Predsjednik Organizacijskog odbora i voditelj Instituta za filozofiju dr. Ivica Martinović podsjetio je na pedesetogodišnje djelovanje Instituta na proučavanju hrvatske filozofske baštine.

Političke okolnosti pred više od pola stoljeća onemogućile su i aktivno djelovanje ovoga filozofa u Hrvatskoj što nas danas obvezuje na očuvanje značajne hrvatske filozofske baštine od propadanja i zaborava, ali i na njeno oživljavanje unutar suvremenog konteksta.

Stojeći rame uz rame znamenitim, a bliskim, likovima svjetske književnosti, od Sindbada Moreplov ca i Sancha Panse do Falstaffa - pa i Držićeva Pometa - Zor ba je utjelovljenje levantinsko-mediteranske pučke humane i filozofske baštine koja nadživljava stoljeća i carstva, religijske, političko-nacionalne i konvencijske okvire, opstajući osebujna i izvorna zato jer je vrijednosno univerzalna, a po identitetu, transkulturna.

Sa svrhom da ispuni kulturno-povijesnu zadaću, koju je nagovijestio već 1881. Franjo Marković, naime, s potrebom osvještavanja vrednota vlastite višestoljetne filozofske baštine, te poticanja na njezino sustavno kontinuirano istraživanje, predstavljanje (zaštitu baštine) i vrednovanje, potvrđivalo se kako je u dva desetljeća zanimanje za tu baštinu sve više raslo, proučavanja ekstenzivirala, s jasnom sviješću o potrebi takva bavljenja.

Predstavljači su istaknuli značajke romana koji nije samo dokumentarno vrijedan, jer počiva na istinitim događajima u vrijeme Domovinskoga rata u Tovarniku, nego je oblikovan kao specifična i originalna književna građa, isprepletena suvremenim metodološkim postupcima: retrospekcijom, dvojnošću spisateljskoga pisma uvođenjem prvoga lica kroz dijarijski ich-form sistem, umetanjem esejističkih poglavlja, citatima iz europske i hrvatske literarne i filozofske baštine.

Zaslugom Vladimira Filipovića pokrenut je i časopis »Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine«, koji je, ističe Zenko, postao »javnim promicateljem ideje hrvatske nacionalne filozofije«.

U tome leži objašnjenje okolnosti da univerzalizam hrvatske filozofske baštine nije nimalo smetao a da ne bi bio institucionaliziran u jednu neskriveno šovinistički koncipiranu i nelegalno osnovanu instituciju poput " Hrvatskih studija ", ali je zato univerzalizam praksis-filozofije poslužio kao dovoljan dokaz o protuhrvatskoj naravi praksisa za pogrom početkom 90 - ih.

Zapadna civilizacija (a valjda i mi tu spadamo) svoju kulturu i filozofiju crpi iz antičke filozofske baštine.

Dr. Ivica Martinović, predsjednik Hrvatskog filozofskog društva, kao najbolji poznavatelj lika i djela Franje Petrića, u svom je predavanju Franjo Petrić hrvatski renesansni polihistor, objasnio okupljenima zašto je Petrić bio toliko bitan za razvoj hrvatske filozofske znanosti i europske filozofske baštine, iznio mnoge pojedinosti iz Petrićeva života koje nisu dostupne u knjigama i udžbenicima, a moglo se doznati i da je Petrić bio kamen temeljac kasnorenesansnih zbivanja pripada među desetak najvažnijih protagonista renesansne misli, a u cjelini hrvatske filozofije među tri najjača i najoriginalnija mislioca.

Iako je stjecajem povijesnih okolnosti živio i djelovao izvan današnjega hrvatskoga prostora, uvijek je isticao svoje korijene te ga i zbog te činjenice treba proučavati kao jedno od znamenitih imena hrvatske filozofske baštine.

Za inkulturaciju kršćanstva od presudne je važnosti upoznati druge u njihovoj različitosti, upoznati znanstvena dostignuća i filozofske baštine pojedine sredine.

Ne treba zaboraviti ni njegova istraživanja hrvatske filozofske baštine, koja su nezaobilazan dio svake povijesti hrvatske filozofije.

Neoplatonizam je jedan od primjera sintetiziranja platonovske i aristotelovske filozofske baštine i pun je idealističko-mističkih teza o emanaciji božanstva, o svjetskoj duši i materiji kao negativnom principu svijeta.

Časopis Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine počeo je kao polugodišnjak izdavati Institut za filozofiju u Zagrebu 1975. godine.

« Katančićev prijevod prvi kompletni tiskom objavljeni hrvatski prijevod Biblije (1831.) čime je definitivno proces formiranja hrvatskog jezičnog književnog standarda zajedno s nacionalnim autentičnim bitno integrativnim karakteristikam a trebalo smatrati završenim prije tzv. Ilirskog preporoda koji nije, kako se do besvijesti trubi, stvorio tu živu integrativno jezično-naciona lnu komponentu, nego, naprotiv, razorio već stvorenu »(Zlatko Posavac,« Ivo Bizzaro/Bizarić /, njegova estetika i problem ' romantičnog klasicizma ' », Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, br. 1 - 2, Zagreb, 1995., s. 257).

Značajan je njegov doprinos hrvatskoj filozofskoj terminologiji, proučavanju hrvatske filozofske baštine, kao i osnutka prvoga hrvatskog sveučilišta u Zadru 1396. Uz to, subotički dominikanac proučava i socijalni nauk Crkve, zanima se za pitanja nacionalnih manjina te veliku pozornost posvećuje događajima svoga vremena.

Korade, Prilog o filozofiji hrvatskih isusovaca u 17. stoljeću rukopis Fizike Leonarda Bagnija iz godine 1628., Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 1998, 1 2 (47 48).

O ideologiji fiziokrata vidi Ivan Pederin, Fiziokratski pokret u Dalmaciji, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 10 (1984) br. 1 ⠀ 2, str. 167 ⠀ 203.

Nastavljajući istraživanja s prethodnoga projekta, pojedini će istraživači na ovom projektu obrađivati četiri odabrane hrvatske filozofske tradicije: 1. recepciju Boškovićeve prirodne filozofije na filozofskim učilištima u Hrvatskoj i susjednim zemljama do 1805.; 2. žanrove hrvatske filozofske baštine u razdoblju 1400 - 1800, s posebnim naglaskom na filozofske tezarije na hrvatskim učilištima tijekom 18. stoljeća; 3. etiku Marka Marulića u kontekstu doprinosa hrvatskih renesansnih etičara i u općem renesansnom kontekstu; 4. filozofsko djelo franjevca Urbana Talije (1859 - 1943) u kontekstu povijesti franjevačkog učilišta u Dubrovniku.

Glavni je cilj projekta da Boškovićeva Teorija, najznamenitije i najutjecajnije djelo hrvatske filozofske baštine, bude napokon objavljena u obliku kritičkoga izdanja.

Ciljevi pri istraživanju odabranih hrvatskih filozofskih tradicija: 1. glavna obilježja recepcije Boškovićeve prirodne filozofije na filozofskim učilištima u Hrvatskoj i susjednim zemljama do 1805.; 2. žanrovski pregled hrvatske filozofske baštine od 15. do 18. stoljeća, bitno obogaćen u odnosu na Martinovićevu studiju iz 2000.; 3. zaokružena i obrazložena ocjena Marulićeva doprinosa renesansnoj etici; 4. novi pogled u cjelinu filozofskog djela Urbana Talije.

Bio je direktor Instituta za filozofiju, pokretač i urednik časopisa Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, serije Monografije o učiteljima filozofije

Svaki mjesec održavat će se predavanja iz hrvatske filozofske baštine.

Ovo predavanje, korisno studentima filozofije, te osobama u struci i svima onima kojima je filozofija područje interesa, započet će u četvrtak u 19 sati, a dio je ciklusa " Predavanja iz hrvatske filozofske baštine "