Ono po čemu se Mikulić razlikuje od spomenutih mitologija jednog Rolanda Barthesa u prvome je redu epistemološko podrijetlo naime, dok Barthes jasno pripada (post) strukturalističkom krugu koji svoj instrumentarij u prvome redu crpi iz teorije lingvistike i semiologije, Mikulić svoj zaključak duguje ponajprije filozofijskom diskursu koji raskida s tradicionalističkim shvaćanjem filozofije i na tragu recimo Derridaa (dakako, bez strogih analiza, koje su ipak ostavljene za neke druge spise i neku drugu publiku) spaja dekonstruktivističko čitanje s filozofijom politike i studijima kulture.

Da se fra Andrija, i kao učeni fratar, u svom radu zadržao samo na pastoralnom, teološkom i filozofijskom području, zasigurno ga generacijama poslije ne bi spominjali, kao i tolike druge iz Franjevačke provincije Bosne Srebrene, iz koje je 1735. nastala i Provincija Presvetog Otkupitelja.

Bavi se etikom, filozofijom kulture i filozofijskom antropologijom.

Bakstein Kulikova zoofilija (u značenju prijateljstva prema životinjama) počiva na logičkom i filozofijskom izvorištu; naime, povijest logike sadrži princip identiteta u okviru kojega su Bog i životinja identični, što će reći princip identiteta nalazi se u Onome pod čijom se apsolutnom moći nalazi čovjek i Onih koji se nalaze pod apsolutnom moći čovjeka.

Tako se u knjizi U ime erosa bavi Marcuseom i Frommom, a u lani objavljenom Umu, erosu i društvu ponajprije Freudom, filozofijskom interpretacijom psihoanalize.

Prema tomu, insistiram li na ovom problemu - na ovoj činjenici da se situacija s filozofijskom internacionalom o kojoj govorim ne može odrediti na temelju nekakve društvene ili humanističke znanosti - to nije u cilju da bih ponovno uspostavio neki viši kritički, transcendentalni ili ontologijski autoritet nad humanitarnim ili društvenim znanostima, nego i u cilju problematiziranja određenog autoriteta, istog tipa, na koji bi dana društvena znanost mogla polagati pravo u tretiranju ovog problema, kao i njezine kompetentnosti da se njime bavi.

Bogdanović piše kako je odbijao proučiti dokumentaciju na početku posla na iznalaženju simboličke komemorativne forme (spomenik za Jasenovac projektiran je 1959. a podignut 1966. kada je autor uspio obraniti pred Partijom njegovu formalnu sintaksu), ali kako je shvaćao i osjećao metafiziku zločina te je, zahvaćen svojevrsnom filozofijskom groznicom snagu principa zla, mehanizme dobra i zla, postojanja i nepostojanja, krivnje i pokajanja pokušao izraziti arhitektonskom formom: simboli su glasnici različite realnosti ljudi u koje možete ponrijeti jedino intuitivno, potpomognuti čudom osobne mašte.

Treba još napomenuti da je prvi ciklus ovih predavanja započeo u listopadu 1993. i da je ukupno održano 10 predavanja pod zajedničkim naslovom " O bitku i smislu ", gdje je bilo riječi o mogućnostima i granicama čovjekova govora o Bogu i filozofijskom diskursu.

Knjiga dokazuje potrebu ove vrste refleksije koja ključna pitanja medija sagledava u misaonom, etičkom, spoznajnom, estetičkom, jezičnom, općenito filozofijskom kontekstu.

U zahvatu ove pretpostavke izložit ću kritička razumijevanja naznačena potvrdna odgovora i neke implikacije posredstvom prikaza glavnih obrisa više povezanih sadržaja: misaoni obzor stvaranja hrvatske države (metodički: 19. stoljeće) - globalizirani kapitalizam - mundana kapitalna logika; hrvatska tradirana identitetska pripovijest i njena nerazumljivost diskursu globaliziranog kapitalizma, njegovim porecima moći i socijaliziranja, kriza i identitet: a) predznanstveno shvaćanje krize kao nečega neželjenoga i ugrožavajućeg; b) znanstvene teoreme krize i identitet; c) konstrukcija hrvatskih identiteta i odnos prema filozofijskom i povijesnoznanstvenom razumijevanju krize (Husserl, Jaspers, Arendt i dr.); d) identiteti u svjetskoj globalizacijskoj mreži i proizvodnja krize (identiteta) kao vrijednosti.

Njegova etika, zasnovana na uvjerenju daje moguće spoznati ono što nas usrećuje, svijet istinskih etičkih vrijednosti, ostat će nepresušno nadahnuće budućim raspravama o filozofijskom zasnivanju i fundiranju morala.

Ti vajni " marksistički " ekonomisti, na primjer, nikada nisu čitali, a da su i čitali ionako ne bi ništa razumjeli Prvu glavu Marxova " Kapitala ", koja svojom filozofijskom i povijesnom dimenzijom zadire u najdublje slojeve suvremena kapitalističko-građanskog svijeta današnjice, pa nisu čak razlikovali političku ekonomiju i Marxovu najdublju kritiku političke ekonomije, tj. kritiku same srži kapitalističkog svijeta.

Citat Grüna: Govoriti o Feuerbachu znači govoriti o svakom filozofijskom trudu od Bacona iz Verulama do danas.

Pod ovim naslovom moj naum nije, ili bar nije na prvom mjestu ili, ako želite, u konačnici, krenuti s povijesnom, društvenom, lingvističkom analizom onoga što bismo nazvali filozofijskom nacijom ili nacionalnošću.

Spoznaje evolucijske biologije, me? utim, mogu poslužiti u filozofijskom razmišljanje o možebitnom kulturnom, napretku.

S Andreasom Arndtom, profesorom filozofije njemačkoga klasičnog idealizma na sveučilištu u Berlinu i predsjednikom Međunarodnog Hegelova društva, razgovarali smo u Zadru gdje je sudjelovao na međunarodnom filozofijskom simpoziju Razumijevanje i interpretacija koji već sedmu godinu zaredom organizira prof. dr. Jure Zovko.

Filozofiju je donekle oslobodio okova pristranosti i predrasuda, koji su je čak i u posve filozofijskom smislu obremenjivali.

1863. umro je Alfred de Vigny, francuski pjesnik koji se svojom filozofijskom poezijom značajno razlikuje od romantičarskih suvremenika.

Da bih pokušao agnosticizam ispravnije definirati poslužio sam se genezi pojma gnosticizam, A spomenuo sam agnozu više kao novokovanicu koja je trebala zamijeniti antignozu koja više pristaje agnosticizmu kao filozofijskom pravcu.

SAŽETAK: Od svojega osnutka 1980. do danas Filozofska istraživanja potvrđuju se ne kao časopis u uobičajenom smislu riječi koji pripada nekoj školi ili nekom filozofijskom pokretu, već kao obuhvatni i vremenom krajnje razgranati »projekt«, koji od 1986. izdaje međunarodno izdanje Synthesis philosophica, od 1988. niz Biblioteka Filozofska istraživanja itd.

Jednako je smiješno dokazivati božju opstojnost kao i nijekati je u filozofijskom smislu.

To je potpuno proizvoljno i nedopustivo u filozofijskom diskursu, a tebi se izgleda jako sviđa jer i sam radiš slično.

Knjiga je to koju nešto manje upućeni knjiški moljci neće tako lako sažvakati budući da se bavi, kako već i u samom predgovoru stoji, povijesnom i filozofijskom antropologijom te povijesnom psihologijom grčkog svijeta kroz analizu starih grčkih mitova i grčke filozofije.

Vidokrug ponuđenih radova i prijevoda određen je kako pitanjima estetike kao filozofske discipline u njezinu odnosu s tematikom drugih disciplina â prvenstveno socijalne i političke filozofije â tako i filozofijskom (auto) refleksijom kojoj je poticaj granica što dijeli (i povezuje) filozofiju i umjetnost.

I upravo tom filozofijskom diskursu, kao takvom, to jest diskursu koji je sustavan, budući je misao o principima, misao o prvotnom - tu su, kao što ćemo vidjeti, posrijedi život i kreativnost - upravo takvom diskursu spada u dužnost dovesti do jasnoće pojma ono što je već dano tu, kao nesvjesna filozofija, ali ipak filozofija, u njemačkom narodu.

U jednom (i posljednjem) mojemu razgovoru s njim o nekom filozofijskom problemu, već jako davno, uvjerio sam se najdublje u to da Sesardić, na žalost, nema ni minimalnog smisla i talenta za filozofiju, te sam do danas pri tom uvjerenju i ostao

Reprezentativan izbor rasprava iz Zöllerova opusa, objavljen u ovoj knjizi, posvećen je ulozi pojma samoograničavanja u konceptu minimalne metafizike kao limitativne koncepcije prve filozofije u Kanta, filozofskoj razradi pojmova vjere (Kant, Jacobi, Fichte), duha i druge osobe (Fichte), poredbenoj analizi teorije sebstva u Platona i Kanta s obzirom na ulogu politike i prava u njihovoj etici, Fichteovu etičkom i povijesno-filozofskom nauku o državi te Nietzscheovu filozofijskom razumijevanju Antike.

Istina je zapravo i u istinskom filozofijskom smislu, a još više u istinskom teologijskom pitanju život, a to onda znači tajna, rekao je dr. Kordić.

Posebno se bavi praktičkom filozofijom, etikom, bioetikom, filozofijskom hermeneutikom, feminističkom i rodnom teorijom, te utopijskim studijima.

Autor u formi kratkih zapisa tematizira različite zgode iz vlastitog života, često ih povezujući s književnim djelima i li ih pak tumačeći u filozofijskom ključu Ti su kratki esejizirani zapisi pisani po uzoru na slične knjige Benjamina, Adorna i Valeryja.