Karolinška kvadratična apsida - kakvu je prvotno imala i aachenska kapela, matični spomenik franačkog carstva - javlja se redovito u predromaničkoj arhitekturi od Istre do Dubrovnika, kao i tipično karolinško osložnjavanje zapadnog pročelja crkve s predvorjem i kulama (u Istri, na kvarnerskim otocima i u kontinentalnom zaleđu Dalmacije).

Mir sklopljen 874. godine između Moravske države i Istočnog Franačkog carstva je ujedno značio kraj Blatonskog Koštela.

Pobožnog cara Franačkog Carstva rezultirale su slabljenjem centralne kontrole nad Panonskom nizinom koja je bila osvojena tek 797. godine.

Motiv prikazan na prigodnom bloku brončana je statua Karla Velikog iz ranog 9. stoljeća i karta Europe oko 800. godine s označenim granicama Franačkog Carstva te crtež Sv. Donata u Zadru, crkve građene početkom 9. stoljeća.

Nakon Bizanta i Franačkog Carstva, svoj utjecaj ostvarivali su i hrvatsko-ugarski kao i srednjovjekovni srpski vladari, a na bosansko-hercegovačku eklezijalnost utječu obje predaje.

Od 799. ovo područje je u sastavu Franačkog Carstva od kojega Hrvati prihvaćaju kršćanstvo. 1091.?

Tada to cijelo područje postaje ponovno pokrajina Istočnog Franačkog Carstva.

Tek će Justinijanova osvajanja u prvoj polovini 6. stoljeća i vizija stvaranja velikog carstva pogoditi i Istru koja će definitivno priznati vlast Bizanta 539. i u čijem će posjedu, uz kratak period prevlasti Langobarda, ostati sve do Karla Velikog i njegovog moćnog Franačkog carstva.

Karolinzi su se raspršili širom Franačkog carstva po brojnim kraljevstvima (regna) 888. godine.

Učka je predstavljala granicu između Hrvatskog Kraljevstva i Franačkog Carstva, a kroz kasniju burnu povijest ovo je područje bilo predmetom borbe i razgraničenja između mnogih država i feudalnih vladara koji su se smjenjivali na teritoriju Istre i Liburnije.

Oko 30 znanstvenika će povodom 1200. obljetnice potpisivanja mira između Bizantskog i Franačkog carstva raspravljati o posljedicama i utjecaju mira na zbivanja u regiji smještenoj između Jadrana, Srednje i Jugoistočne Europe.

Kao poseban etnikum formirali su se već u ranom srednjem vijeku na rubnom području nekadašnjeg Zapadnog Rimskog, odnosno kasnije Franačkog carstva.

Biskup Donat u 9. stoljeću je bio posrednik između Bizanta i Franačkog carstva.

Kako je poznato, bizantski car Nicefor, 810. godine darovao je relikvije mučenice Anastazije (Stošije) zadarskom biskupu Donatu u znak priznanja i zahvalnosti za njegovo posredovanje u postizanju mira između Bizantskog i Franačkog carstva.

Po dogovoru iz Verduna 843. godine Lotar I. ostaje car Svetog Rimskog Carstva, kralj Italije i kralj centralne franačke države, dok njegov brat Karlo II. postaje samostalni kralj Zapadnog Franačkog Carstva (Francuske) a drugi brat Ljudevit Njemački postaje car Istočno Franačkog Carstva (Njemačke).

Susret Hrvata sa zapadnoeuropskim prostorom datira još iz ranosrednjovjekovnog razdoblja stvaranja franačkog carstva i uspostave hrvatske nacionalne države.

Gotovo istovremeno s ovim ratom narodi koji žive na granicama franačkog carstva primjećuju da to više nije država Karla Velikog nego neuporedivo oslabljena politička tvorevina.

U prošlosti je bila i dio Franačkog Carstva.

ZADAR - Biskup Donat bio je 806. godine na dvoru cara Karla Velikog, gdje je u pregovorima između Bizanta i Franačkog carstva tražio što bolju priliku za sebe i za Zadar koji je tada bio središte bizantinske Dalmacije.

Diplomatska nastojanja predstavnika Zadra i Venecije, između ostaloga rezultirala su podjelom interesnih sfera dvaju Carstava što se konačno očitovalo u sklapanju Aachenskog mira (812. godine) kojim se uređuju odnosi između Bizantskog i Franačkog carstva.

Veličanstveni se franački imperij raspao jedva koju godinu kasnije, a Hrvati, eto, ostali vjerni Crkvi sljedećih hiljadu i dvije stotine godina, nijednom više u svih tih dvanaest vjekova ne posumnjavši u prijeku potrebu kristijanizacije ovih prostora, do dana današnjeg ne sumnjajući ni u mudrost Karla Velikog ni u vječnost slavnog franačkog carstva, naše političke nužnosti bez ozbiljne alternative.

Samovom smrću ona ipak ne nestaje i 745. postaje dio Franačkog carstva pod vodstvom Karla Velikog, koji se je uz pomoć Karantanaca između 790. i 805. riješio i avarske opasnosti, a Avari su se potom asimilirali sa Slavenima.

Otada ga često posjećejem tamo, i mogu reći da mi je Baranja baš zanimljiva, npr. eo jedne stvari koju nisam ni sam znao a to je da tijekom povijesti, Baranja je bila dio Rimskog Carstva, Hunskog carstva, Ostrogotskog kraljevstva, Langobardskog kraljevstva, Avarskog kraljevstva, Franačkog carstva, Blatonskog Koštela, Bugarskog carstva, Kraljevine Ugarske, Osmanskog Carstva, Habsburške monarhije, Austrijskog carstva i Austro-Ugarske.

Kao glavni motiv poslužila je konjanička statua Karla Velikog, zemljopisna karta Franačkog Carstva te crtež crkve sv. Donata u Zadru

Kada ga na svojoj samrtnoj postelji 840. godine Ljudevit Pobožni proglašava budućim carem Lotar to shvaća kao znak potrebe povrata državnog jedinstva Franačkog Carstva.

Bizantski car Nicefor 810. g. darovao je relikvije ranokršćanske mučenice Anastazije-Stošije zadarskom biskupu Donatu u znak priznanja i zahvalnosti za njegovo uspješno posredovanje u izmirenju Bizantskog i Franačkog carstva

Ime Lorena potječe od Lothara - unuka Karla Velikog komu je pripao središnji dio Franačkog carstva po Verdunskom ugovoru iz 843. Po njemu je mnogo šire područje od današnje Lorene nazvano Lotaringija (njemački: Lotharingen)

Bizantski car Nicefor darovao je relikvije ranokršćanske mučenice Anastazije-Stošije zadarskom biskupu Donatu u znak priznanja i zahvalnosti za njegovo uspješno posredovanje u izmirenju Bizantskog i Franačkog carstva

Nastavljalo se na tradicije franačkog carstva što znači i rimskog.Jedino carstvo koje je mogla tada postojati je bilo ono rimsko.Carevi su krunjeni u Rimu od pape pa otuda valjda i sveto

I usput ako tko zna, kakav je točno bio odnos " franačkog carstva " prema hrvatima?