Njegove su mi opaske bile dragocjene i pomogle mi da neke dijelove knjige bolje obradim i formuliram.

Samo moram još naći vremena da formuliram i objavim obavijest o " prenamjeni " natječaja.

Na koji način da ja uopće formuliram zahtjev za građevinsku dozvolu, kada smijem graditi objekt koji u 50 posto površine ima društvene prostorije?

Dugo već smišljam kako da formuliram svoje mišljenje o ovim " prepucavanjima " na raznim temama.

Znam se zaletjeti kad sam prebrza pa ne formuliram dobro rečenicu - to ispadne stilski loše - ali masu puta dogodilo mi se da nekim rečenicama instinktivno pogodim ravno u sridu.

Ili, da stvar preciznije formuliram kome bi vi UZELI da bi se dalo obrazovanju

I sad kad riječi već lete same od sebe, kad ne trebam uložiti preveliki napor da formuliram smislenu rečenicu prelazim na stvar.

Analiziram, formuliram i pišem o migracijama, azilu i suočavanju s prošlošću.

Tako da formuliram odgovor tvojim riječima nema tu ' leba, barem ne sljedećih 5 - 6 mjeseci.

U istom odgovoru Yodanu, napisao sam, pa sada preciznije formuliram:

Sorry i sam to tesko tako formuliram sto s pravom kritiziras (velim da sam protiv takvog tona i nacina i donedavno sam ga iskljucivo korio) ali sam ukazao na bizarnost (maltretiranje autocestama, kruznim tokovima, policijskim radarima,... samo da se maltretiraju oni koji ne zele platiti vinjetu) ne na finocu ili sl.

Ja sam, istina je, iskusio Trans Žalosti, ali motivirajuća snaga u ovom Transu da formuliram zakletvu je striktno bila ograničena mojim osobnim nezadovoljstvom situacijom u kojoj sam se nalazio - koliko sam znao bez vlastite intencije.

i zivim u bajci, oblacima...... to će mi biti slijedeći potpis samo da ga formuliram: mig:

Pa onda sada pitanje formuliram ovako: je li poglavarstvo Samobora odlučilo kad smo mi na redu?

I svi znaju zašto formuliram takvo pitanje i nitko se ne čudi, baren ne pretjerano.

uh, da razradim. mislim da bih trebala malo razmisliti kako da to smisleno formuliram:)

imam dobru prijateljicu iz srednje škole već niz godina u americi i često joj napišem u mailu da mi fali što nije ovdje i to što rijetko dolazi (svakih 5 godina). prijateljima koji su ovdje ne šaljem sms-ove " volim te, nedostaješ mi ", nekako drugačije formuliram eventualne želje da se češće viđamo. opet, često sam znala dobiti kompliment da kao da imam šesto čulo i da znam priskočiti prijatelju kad je najpotrebnije i bez da mi je ispričao-la da mu je teško. osjetim vibre svojih prijatelja, privrženi smo si, povezani i naklonjeni, tako da ne bih rekla da sam bezosjećajna ili tako nešto. ni moji prijatelji-ice, koliko vidim, nemaju potrebe međusobno si pisati " volim te " u sms-porukama.

Zapravo, bolje da to formuliram ovako: ne zbog žena nego zbog fenomena muškog uma kojemu ego ne dozvoljava da bude poražen u bilo kojem smislu, a njegov osvajački duh je nepresušan.

naime imam svoj stav o ovoj povezanosti, ali nije isključiv pa me baš zanima ta tema, da malo bolje formuliram svoje viđenje

Ili, da to malo drugačije formuliram: zemlje evropskog jugoistoka od fokusiranosti na same sebe okrenule su se prema poštivanju i razumijevanju drugih.

Ne bih se trebao primati komentara kad nemama pred sobom imalo vremena da korektno formuliram svoje mišljenje i rekomentiram.

Pa onda ima tu mnogo prostora za one, koji imaju taj tradicionalni pristup, otprilike, da pozitivno formuliram (ne mislim naprosto na puke i svjesne šarlatane), da pomažu tijelu da se samo izliječi (" liječiti bolesnika, a ne bolest ", tako nešto, misiim da toga ima u arapskoj medicini, a sve do 16. stoljeća u Europi nije bilo liječnika vrijednog tog imena, svi koji su nešto znali o medicini bili su Židovi i Arapi).

Ili da to formuliram drukcije, Lacanove teorije, bas kao ni Freudove nisu preskrpitivne nego deskriptivne.

Reno, pozdrav i molim pogled... ne znam kako da formuliram pitanje, ne znam dal se sjećaš moje situacije-rastala se od muža pred 16 mjeseci, razvod je sad skoro pa konačan, čekamo još papire. moje psihičko stanje je jako loše, ne mogu prihvatiti taj razvod, ljuta sam, bijesna čak na njega zbog odustajanja i nepravde i na sebe zbog svojih grešaka i nikako da se pokrenem sa te mrtve točke, ovo počinje ličiti na opsesiju i dovodi me do granica izdržljivosti, doslovno mi je 24 sata na pameti on i naša prošlost, sanjam ga i inače mi je intuicija jaka i sad mi govori da ne odustajem i ne mogu. živim sama sa djecom, podstanar, težak posao i fizički i psihički, gubim snagu više. ima li kraja tome? kako da nađem snage za dalje i čemu da se okrenem? znam, lupetam, al ajmo reć da ono što me zanima je hoću li uskoro izaći iz ovog ludila i čemu da se okrenem? ima li smisla ta moja bolesna ljubav prema njemu? hvala unaprijed i žao mi je zbog konfuznog pitanja, takvo mi je stanje u glavi: (

U komentaru ne formuliram Jenkinsa kao personifikaciju postmoderne kritike ili dekonstrukcije historije, već me prije svega zanimaju neki problemi u vezi historije kao discipline koje ona dotiče.

Ja ga samo malo ljepše formuliram

I kada su ruzne stvari u pitanju, pretvorim ih u interogaciju sa primjesom cudjenja ili podsmjeha... nikada nisam nikome rekla da je zao, vec to drugacije formuliram.

Ali gore sa ti naveo.. nemogu? e.... kako da formuliram nemogu? e.

Ti se očito zbog tog silnog razočaranja i svijet i ljude (razočaranje kojeg nisi osjetio ni prvi ni zadnji, ponavljam) pokušavaš ograditi od činjenice da si samo čovjek, jer misliš da to čini i tebe bićem (?) kako si i sam rekao, ' iskvarenih emocija, toliko iskvarenim da im se više ne može vjerovati, biće koje je sav taj ogromni potencijal za ljubav odbacili i zamijenili ga sebičnošću, pohlepom, mržnjom. ' Da ovako formuliram - čoviče, pa di ti živiš

Muž s prijateljima gleda utakmicu i kaže ženi, da sada skratim, da kupi pivo, na što ona odgovori ' Kupim. ' Hm, samo tren da formuliram ovu rečenicu na dijalektu koji bi išao uz ovu reklamu.