Što se tiče korištenja godišnjeg odmora u dijelovima te prenošenja godišnjeg odmora u slijedeću kalendarsku godinu prema odredbi čl. 62., st. 1. ZR-a, radnik ima pravo godišnji odmor koristiti u dva dijela, osim ako se s poslodavcem drukčije ne dogovori.

Novi ZR u čl. 300. st. 2. propisuje i prestanak važenja Zakona o evidencijama u oblasti rada (Narodne novine, br. 34/91 i 26/93), s time da taj zakon prestaje važiti tek 31. svibnja 2010. godine. (Iz nekih odredbi novoga ZR-a moglo bi se zaključiti da i odredbe Zakona o evidencijama u oblasti rada mogu ostati na snazi do kraja lipnja 2010. Naime, do tada nadležni ministar mora donijeti pravilnik kojim će se urediti sadržaj i način vođenja evidencija o zaposlenim radnicima.) Neke odredbe novoga ZR-a počet će se primjenjivati još kasnije, tek danom pristupanja Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: RH) Europskoj uniji (u daljnjem tekstu: EU).

Iz navedenog proizlazi da je broj radnih dana koji se uračunavaju u dane godišnjeg odmora (tj. u radni tjedan) potrebno odrediti nekim od spomenutih akata (najčešće će to biti 5 ili 6 radnih dana, s obzirom na raspored rada kod određenog poslodavca, odnosno s obzirom na to rade li radnici i subotom ili ne), ali ako se to i ne učini, a s obzirom na odredbe ZR-a o tjednom odmoru (čl. 54. ZR-a), dolazi se do zaključka da radni tjedan ima 6 radnih dana, koji se onda uračunavaju u dane godišnjeg odmora (u takvom slučaju radnik ima pravo na najmanje 24 dana godišnjeg odmora, ali mu se u radne dane uračunavaju i subote) Međutim, napominjemo kako se blagdani i neradni dani određeni zakonom ne uračunavaju u trajanje godišnjeg odmora, a jednako tako ni razdoblja privremene nesposobnosti za rad (bolovanje) koje je utvrdio ovlašteni liječnik.

Što se tiče radničkog predstavnika u nadzornom organu ili tijelu poslodavca korisno je brisanje loših odredbi staroga ZR-a prema kojima su radnici pravo na taj oblik radničke participacije stjecali ovisno o vrsti vlasništva (privatno ili javno) nad njihovim poslodavcem.

Usvojiti osnovna znanja o tehnologiji izvođenja i načinu obračuna građevinskih radova uz primjenu građevinskih normi i mjera ZR-a, s naglaskom na tesarske radove.

Ugovor o radu je individualni ugovor između poslodavca i radnika a propisan čl. 13. (čl.8) ZR-a u vezi čl. 7. (čl.3) ZR-a, a u obliku koji propisuje čl. 16. (čl.11) ZR-a, sa sadržajem propisanim u čl. 17. (čl.12) ZR-a.

Kolektivni ugovor je normativni akt kojeg sklapaju poslodavci sa sindikatima odnosno udruge poslodavaca ili udruge sindikata, a sve propisano čl. 194. (čl.185) ZR-a.

Predmet kolektivnog ugovora propisan je čl. 196. (čl.187) ZR-a, a osobe koje obvezuje kolektivni ugovor navedene su čl. 199. (čl.189) ZR-a. koji doslovno glasi: Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile, te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Dakle ZR točno propisuje koga obvezuje kolektivni ugovor, a to su samo oni koji su ga sklopili ili mu naknadno pristupili, a ne i oni koji su pregovarali o sklapanju istog.

Međutim, obveza je svakog poslodavca postupati sukladno odredbama čl. 21. ZR-a prema kojima (ukoliko su zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, određeni posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa), ugovor o radu poslodavac može sklopiti samo sa radnikom koji zadovoljava te uvjete, jer u protivnom poslodavac nezakonito postupa (čini prekršaj iz čl. 293. st. 1. t. 3. i st. 2. ZR-a).

Kontrola te kogentne norme (primjena odredbi čl. 21. ZR-a) je u nadležnosti ovoga tijela državne uprave.

Ukoliko nezadovoljni kandidat podnese Državnom inspektoratu zahtjev za provedbu nadzora kod poslodavca kod kojega su radili na opisan način, organizirati će se inspekcijski nadzor na okolnosti moguće kršenja kogentne, a prekršajno sankcionirane odredbe čl. 21. ZR-a kao i na okolnost mogućeg rada« na crno », te na temelju utvrđenog činjeničnom stanju poduzeti zakonom propisane mjere.

Općenito ocjenjujući promjene hrvatskog radnog zakonodavstva provedene donošenjem novoga ZR-a možemo reći da te promjene nisu u bitnome promijenile interesne odnose uspostavljene 1995. godine (donošenjem ZR-a) između radnika i njihovih organizacija, s jedne strane, te poslodavaca i njihove organizacije, s druge strane.

Stoga su sadašnje odredbe o radnom vremenu, odmorima i noćnom radu iznimno složene i nejasne (npr. u glavi koja sadrži opće odredbe ZR-a određuju se izuzeci, a pravila tek u glavi o radnom vremenu).

No, ukoliko je poslodavac zaposlio maloljetnika bez odobrenja njegovog zakonskog zastupnika isti je počinio prekršaj iz čl. 18. st. 1. ZR-a, kažnjivog po čl. 293. st. 1. t. 2. i st. 2. istog Zakona, a za koji prekršaj su zapriječene novčane kazne za poslodavca pravnu osobu u iznosu od 31.000,00 do 60.000,00 kuna, za poslodavca fizičku osobu i odgovornu osobu poslodavca u pravnoj osobi u iznosu od 4.000,00 do 6.000,00 kuna, uz napomenu da se za prekršaj počinjen u odnosu na maloljetnog radnika iznos novčane kazne uvećava dvostruko.

Već samo odazivanje pregovorima prije povlačenja prijedloga izmjena ZR-a predstavlja udarac tek stečenom autoritetu sindikata, nakon što su prethodno rezolutivno odbili poziv i Premijerke i Predsjednika.

U svim slučajevima nezakonitog zapošljavanja maloljetnika u kojima je utvrđeno da se radi protivno sankcioniranim odredbama ZR-a, ali i drugih zakona čiju provedbu odredbi nadziru inspektori rada Državnog inspektorata, inspektori rada će poduzeti mjere sukladno svojim nadležnostima (podnijeti optužne prijedloge, donijeti rješenja, i dr.), ali će o mogućim nezakonitostima iz nadležnosti drugih tijela obavijestiti ta tijela poradi postupanja iz njihove nadležnosti (centri za socijalnu skrb, Ministarstvo unutarnjih poslova, Pravobraniteljicu za djecu, Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa - prosvjetna inspekcija, Ministarstva financija - Porezna uprava, Hrvatski zavod za zapošljavanje).

Radi se o odredbama koje se odnose na europsku radničku participaciju (europsko radničko vijeće, predstavnika radnika u organu europskog društva, sudjelovanje radnika u odlučivanju u europskoj zadruzi te sudjelovanje radnika u odlučivanju kod prekograničnog pripajanja ili spajanja poslodavaca čl. 301. novoga ZR-a).

Također, predviđa se i samo privremeno važenje odredbi novoga ZR-a o radnoj knjižici, za koje odredbe se očekuje da će biti na snazi samo do dana pristupanja RH EU (čl. 299. novoga ZR-a).

Tako smo naprijed spomenuli da je jedna od glavnih značajki novoga ZR-a reduciranje antidiskriminacijskih odredbi.

Utoliko nam se i u uvjetima dobrodošlog širenja općeg antidiskriminacijskog prava ne čini posve opravdanim gotovo posvemašnje reduciranje antidiskriminacijskih odredbi ZR-a.

U svezi s antidiskriminacijskim pravom loše značajke nalazimo i u činjenici da je iz novoga ZR-a ispuštena zabrana diskriminacije zbog nečlanstva u sindikatu.

Propust poslodavca da vodi evidenciju na propisani način ili ako na zahtjev poslodavca ne dostavi tražene podatke, prema čl. 294. ZR-a predstavlja najteži prekršaj, za kojeg je propisana novčana kazna za pravnu osobu od 61.000,00 do 100.000,00 kn, a za poslodavca fizičku osobu i odgovornu osobu pravne osobe novčana kazna od 7.000,00 do 10.000,00 kn.

Nama se ipak čini da bi za stabilnost pravnog poretka bolje bilo da je izmijenjen stari ZR, a da su odredbe o europskoj radničkoj participaciji dodane kao posebna poglavlja glave o radničkoj participaciji ili da su izdvojena u poseban zakon.

Upravo radi otklanjanja tog nedostatka ova zbirka sadrži usporedni pregled brojčanih oznaka članaka starog i novog ZR-a.

U ovom predgovoru naznačit ćemo samo najznačajnije promjene hrvatskog radnog prava koje proizlaze iz donošenja novoga ZR-a.

Dakle odredbom čl. 199. (čl. 189) ZR-a jasno je propisano da samo sklapanje kolektivnog ugovora obvezuje samo one koji su ga sklopili i koji su eventualno naknadno pristupili a a contrario to znači da ne obvezuje one koji ga nisu sklopili niti naknadno pristupili a u konkretnom slučaju kod konkretnog KU iz 2002. god. to je NSRHEP-a i njegovi članovi.

Bilo kakvo drugačije tumačenje bilo bi u suprotnosti sa pravnim načelima rimskog prava pacta sunt servanda i res inter alios acta koja je hrvatski zakonodavac ugradio u odredbe čl. 199. (čl. 189) ZR-a, koji TAKSATIVNO određuje osobe koje obvezuje KU, a time i u suprotnosti sa imperativnim i kogentnim odredbama pravnog poretka Republike Hrvatske, kao i civilizacijskim tekovinama europskog kontinentalnog pravnog sustava koji počiva na ovim načelima.

U Članku to točno pod toč.2. stoji: Kolektivni ugovor autonomni je profesionalni izvor prava, sporazum u pisanom obliku koji se sklapa između predstavnika radnika i poslodavaca Pregovaranje o sklapanju kolektivnog ugovora je obvezno za sve stranke koje mogu biti stranke kolektivnog ugovora a što propisuje čl. 198. (čl.188) ZR-a.

NSRHEP-a je tu obvezu ispunio, međutim kako je poslodavac u kolektivnim pregovorima 2002. god. nudio manja prava od već stečenih Kolektivnim ugovorom iz 1999. god. s obzirom na klauzulu stečenih prednosti iz čl. 139. istog, to sindikat tužitelja nije mogao sklopiti takav KU jer bi to sklapanje bilo na štetu članova i takvo ponašanje tužiteljevog sindikata bilo bi suprotno čl. 194. (čl.185) ZR-a te međunarodnim konvencijama rada zbog toga što bi sklapanje takvog ugovora bilo u korist poslodavca, a na štetu radnika.

Čl. 198. (čl.188) ZR-a propisano je da su stranke KU dužne u dobroj vjeri pregovarati o sklapanju KU te bi sklapanje štetnog KU bilo pregovaranje u zloj vjeri, a zla vjera ne može nikoga obvezivati, a najmanje treće osobe.