Ludwiga kao vrtlara i strizibubu: iskušavajući krajnje konzekvence svoje prohibicijske sedme teze - u krugovima filozofijske mafije poznate kao Zakon Omerte - štucao je i aschneidirao list po list, kao kakav zen-budist

Iz recenzija Žanr filozofijske biografije u nas nije jako razvijen.

Očigledno je, dakle, da je Maković, što i sam naglašava, išao za promišljanjem enformela kao fenomena u umjetnosti 20. stoljeća koji je svojom žestinom otvorio bitne intelektualne i filozofijske premise u likovnoj estetici a ne za povijesnim pregledom.

Riječ je o knjizi koju mnogi oduševljeni ciprioti i fetišisti henologije u svojim kućnim bibliotekama drže na počasnom mjestu, odmah pokraj Biblije i Tolkiena, pa se tako disertaciji koju je bivši profesor zagrebačkoga Filozofskog fakulteta obranio prije četvrt stoljeća pripisuju neka terapeutska svojstva, kao i ona po kojima to djelo proizvodi čitateljske orgazme filozofijske provenijencije.

Objavljuje filozofijske, sociologijske i književne rasprave i eseje, kritike i prikaze te poetske tekstove u knjigama, zbornicima i časopisima.

Ideologija koju je konstituirao Apple ide mnogo dublje od toga u ono podsvjesno, simboličko, ideološko, kultno i ritualno, i može se razumjeti samo iz filozofijske perspektive i srodnih znanosti koji su u drugoj polovici 20. stoljeća mnogo toga napravile i spoznale u pokušaju da razumiju fenomen uspostave tehno-znanstvene paradigme i kraja religije, te ulaska u kulturalnu logiku kasnog kapitalizma.

Marshalla McLuhana vidjeli smo kao utemeljitelj filozofijske disciplinefilozofije medija, književnog kritičara, teoretičara umjetnosti i filozofa koji je u pitanje stavio više nego što je njegovo vrijeme bilo spremno razumjeti.

Završno će biti prezentirane tematske i metodološke značajke integrativne bioetike, koncepta koji se suprotstavlja kako sužavanju pojma bioetike na (bio) medicinsku etiku, tako i shvaćanju bioetike kao grane filozofijske (primijenjene) etike.

Čemu se mogu nadati? " Sve to kulminira u četvrtome i bitnom pitanju: " Što je čovjek? " U našem stoljeću Max Scheler kaže: Ako postoji filozofijski zadatak čije rješenje naše vijek naročito hitno traži, to je onda onaj filozofijske antropologije...

Naprotiv, njegova je dužnost suprotstaviti se otvoreno i snažno kada sumnjive filozofske tvrdnje prijete opasnošću da se objava ne shvati ispravno i kada se šire lažna i kriva mnijenja koja siju teške zablude, zbunjujući jednostavnost i iskrenost vjere Božjega naroda. [... ] Na učiteljstvo ponajprije spada rasuđivanje o tome koje se filozofijske pretpostavke i zaključci protive objavljenoj istini [ 9 ] [ 9 ].

Sedmi pečat kao da proizlazi iz strukture Heideggerova Bitka i vremena (vjerojatno najvažnije filozofijske knjige prošloga stoljeća)

Žuri se i ne ulazi u filozofijske i teološke probleme zaobilaznim putem, listajući sad ovu ili onu knjigu esejističko-literarnoga stila; on, koji je toliko ljubio umjetnost, silnom snagom volje, kao da ispunja neki strašni tajnoviti poziv, okružuje se sve samim fundamentalkama i sistematski s dana na dan uči i podcrtava teške definicije skolastičke filozofije i Tomine Sume. (Još i sada se u njegovoj prekrasnoj i bogatoj biblioteci [ 34 ] vide tragovi solidna rada po djelima kao što su, da spomenem samo neka:

Na groblju je održana misa, propovijed župnika uz dubokoumne i filozofijske poruke, koje zaista dočaravaju i približuju trenutnu stvarnu sliku stanja Hrvata i Hrvatskog naroda u BiH, a pojednostavljeno glase imamo li pravo zaboraviti ili o tome šutjeti.

Pisar Bartleby, protagonist i njegova ustrajano ponavljana formula " Radije ne bih ", pokazuju da je kontingencija dragocijen korektiv kad god aktualnom treba priskrbiti status teologijske, filozofijske ili povijesne istine, kad god se u njemu traži opravdanje kao jedino mogućeg ili najbolje mogućeg.

Širok je spektar tema njegovih radova: od patopsihologije do antropološke, filozofijske i socijalnoekološke problematike.

U knjizi " Personalistička etika Karola Wojtyle " autorica želi dati doprinos boljem upoznavanju Wojtyline filozofijske misli kako je izložena u njegovim djelima koje je napisao do svog imenovanja za Papu, u vremenu dok je bio nositelj Katedre za etiku Filozofskog fakulteta Katoličkog sveučilišta u Lublinu i utemeljitelj poljske škole personalističke etike.

U prvome redu valja podsjetiti, kako kao mladi asistenti koji svoju filozofsku karijeru počinju najvećim djelom kao samouci, bez velike filozofijske tradicije i kulture u našoj dosta zaostaloj kulturnoj, a osobito filozofijskoj historijskoj sredini, u kojoj nismo imali na raspolaganju ni osnovne filozofijske literature, a kamoli nekog časopisa da objavimo prve naše filozofske priloge, tek 1952. godine, pod uredništvom Rudija Supeka pokrećemo prvi časopis pod imenom Pogledi, u kojemu smo mogli objavljivati članke.

Danas je to tržište ili Kampfplatz, kako hoćete - koje je najotvorenije za najveći intenzitet razmjena, debata i vrednovanja unutar Filozofijske internacionale (bilo bi lako pokazati da su SAD glavno mjesto, obvezni prolaz za sve filozofijsko cirkuliranje), sa svim problemima koje to podrazumijeva (vratit ćemo se kasnije na to) - između ostalih stvari i mjesto anglo-američkog idioma kao, sada, društveno i ekonomsko najmoćnijeg legitimirajućeg diskursa; uzimajući u obzir i činjenicu - na koju ćemo se također vratiti - da danas izgleda kao da se razvija, ali također i usuprot toj kontrakciji Filozofijske internacionale u SAD, neka vrsta američke nacionalističke obnove ili reakcije koja tvrdi da se brani od europske invazije, bila ona kontinentalna ili britanska, i da opetovano uspostavlja ispravniju američku tradiciju.

Čak i prije bilo kakve razrade koncepta nacije i filozofijske nacionalnosti, idioma kao nacionalnog filozofijskog idioma, bar toliko znamo - to je minimalni ali nedvojbeni predikat - naime, da se afirmacija neke nacionalnosti ili čak polaganje prava na nacionalnost ne zbiva filozofiji slučajno ili izvana, ona je bitno i posve filozofijska, ona je filozofem.

Tu mi naprosto treba one filozofijske vjere, znaš da je on tu i da nećeš past

U tom pogledu izglednijom mi se čini pozicija filozofijske fenomenologije, čiji neosporni napredak i sve snažniju prisutnost u svijetu prati u Hrvatskoj gotovo potpuno nepoznavanje kako klasične tako i suvremene fenomenologije.

Sjedinjujući, primjerice, filozofijske, povijesne, psihologijske, psihoanalitičke, sociološke, psihosociološke, etnološke, antropološke, biološke spoznaje o fenomenu smrti, Edgar Morin u okviru kulturne antropologije, odnosno njegovoga koncepta genetičke antropologije, između ostaloga, istražuje dualističnost čovjekova stava prema smrti izlaganje smrtnoj opasnosti i užasavanje od smrti kao ono što najdublje određuje ljudsku bit; demonstrira kako je čovjek zagospodario smrću pomoću magije i mita; zaključuje kako su običaji i vjerovanja vezana za smrt najiskonskije područje naših civilizacija; pokazuje kako su dva glavna vjerovanja vjerovanje u smrt i ponovno rođenje, zahvaljujući preseljenju duše, te vjerovanje u dvojnika koji nastavlja živjeti nakon smrti često isprepleteni; propituje kako je čovjek spoznao sebe kao vlastitu stvarnost najprije kao sjenku, odraz vlastitoga tijela, a koje je vidio kao dvojnika preko kojega je otkrio vlastito postojanje kao jedinka.

Skupom se htjelo pokriti »kako osnovne filozofijske discipline i središnje teme tako i glavne recipirane mislioce, uključujući osim toga i neke važnije institucionalne aspekte općenite filozofijske djelatnosti«, ističu urednici.

Tvrtko Jolić piše o filozofskim institucijama, Tomislav Bracanović o filozofskim časopisima, Zlatko Posavac o hrvatskoj estetici prve polovice 20. stoljeća, Srećko Kovač o modernoj logici, Stipe Kutleša o filozofskim raspravama o znanosti, Josip Oslić o filozofiji religije, Ivan Koprek o odnosu filozofije i teologije, Željko Pavić o neoskolastici, Erna Banić-Pajnić o istraživanju povijesti filozofije, Petar Šegedin o istraživanju antičke filozofije, Mihaela Girardi-Karšulin o istraživanju povijesti hrvatske renesansne filozofije, Branka Brujić o recepciji filozofije Martina Heideggera i Ivan Kordić o hrvatskoj recepciji filozofijske hermeneutike.

Polaziti bismo morali iz Lyotardove estetike uzvišenog, da bi u pojmu estetskog« sada »izbjegli metafizičko-filozofijske pretpostavke o pozadini.

To ukratko znači da autoru u prvom planu nije analiza određenih avangardnih postupaka ili pojedinačnih djela nego generalni koncept, odnosno teorija avangarde promišljena podjednako kroz prizmu kritičke znanosti o književnosti kao i filozofijske hermeneutike.

- Tek tada počelo je ozbiljno studiranje, koje je za sve nas bilo otežano pomanjkanjem čak i osnovne stare i nove filozofijske literature.