Prvi hrvatski prijevod danas već klasične studije što je u izvorniku objavljena 1932. godine, a smatra se još uvijek " najprimjerenijim filozofijskim interpretativnim okvirom za razumijevanje Rousseauove političke teorije ". opširnije >

Ako sam, u zaključku, danas toliko insistirao na jeziku, to je također stoga da bi se prepoznao jedna paradoksa, jedna paradigma i jedna aporija. 1. Konačno pribježište univerzalističkog filozofijskog nacionalizma, jezik nije jezik (Fichte). 2. Možemo denuncirati, sumnjičiti, devalorizirati, boriti se s filozofijskim nacionalizmom samo ako se poduhvatimo rizika da reduciramo ili izbrišemo onu metafizičko-tehničku gestu koja se sastoji u instrumentaliziranju jezika (samo, postoji li jezik koji je posve ne-instrumentalan?), praveći od njega medij koji je neutralan, indiferentan i eksteran u odnosu na filozofijski čin mišljenja.

Nastali su u sklopu Cassirerova rada na Filozofiji simboličkih formi, njegova najpozantijeg i najcitiranijeg djela, ti se eseji s jedne strane mogu shvatiti " kao jedina primjerena priprema za ozbiljan i temeljit studij tog Cassirerova glavnog djela, a time i za misaono sučeljavanje s njegovim središnjim filozofijskim stavovima " (D.

Sudjelovao je na šezdesetak domaćih i međunarodnih filozofskih simpozija, te održao tridesetak javnih predavanja o filozofijskim i znanstvenim temama.

Evo što piše Koyre: " Velike znanstvene revolucije bile su svagda uvjetovane potresima ili promjenama u filozofijskim shvaćanjima ".

Gregorić, moj institucijski kolega i generacijski vršnjak, Epiktetov je tekst opremio iscrpnim filozofijskim Uvodom u stoičku etiku i Epiktetov nauk (s komentiranom bibliografijom), dodao Priru č niku bilješke, kazalo pojmova i kazalo imena, utemeljio grčki tekst na modernom kritičkom izdanju (G.

Marx se svojim filozofijskim i humanim mislima obratio ekonomskim naukama, u kojima je naslutio kljucno odresenje svih drustvenih problema sto more covjecanstvo u njegovoj dugoj epohi klasno drustvenog sustava.. Znanstvenom dedukcijom etike i njenih popratno relevantnih vrijednosti sazeo je u samu bit ekonomskih zakonitosti Viska Vrijednosti, na kojem je zasnovan cjelokupan medjuodnos drustvenih snaga vladajucih i podcinjenih klasa.

Ona konačno nakon dugih desetljeća slavljenja Drugoga i razlika (queer-culture, rodna politika, feminizam i rasno različiti), što je opravdanje imalo u filozofijskim tekstovima Derride, Lacana i postkolonijalne kritike, mora promijeniti smjer i vratiti se namjesto građanskih prava temeljnome pravu s kojim je Francuska revolucija krenula u borbu za novi demokratski svijet pravu Čovjeka.

Tumačenje svijeta filozofijskim riječnikom ili riječnikom nas običnih građana ima svrhu samo kao podloga za akciju.

Takvim veritativno-kritičkim pristupom moguće je izbjeći neke suvišne i izlišne diskusije u suvremenim filozofijskim pravcima koje nerijetko završavaju u slijepim ulicama.

Te teoretičare Marx i Engels prikazuju kao " pisce " koji su " usvojili " stanovite francuske i engleske komunističke ideje i " amalgamirali " ih u svoje " filozofijsko-njemačke " premise, smatrajući francuske ili engleske tekstove kao tekstove, upravo, ili kao čisto teorijske spise, potekle iz " čiste misli ", kao što zamišljaju da je slučaj s njemačkim filozofijskim sustavima.

Kruno Krstić (Arbanasi, 1905 Zagreb, 1987) istaknuo se svojim stručnim radovima, napose lingvističkim (Povijesni put hrvatskoga književnoga jezika; Razlike između hrvatskog i srpskog književnog jezika u suautorstvu s Petrom Guberinom; Rječnik govora zadarskih Arbanasa) i filozofijskim (Filozofija u Hrvatskoj), te je na poziv Miroslava Krleže 1951. došao u Leksikografski zavod, gdje je radio do umirovljenja 1975. Predsjednik Znanstvenoga vijeća dr. Slaven Ravlić u pozdravnom je govoru naglasio značenje Krune Krstića kao vrsnoga leksikografa, pripadnika istaknute generacije okupljene oko Hrvatske enciklopedije Mate Ujevića.

Ta filozofija, kao struktura nacionalnosti ne poprima nužno formu ili predstavljenost sistema naznačenog od strane profesionalnih filozofa koji borave u filozofijskim institucijama; ona se može pojaviti kao spontana filozofija, implicitna filozofija, ali ona koja je sama bit ne-empirijskog odnosa sa svijetom ili nekom vrstom potencijalno univerzalnog diskursa, " otjelovljenog ", " predstavljenog ", " lokaliziranog " (sve su to problematične riječi) od strane određene nacije.

Utoliko je od nje teško očekivati da povrh svoje kompenzacijske uloge barem djelomična očuvanja tradicije, osobito duhovnih znanosti, bude sposobna ući u doista produktivan dijalog s filozofijskim osnovama i dometima početno samo prirodoznanstvene, a danas već univerzalne, gotovo apsolutne znanstvene metode, te da joj uzmogne uvjerljivo pokazati inherentnu mjeru i granicu.

Znači li to da de jure ili ipso facto diskurs koji ću dati ili predavanja koja ću ovdje držati spada u društvene znanosti koje govore o filozofiji ili o " filozofijskim pitanjima " (budući da je to statusni naziv koji sam izabrao zauzeti)?

Što se mora dogoditi da neka institucija društvenih znanosti primi u sebe - de jure - nekoga ali neki diskurs statusno definiran nekakvim bitnim odnosom s filozofijskim, to je pitanje koje ću za trenutak ostaviti da visi, ali koje ne želim izbjeći u ovoj uvodnoj sesiji. odgovor, nedvojbeno, nije sasvim spreman u nekom već danom stanju, u situaciji koja je već prošlost, te čeka i može doći samo iz budućnosti, barem najvećim dijelom. /

Pa i onda kad se zakoni po kojima se sve to u evoluciji doga? a nazovu klasi? nim filozofijskim izrazom zadnjih uzroka (usp.

Riječ je o knjizi u kojoj ima autobiografskih elemenata anegdotalne naravi, ali i njegovih razmišljanja o američkom društvu koja se mogu smatrati i političko-filozofijskim i sociologijskim i politologijskim i pravnim.

Mislim da je problem s Tractatusom, kao filozofijskim tekstom, identičan problemu cjelokupne filozofije: do sada je svijet samo različito tumačen... Šta oću da kažem: Tractatus je sasvim krivo tumačen kao njemački a ne engleski tekst, i iz toga je razvidno da Wittgenstein u jednom finom, krausovskom paradoksalnom vidu, s mogućim reminicencencijama na Spenglera, govori o Padu (Fall, op.N.).

Njegove studije kliničkih slučajeva su od početka obilježene filozofijskim ambicijama a zatim i lingvističkim, književnoznanstvenim te matema - tičkim spoznajama.

Opsegom nevelika, ali teorijski inovativna i programatski intonirana knjiga njemačkog estetičara i teoretičara književnosti Petera Bürgera bavi se filozofijskim, odnosno estetskim temeljima avangarde.

Vidite - a to je jedina stvar koju sam želio ilustrirati, za sada citiranjem Fichtea kojega ćemo proučiti sustavno kasnije - taj nacionalizam je tu dan esencijalistički i dosta arheo-teleologijski, tako da se ne bavi ikakvom njemačkom naturalnošću ili faktualnošću - bar ne u principu i filozofijski govoreći - iz čega slijedi činjenica da je nacionalistička afirmacija posve filozofijska, da se stapa s vrednovanjem, hijerarhizirajućim vrednovanjem najbolje, istinske filozofije, s filozofijskim principom i filozofijskim telosom kao takvim.

Nadalje, egistencijalnom misliocu su potrebni posebni oblici iskazivanja jer neposredno iskustvo ili osobnu egzistenciju nije moguće iskazati tradicionalnim filozofijskim pojmovljem.

Tome u prilog govori činjenica da je njegovo djelo, i nakon gotovo dva i pol stoljeća od njegove smrti, predmetom izučavanja filozofije i drugih znanosti, inspiracija u filozofijskim, sociologijskim, politologijskim, pravnim, teologijskim, pedagogijskim, antropologijskim i inim analizama i promišljanjima, kao i referentna točka u općeteorijskim i općekulturnim raspravama u kojima se pojavljuju rusoovski koncepti i rusoovski duh.

Diversizam je ime za svjetonazor koji, na filozofijskim temeljima i s političkim konzekvencijama, nasuprot svakom egalitarizmu, zastupa stajalište razlikâ (diversitates).

- - Filozofija sama dospjela je k nama filozofijskim i povijesnim cinom osnutka sveucilista.

Zašto ti, kao prirodoznanstvenik, posižeš za filozofijskim disciplinama, pri tome se izlažući riziku da se nađeš na tuđem, možda mojem terenu?

Jadranka pripovijeda vrlo suptilno, obogaćujući nas i svojim ogromnim literarnim i filozofijskim znanjima i asocijacijama.

Dalje, mnogo dalje može se, me? utim, filozofijskim, metafizi? kim razmatranjem tog problema.

Takva filozofija, koja se predavala u okrilju skolastičke tradicije (osobito one sv. Tome Akvinskoga), i koja je predstavljala propedeutički (ali uvijek sastavni) dio studija teologije, imala je zadaću proširiti i produbiti znanje o ne samo perenijalnim filozofijskim pitanjima, nego i temeljnim pitanjima čovjeka samoga.