Biostratigrafska istraživanja na bazi različitih fosilnih skupina (vapnenačkih algi, foraminifera, palinomorfa, konodonata, radiolarija i dr.) uz sedimentološka, palinofacijesna i geokemijska istraživanjima omogućit će korelaciju plitkovodnih platformnih i dubljevodnih bazenskih naslaga.

Dijagrami su sastavljeni na osnovi bušotina s Arktika, Groenlanda i Antarktike, a provjereni usporedbom godova u fosiliziranim stablima, analizom foraminifera iz morskih sedimenata te uobičajenim istraživanjem geoloških slojeva.

Daljim porastom morske razine postupno je preplavljen sve veći dio dotadašnjega kopna te se ponovno uspostavljaju plitkomorski okoliši taloženja na sve većem prostoru, u kojima se talože velike količine sitnih ljušturica različitih jednostaničnih organizama iz skupine foraminifera (miliolida, alveolina, numulita, diskociklina i dr.), po čemu se i slijed takvih naslaga naziva foraminiferski vapnenci.

Te naslage poznate pod nazivom fliš obuhvaćaju u najnižem dijelu lapore (smjesu najsitnijih čestica kalcita i gline), a zatim ritmičku izmjenu takvih autohtonih bazenskih naslaga i ugl. tankih proslojaka pretežito vapnenačkih pješčenjaka, čiji materijal potječe od pretaloživanja velike količine ljušturica foraminifera iz susjednih rubnih plitkomorskih okoliša trošenja, a dijelom i od trošenja starijih (pretežito gornjokrednih) tektonski izdignutih naslaga.

Oni su nam dobar pokazatelj uvjeta u fosilnim okolišima, osobito u bočatim i slatkovodnim sredinama, gdje se smanjuje udio foraminifera u zajednici, ili one posve izostaju.

Stoga je u Hrvatskoj prisutan i razmjerno velik broj aktivnih paleontologa, koji istražuju različite fosilne skupine, počevši od algi i foraminifera, preko kopnenog bilja, žarnjaka, mekušaca, ramenonožaca, bodljikaša, različitih kralješnjaka, sve do hominida.

U tom moru, od karbonatnih muljeva i usitnjenih ljušturica i skeleta uginulih organizama (algi, foraminifera, školjkaša, žarnjaka, spužvi i dr.), taloženjem su nastajale stotine pa i tisuće metara debele karbonatne naslage.

Mali kamenčić imao je oblik i veličinu pšeničnog zrna; bila je to foraminifera, izumrla jednostanična morska životinja.

To su pretežito debelo uslojeni do masivni grebenski vapnenci, mjestimice s fosilnim ostacima foraminifera (miliolide, orbitoline), koralja, briozoa, hidrozoa, puževa (Nerinea) i pahiodontnih školjaka.

Poznata pod imenom foraminifera, ova kompleksna školjka od kalcijevog karbonata daje nam podatke o razini mora, temperaturi i oceanskim uvjetima na zemlji prije nekoliko milijuna godina.

U zanimljive redove ove klase spada foraminifera " ili šupljasti korjenonošac.

Najčešći fosilni nalazi na našoj obali jesu varijante planktonskih foraminifera, školjkaša i drugih sitnih organizama koji su posjedovali ljušture.

Jedan takav oblik je jednostanična životinja zvana foraminifera ".

Izložba, dioramski, u osam vitrina, i s pomoću originalnih uzoraka taložnih i eruptivnih stijena, te fosila izumrlih vrsta organizama (amonita, foraminifera, koralja, brahiopoda, školjkaša, puževa, ježinaca, dinosaura Istre i kosti špiljskog medvjeda) rekonstruira stvaranje Jadranskog bazena i život u njemu, od pramora Tethys do nastanka Jadrana, od prije 230 milijuna godina do danas.

U odlomcima stijena na siparu vidljivi su brojni fosilni ostaci različitih foraminifera i školjaka koji svjedoče o bogatoj geološkoj povijesti i paleo-okolišu u kojem su živjeli.

Ovu neobičnu boju podarile su mu mikroskopske životinjice poznate kao Foraminifera, koje se odlikuju crvenim ili ružičastim ljuskicama punim rupica.

Pelagički ekosustavi i bentoska mikro i meiofauna ostali su do danas gotovo nepoznati - osim krednjaka (Foraminifera) kojih je pretežito na strmcima vanjskih otoka utvrdjeno oko 150 vrsta.

Odredbama poznatih i opisom novih taksona i nalazima već opisanih, ali u krškim Dinaridima do sada neotkrivenih alga i foraminifera ostvarila bi se kvalitetnija biostratigrafska korelacija sa susjednim i širim tetiskim/mediteranskim plitkomorskim područjima tijekom fanerozoika.

Dopunila bi se paleobiogeografija najvažnijih rodova i vrsta alga i foraminifera, utvrdili biotopi i okoliši taloženja naslaga od mlađega paleozoika do tercijara, a prvenstveno u karbonatima jure i krede Krških Dinarida.

Ti rezultati potenciraju potrebu revizije tradicionalne biostratigrafije platformnih naslaga gornje krede šireg jadranskog područja koja se temelji uglavnom na rasponu pojavljivanja rudista i bentičkih foraminifera.

Daljnja primjena te metode omogućit će bolju regionalnu korelaciju i formiranje kvalitetnijeg kronostratigrafskog okvira za određivanje raspona pojavljivanja tih plitkovodnih organizama, kao i usporedbu s relevantnijim rasponima pojavljivanja planktonskih foraminifera.

Biostratigrafska istraživanja na bazi različitih fosilnih skupina (algi, foraminifera, palinomorfa, konodonata, radiolarija i dr.) omogućit će korelaciju plitkovodnih platformnih i dubljevodnih bazenskih naslaga, datiranje vulkanskih i piroklastičnih stijena koje se izmjenjuju sa sedimentnim stijenama, te unapređenje biostratigrafske podjele trijasa.