Zatim će biti obnovljena Judita Frane Paraća, zajedno će se prikazati Mascagnijeva Cavalleria rusticana i Puccinijev Gianni Schicchi te na kraju komorna opera Mirele Ivčević Za tri lipe.

N apokon smo dobili hrvatski operni hit glasila je ocjena ugledne muzikologinje upućena praizvedbi Judite Frane Paraća nakon koje je odmah uslijedilo i proročanstvo: sva je prilika da Judita neće podijeliti sudbinu desetak hrvatskih opernih ostvarenja nastalih u posljednja tri desetljeća koja su, nakon samo nekoliko izvedbi, redom otputovala u zaborav, s vrlo malo nade da će se još koji put pojaviti na sceni.

Pitka, izvođački ne osobito zahtjevna Muzika za gudače Frane Paraća, odabrana je kao obvezatni, možda ne najsretniji, ali današnjoj razini muziciranja Zagrebačkih solista svakako savršeno prilagodljivi uzorak hrvatskoga glazbenog stvaralaštva.

U četvrtak je u Preporodnoj dvorani Palače Narodnog doma na Gornjem gradu bila večer Frane Paraća s koncertom njegovih odabranih djela, a u izvedbi Zagrebačkih solista, te predstavljenjem dva nova izdanja Cantusa prvog DVD-a sa snimkom opere Judita, posljednjeg naročito uspjelog Paraćeva djela, skladanog prema Marulićevu epu, u izvedbi Opere HNK iz Splita, praizvedene na otvorenju Splitskog ljeta 14. srpnja 2000. pod dirigentskim vodstvom Nikše Bareze (koja je ostvarila zapažen uspjeh i na Muzičkom bienalu u Zagrebu 2001.), kao i izdanjem glasovirskog izvoda djela, kojih su prvi primjerci uručeni skladatelju Paraću.

Riječ je najprije o pjevački i glumački slojevito strukturiranom liku« Oloferne »u operi« Judita »skladatelja Frane Paraća gdje je Čikeš imponirao voluminoznim i izvanredno glasovno i dikcijski artikuliranim basom, potom maštovito osmišljenim likom« Marka »koji je suvereno vladao pozornicom u« Eri s onoga svijeta »skladatelja Jakova Gotovca te intrigantnom buffo-ulogom« Don Basilia »u Rossinijevoj operi« Il barbiere di Siviglia ».

Pri zagrebačkoj Muzičkoj akademiji studirala je glasovir u razredu Marije Gvozdić Horvat, a potom je upisala i studij kompozicije koji je diplomirala u razredu akademika Frane Paraća.

Temeljem toga povjerenstvo je odlučilo dodijeliti posebno priznanje« Boris Papandopulo »zboru i orkestru za izvedbu opere« Judita »skladatelja Frane Paraća.

Na repertoaru su bile skladbe Josipa Hatzea, Vlade Sunka, Pavla Dešpalja, Frana Lhotke, Frane Paraća, Borisa Papandopula...

Kad bismo uhvatili tu neku nit, hrvatska bi kultura bila itekako osakaćena ako bi zaboravili sve te ljude odavde koji su uspješni i priznati u Zagrebu, počevši od Frangeša, pa Frane Paraća, kompozitora, Nikše Bareze, dirigenta, Igora Zidića, Mrkonjića, Tonka Maroevića, pa i ne samo splitski, evo i Arsen Dedić...

Jer glazbeni izričaj Frane Paraća doista jest jednostavan u odnosu spram terminološke određenosti harmonijsko-kontrapunktičke arhitektonike.

Kompoziciju je počeo učiti na Glazbenom učilištu Elly Bašić " kod Sande Majurec, a diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Frane Paraća.

Nemoguće je navesti sve Barezine operne i koncertne realizacije, spomenimo barem cijeli opus Jakova Gotovca te koncertnu izvedbu a zatim studijsku snimku opere Adelova pjesma Ive Paraća i Juditu Frane Paraća.

Muzika za gudače hrvatskog skladatelja Frane Paraća djelo je skladano 1980. i brzo steklo veliku popularnost te je jedno od skladateljevih najizvođenijih ostvarenja.

Sada mislim da sam zreo za slikanje zastora u kazalištu u kojemu sam statirao još kao gimnazijalac i poslije radio scenografije, poput one za praizvedbu opere Judita Frane Paraća.

Dva dana prije zagrebačke premijere Selem je u Rijeci imao još jednu: šest godina nakon što je opera Frane Paraća Judita postavljena u Splitu, prikazana je i u HNK Ivana pl. Zajca, također u Selemovoj režiji i s iznimnom scenografijom Matka Trebotića.

Leptiri Olje Jelaske doneseni su kroz niz sugestivnih glazbenih impresija, vrlo zahtjevna skladba Rubena Radice Litanije svih svetih za papu Ivana Pavla koja otkriva potencijale jednog te istog motiva presvučenog uvijek u novu nijansu instrumentalne boje i dinamike, objedinjena je u cjelinu moćnom gradacijom, Dominosa FFOOFF Mirele Ivičević zazvučala je razigranom paletom komornog kolorita, a Memorie za glas i komorni ansambl Frane Paraća donijele su ugođaj mediteranskog pejzaža kroz nadahnutu interpretaciju mezzosopranistice Martine Gojčeta Silić.

U biennalskom kontekstu opera Frane Paraća Judita pozitivno odudara od čitavog okvira festivala.

Ovom koncertu i našoj skromnoj proslavi pridružit će nam se poznati hrvatski umjetnici Martina Gojčeta Silić i Radovan Vlatković, u izvedbama novih skladateljskih ostvarenja akademika Frane Paraća i španjolskog skladatelja Beneta Casablancasa koji su svoje partiture ovom prilikom poklonili upravo slavljeniku, Cantus Ansamblu " (Berislav Šipuš)

U malenoj ostavštini istaknutog splitskog skladatelja i glazbenog pedagoga, maestra Ive Paraća, nekada u Muzeju grada Splita, a danas u njegova sina, skladatelja Frane Paraća, čuvaju se i dvije rukopisne bilježnice njihova oca i djeda Petra Antuna Paraća.

U proteklih jedanaest godina bilo ih je osamdesetak, a najnovija dolazi iz pera Zadranke Sanje Stojanović (1975), koja je diplomirala kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Frane Paraća.

Glazba Frane Paraća u cjelini njegova dodanašnjeg opusa, pa tako i u Juditi, nosi osebujnu finoću izraza, ona je zapravo lirska i onda kada želi biti dramska, i to joj je odlika; ona je ugođajno mediteranska, arhetipska i po tome autorski besprijekorno izvorna.

A sami autori Mirela Ivičević (Waiting, trio za obou, klarinet i fagot), Ivana Kiš (Boombrass, 7 minijatura za brass kvintet), Sanja Stojanović (Number 9 za violinu, trubu i čembalo/glasovir), Ivan Josip Skender (For wisemen and jesters za brass kvintet), Viktorija Čop (Strip kvintet za flautu, klarinet, obou, rog i fagot), Ruđer Glavurtić (Vrata vremena, trio za obou, klarinet i fagot) i Frano Đurović (Mrtva priroda za brass kvintet), koji »umjetnički zanat« studiraju u klasama Marka Ruždjaka, Frane Paraća, Željka Brkanovića i Stanka Horvata, zavrijedili su da se njihove skladbe poslušaju kao iskaz njihova rana autorstva.

Na otvorenju Splitskog ljeta 2000. godine postavljena je Judita Frane Paraća i to je sve.

Premijernu obnovu višestruko nagrađivane opere Judita Frane Paraća 30. siječnja 2009. u splitskom HNK prorijeđena je publika, u ozračju rukometnog polufinala i Noći muzeja, dočekala toplim pljeskom kako i priliči prijateljima koji su se nakon izbivanja vratili doma.

No dok se u slučaju 3/4 način prezentacije donekle i mogao dovesti u vezu s njegovom tematskom okosnicom, In-Out predstavlja skladbe Mila Cipre, Adalberta Markovića, Frane Paraća, Mladena Tarbuka, Olje Jelaska, Marka Ruždjaka i Dubravka Palanovića što ih je, većinom praizveo njihov prethodnik, Zagrebački duhački kvintet, na Muzičkom biennalu u Zagrebu ili na Jugoslavenskoj muzičkoj tribini u Opatiji, odnosno u novije vrijeme Međunarodnoj glazbenoj tribini u Puli.

Riječ je dakle, s iznimkom repetitivnog Scherza Frane Paraća i zaigranoga Puhačkoga kvinteta Dubravka Palanovića, o modernistički intoniranim, premda ipak ne avangardističkim djelima kojima zbog određenog stupnja recepcijske introvertiranosti svakako treba primjerena prezentacija, s obzirom na to da su, u slučaju Ciprine Aubade i Markovićevih Moments musicaux (čije se veze s trubadurskom tradicijom, Schubertom i haiku poezijom slušno teško naziru) po naravi fragmentarna, a u slučaju Acquerella Olje Jelaska i Ruždjakova In-Outa, uza svu problematizaciju polifonoga načina komponiranja i puhačke/duhačke (kako vam drago) artikulacije i boje nedovoljno stilski profilirana da bi se izdvojila iz cjeline skladbi na ovome nosaču zvuka.

Danijel Legin, učenik Sande Majurec i Frane Paraća, bavi se ne samo klasičnom kompozicijom, nego i filmskom glazbom, što je bilo razvidno i u najnovijoj njegovoj skladbi Nebula, što na latinskom jeziku znači oblak, a u astronomiji međuzvjezdane maglice.

Tako je (pra) izveo i (za radio i televiziju) snimio mnogo antologijskih ostvaraja Blagoja Berse, Jakova Gotovca, Ivana Brkanovića, Mila Copre, Borisa Papandopula, Stjepana Šuleka, Milka Kelemena, Ive Maleca, Stanka Horvata, Rubena Radice, Dubravka Detonija, Marka Ruždjaka, Frane Paraća i drugih.

Dva koncerta elektroničke glazbe Sam svoj majstor predstavila su s jedne strane doajene Branimira Sakača (Svemirski pejsaž), Josipa Magdića (Aperion E) i Silvija Foretića/Janka Jezovšeka (Balkanal, narodni oratorij), a s druge strane mladu generaciju darovitih skladatelja proizašlih iz razreda uglednih profesora Muzičke akademije u Zagrebu Frane Paraća (Marko Slaviček, Antonio Babić, Frano Đurović), Željka Brkanovića (Tibor Szirovicza), Davorina Kempfa (Krešimir Seletković), Stanka Horvata (Vjekoslav Nježić) te izvrsnog Kolegija Osnove elektroničke glazbe Zlatka Tanodija (Slaviček, Babić), ali i jednog dvostrukog magistra Muzičke akademije Čajkovski u Kijevu i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu (Boris Jakopović).

Kao posljednju skladbu u programu Cantus će izvesti Memorie za glas i komorni ansambl Frane Paraća.