Tolstoj, Jakuba Arbesa i njegova romaneta, baladesknu prozu Josefa Čapeka (ali ni njegov mlađi brat Karel nije dovoljno poznat), veliku i malu valdštajnsku trilogiju Jaroslava Durycha, pjesničke proze Jakuba Demla, djelomično vezane i za Dubrovnik, psihološke romane Jaroslava Havlíčeka i Václava Řezáča, monumentalnu fresku iz Italije doba Michelangela Buonarrotija Karela Schulza, humorističke romane Karela Poláčeka, egzistencijalistički obojene povijesne novele Vladimíra Körnera, satirične priče Karela Michala o sablastima u socijalizmu, groteskne slike suvremenika Vladimíra Párala, postmodernističku prozu Jiříja Kratochvila, veliki apokrifni roman o Isusu Lenke Procházkové.

Dovršiti fresku na temelju dobro sačuvanog predloška velikog majstora i profesora bio je zasigurno izazov koji se ne odbija.

U Rakotolama je drugi glagoljaš urezao drugačiji grafit u fresku koja prikazuje legendu o svetom Nikoli (sveti je Nikola potajno kroz prozor, u kuću gdje su živjele tri siromašne djevojke, ubacivao za svaku kesu sa zlatnicima za njihov miraz).

Na taj način Kubrick modernizira Michelangelovu fresku Stvaranje svijeta (svod Sikstinske kapele u Rimu), gdje je prikazano kako kroz dodir ruke Boga i čovjeka nastaje svijet.

Gledam fresku na zidu kupaone i pokušavam ponovo postati dio nje. " " Rudloff će te sigurno tražiti. " " On nesmije saznati gdje sam.

U Sikstinsku kapelu vraća se sa 60 godina i stvara uznemirujući »Posljednji sud«, iznimnu fresku koja stoljećima svjedoči običnim smrtnicima tajanstvenoj konklavi, tradicionalnom sada već tisućljetnom obredu u kojem se glasanjem izabire novi papa.

Usput je u romanima ostavio fresku svojeg vremena, opisujući ne samo kako su se ljudi tada ponašali, nego i u kakvim su uvjetima živjeli, što su jeli, kako su se odijevali.

Akin je u produkciji Corazona prije tri godine snimio i Soul Kitchen, veselu fresku o tursko-grčkom restoranu u Hamburgu, koji je prije dvije godine otvorio 3. FMFS, a ove godine i Der Mull im Garten Eden, dokumentarac o crnomorskom selu Camburnu u Turskoj, pokraj kojeg vlada želi smjestiti smetište.

Kada sam prije trideset i pet godina napisao tu političku fresku, također sam govorio iz stanja razočaranosti stanjem u zemlji, a nagradu za najbolji tekst nisam na Sterijinu pozorju 1968. dobio jer je žiri bio mudro odlučio da sam još premlad za takvo što.

Inače, organizator manifestacije, Kinoklub Liburnija, predstavio je ove godine tek tri filma u vlastitoj produkciji, jedan urbani new age - kolaž (Bez navoda), jednu alegorijsku vinjetu o dovlačenju klavira u kastavsku crkvu uoči Mužekova nastupa (Pianoplan) i konvencionalno snimljenu fresku iz života limenoga glazbenika (Ćuk).

Za vrijeme Drugog svjetskog rata u strahu od uhićenja zbog prijašnjih ljevičarskih istupa privaća zaštitu kardinala Stepinca i tijekom 1941. radi mnogobrojne skice za fresku Golgota u Mariji Bistrici.

Stoa Zeusa Osloboditelja, krasna kolonada od mramora, na Agori, sasvim blizu njihova oltara, nudila je očima posjetitelja veliku fresku, djelo slikara Eufranora, koja je prikazivala one što ih nazivlju Dvanaest bogova.

Firentinska republika pozvala ga je 1504. godine da u Palači Vecchio naslika ogromnu fresku.

Već s osamnaest gonina izveo je sliku za crkvu San Niccolo u Trevisu, a potom i fresku u lođi u Vicenzi - " Noa i sinovi ".

Glavna kompozicija na sredini škrinje sadrži Prikazanje u Hramu i izvedena je prema crtežu koji je reproducirao poznatu Giottovu fresku u Padovi.

Tada se veliki drveni oltar koji potpuno sakriva fresku pripremao za restauraciju te se odmaknuo od zida i konačno otkrio djelo Alberta iz Konstanza.

U triptih si upisane godina stvaranja i ime umjetnika te je bez dvojbe ukazano tko je izradio fresku.

Hegedušićem, a 1938. fresku Zvonimirovo saborovanje u spomen-crkvi u Biskupiji kraj Knina.

Redatelju je Zuckerberg također polazišna točka oko koje gradi svoju društvenu fresku pa ga samo portretiranje lika ipak ne zanima u tolikoj mjeri koliko mu služi kao povod za seciranje društva, koje u svojim ponajboljim dijelovima postaje prava mala društvena satira.

Dulčić, 1970), u Trevisu fresku u kapitulu dominikanskoga samostana sv. Nikole (Tommaso da Modena, 1348 50) i u Rimu mramorni kip u crkvi Santa Maria sopra Minerva (nepoznati majstor, XVIII. st.).

Fresku Posljednji sud, koja se nalazi iza oltara, dodao je Michelangelo.

a Ivana je Žena, nježna. sad, recimo, ako ti je jedan od kafića Moon River... samo ime je neka misteriozna aluzija... staviš gore stropnu fresku ili platno stropno i stvoriš si u kafiću nebo-Tanga odnosno " Pejzaž sa izlaskom sunca i kraljicom Vaidehi u meditaciji ", ta je freska original iz japanskog tang razdoblja, 7. stoljeće, jer to je jedna od prvih i najboljih artistički mjesečevih rijeka. to si pogledaj. vi ostali koji imate kafiće po rh jednostavno učite iz ovog o estetici interijera, što drugo, ne? kao što ste o varijaciji okusa na pizzama. prostor možeš hermetizirat i pastelizirat u sorbetne boje, tako da ti pretežu zelene, oker, naranđasta, bjelokost, tikovina, siva, smeđa i ljubičaste nijanse. detalji ti tada mogu biti kobalt plavi. moja nećakinjica Tončica voli smeđe i crno nosit, super joj stoji, he-hi, pa da bude u skladu, hui-hai. svi okviri slika su ti u takvom interijeru zlatna boja, jer ti srebro previše hladi prostor kao i bijeli zidovi ili ako su toaleti previše svijetli, imaš osjećaj da si u nečijoj kuhinju, a ne u kafiću, što nije dobro. cure su ti u crvenom, sve nijanse, ili crveno-crno, crna-smeđa-siva-žuta. ako daješ prostoru dubinu, slike su ti zagasite, poput crnih ljiljana Maxa Beckmanna ili imaju svoju spiku unutra, " u zid ", kao " Les Amoureux " Marc Chagalla. ako ideš na salvadora dalia, a već si išla krasno na portalu vani, sjajno... to je dosta zahtjevno jer ti cijeli kafić mora biti nuklearno-kritička-surreal-metoda, a onda bi bilo ok da i koktele tome prilagodiš, čaše i ostalo. ali ja bih tu napravio inverziju, kompletnu. dakle, čajeve i kavicu poslužuješ u vrčevima koji su kao " imari ", japanski, okovano replikama nizozemske mjedi, kako i maš iz razdoblja Edo. na taj način pobuđuješ duh gostiju, za ono što imaju u interijeru. ako je kafić odličan, postaje razvikan, naravno. to ti je cilj. to je ono što barem nekad akademija u gundulićevoj nije znala pratiti, jer nisu svoje bijelo i sterilno znali pokrit za dosta dobre glazbe. nije dakle bilo ugođaja. sad moraš rulji ugođaj dat, da ti ostavljaju lovu. kak bi recimo. meni sve dala, samo da se malo naslonim na nju, ali mene se novcem nemre kupit, a i bojim se da mi praseća pamet ne pokvari kontemplaciju koja je sva Majesty. slatkiše, čokoladice za kavu, sladila, držiš na šanku u ukrasnim kutijicama, lakirana pozlata na drvu i slično. intarzirane. u moon river ti na zid zapravo najbolje idu stvari sa kojima dalia presjećeš, ali univerzalno. pogledaš si na netu Muzej za istočno-azijsku umjetnost u Koelnu, kad sam ga već spomeuo, a tamo kutiju za pisaći pribor s motivom trave i cvijeća, razdoblje Edo. dakle, opet tikovina boja, zlatna-crna, pozlata na drvu, intarzije. sve u tom stilu " odijevaš " iznutra. to prate i novi mirisi. nove kave, super-mješavine. ako ti u šalici nije jaka, gusta, a kristalna, nije prava. mora imat onu nocturnal-illuminaciju-kristalizaciju, kak bi t williams pisal u tramvaju zvanom čežnja, o imaginaciji čistoj u djevojčica čistih. i uvedi na normativ kava-kremu. kratki hladni voćni deserti. sorbeti sa likerima voća, breskva, mandarina, naranća. bečki sladoledni kup. rum-čokolada-kava. ili poires Helene - čoko-kruška sa sladoledom vanilije. dama koja ti dođe to jede i gleda onu stropnu sliku - vjeruj, vratiti će se. posebno ako ti stignu za Legendu o Picoku. (a roosteri su dobri ševci, gazde, to se zna, kokice ih vole). onda recimo cerises a la dijonaise, verzija za piće odnosno mali biskvit sa strane. probaj u zdravljaku radit male voćne kupove u želatini, na biskvitu, odlično, jednostavna priprema. u bečkom kupu svakako gledaj da se vanilla OSJETI, DA JE BUDE. i cigaretna vanilija, prirodna, ako treba, dekorativno. mandarines givrees, sladoled mandarine, punjena eko-kora i mandarina, sa marcipanom, paše ti se na opći ugođaj prostora, ako usput gledaju dekorirane vaze s biljnim motivima u ulaznom prostoru, vidi za to zbirku Munsterberg, new paltz, new york. deserti hladni od maciranih jagoda, u vinjacima, ili melona, recimo - Melone Majestic, punjena sladoledom, garnirana brandy-jagodama ili bananama i čoko-cigaretom. praline svakakve da imaš za kavu, dodat. trešnje Van Dyck, poširane u šećeru vanilije, složene na vanilla-ice, napirano sa " engleskom kremom " kojoj si dodala nešto arraka. charlotten, ne zaboravi, kreme sa biskvitima. ide ti i za klince u školi. sve reklame i normative printaš u foto papiru, posebno dizajnirano, sa specijalnim fontom, da im bude lijepo. eto tak. puse. cure, krasne ste.

Wright tu svakako nije iznimka, tim više jer je, kao i njegovi prethodnici, pokušao što je više moguće ostaviti po strani društveno-gospodarsko-političku fresku Rusije u drugoj polovini devetnaestog stoljeća i maksimalno se usredotočiti na lik Ane i njezinu priču.

Od europskih filmova ističem i trosatnu epsku fimskom komparserijom prebogatu poljsku filmsku fresku " Ognjem i mačem " nastalu po istoimenom romanu nobelovca Henryka Sienkiewicza i film Baltasara Kormakura islandskog glumca i redatelja koji je načinio sjajan film Reykjavik o privatnoj priči mame i sina, maminoj lezbijskoj ljubavi, nezaposlenosti i besperspektivnosti mladih kojima se i na Islandu život svodi na pijančenje i seks.

Međutim, Tanovićevo nastojanje da ostvari društveno-političku fresku tako da poveže na mikroplanu prosječne, monotone živote stanovnika maloga mjesta s makroplanom koji bi se trebao sastojati od apstraktnije povijesno-ideološke matrice, čini se ne osobito uspješno ostvarenim.

Za francuski pogled na američku umjetnost toga vremena karakteristična je Matissova opaska iz 1933. godina kad je posjetio zakladu Alberta Barnesa blizu Philadelphije da bi naslikao veliku fresku: " Jednoga dana će u Americi imati slikare ".

Tu je, među ostalima, Krist Kralj, skica iz 1959. za fresku u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu.

Fresku je zamislio i započeo slikati Krsto Hegedušić sa suradnicima 1944, a dovršena je tek potkraj 2008. godine.

U jedinom ateljeu takve vrste u Hrvatskoj, fresku koju ćete izraditi uz pomoć umjetnika, moći ćete ponijeti kući kao dragi suvenir.

Rodrigo Borja (kasnije papa Aleksandar VI) je narucio tu fresku (mislim da je taj pripadao notornoj obitelji Borgia).