Već je prije 15 godina splitska grupa istraživača pokazala da je u liječenju refraktornog zatajivanja srca kontinuirana infuzija furosemida superiornija u količini ukupne diureze i u natriurezi u odnosu na intermitentno bolusno liječenje furosemidom istih ukupnih doza. 8 Izgleda da razlike između kontinuiranog i bolusnog liječenja furosemidom u akutnom zatajivanju srca prema rezultatima DOSE istraživanja već spomenute američke mreže nema. 9 Međutim, značajnost tog istraživanja jest potvrda da velike doze furosemida ne pogoršavaju bitno bubrežnu funkciju unatoč teoretskim postavkama i ranijim opažanjima. 9 Na žalost, i dalje nije riješeno pitanje visoke učestalosti smrtnosti, rehospitalizacija i javljanja na pregled zbog simptoma u bolesnika liječenih od akutnog zatajivanja srca.

Metode: 60 Wistar štakora smo podijelili u tri skupine: 1. Obrađena toksičnom dozom digitalisa (6 mg/kg), 2. Obrađena visokom dozom furosemida (100 mg/kg) s ciljem izazivanja forsirane diureze i teške hipokalijemije (2,7 1,3 mmol/L), 3. Obrađena maksimalnom terapijskom dozom digitalisa (2 mg/kg) uz izazivanje teške hipokalijemije.

U stadiju oporavka prekida se primjena intravenskih tekućina kako ne bi došlo do prekomjernog nakupljanja tekućine. [ 5 ] Ako do nakupljanja tekućine dođe a vitalni su znakovi stabilni, ponekad je potrebno samo zaustaviti daljnji dotok tekućine. [ 32 ] Ako bolesnik nije u kritičnom stanju, za uklanjanje viška tekućine iz krvotoka može se koristiti diuretik Henleove petlje, poput furosemida. [ 32 ]

Za razliku od furosemida njegova dugotrajna uporaba ne uzrokuje poremećaj elektrolitske ravnoteže.

U praksi sam imala prilike vidjeti bolesnika starije životne dobi koji nije razumio upute svoga liječnika i koji je, nakon prestanka uzimanja furosemida, nastavio uzimati nadoknadu kalija uz ACE inhibitor.

Kod petorice mladih boksača, trojice hrvača i isto toliko dizača utega otkriveni su nedozvoljeni stimulansi poput steroida stanozolola, metilheksanamina i diuretika furosemida.

Za liječenje blaže hipertenzije beta blokatori se kombiniraju s tiazidima, prije svega s hidroklorotiazidom, a za liječenje teže hipertenzije koriste se jači diuretici poput furosemida.

U eksperimentalnom štakorskom modelu, uz primjenu furosemida 100 mg/kg postiže se teška hipokalijemija (2,7 0,2 mmol/L) uz pojavu poremećaja srčanog ritma u elektrokardiogramu malignih torzada i AV blokova visokog stupnja, te benignih ventrikulskih ektopija.

Najčešće se radi o kombinaciji aspirina s antiupalnim lijekovima poput diklofenaka i ketoprofena, zatim diuretici poput furosemida i spironolaktona te različiti antidepresivi (fluoksetin, litij) i beta-blokatori (atenolol, propranolol)...

Usporedno davanje furosemida i aldactona (diuretik: antagonist aldosterona), sa ili (početno) bez terapijske paracenteze (odstranjenje ascitesa punktiranjem trbušne stijenke), vjerojatno bi (barem prolazno) dalo bolji terapijski učinak.