Najbolji dojam pružila je najstarija i najzrelija sudionica koncerta, osamnaestogodišnja violončelistica Zita Varga u izvedbi 1. stavka Koncerta br. 3 u G-duru, g. 476 Luigija Boccherinija.

Na programu koncerta našla su se djela Gyorgya Ligetija, te Beethovenov 4. koncert za klavir i orkestar u G-duru.

Georg Philipp Telemann Sonata u G-duru, TV 41: G9 I.

Na programu su pravi biseri glazbe baroka: Sinfonia da L ' incoronazione di Dario RV 719, Koncert za dvije flaute u C-duru, RV 533, te Koncert za gitaru u D-duru, RV 93 Antonija Vivaldija, a u drugom dijelu Brandenburški koncert br. 3 u G-duru, BWV 1048 i Koncert za dvije violine u d-molu, BWV 1043 Johanna Sebastiana Bacha.

Program je bio podijeljen u tri cjeline, a prva je predstavila barokno razdoblje s dvjema sonate: Sonatom sopra " La Monica " njemačkog orguljaša i skladatelja Philippa Friedricha Böddeckera (1607 - 1683) i 1. sonatom u G-duru, BWV 1027 za violu da gamba iz 1720. Johanna Sebastianna Bacha.

U koncert su nas Bachovim Brandenburškim koncertom u G-duru uvele, Zadranima poznate s tečaja STRINGS ONLY, Karmen Pečar i Zita Varga.

Boje pojedninih gudačkih instrumenata jednako su lijepo isticale polifone dionice Bachovih Uvertira u g-molu (BWV1070) i h-molu (BWV1067), kao i dualizam kontrastnih tema trostavačne Simfonije u G-duru Amanda Ivančića.

Händelova Trio sonata u G-duru (HWV399) u nastavku koncerta poslužila je kao uvod u Peti brandenburški koncert u D-duru (BWV1050).

Čajkovskog, skladatelja čije su dvije skladbe odabrane za drugi dio: Dumska op. 59 i Velika sonata u G-duru op. 37. No, na žalost, prekrasna pianissima Ayako Uehare su često, gotovo uvijek, bila nadglasana glazbom iz obližnjeg kafića, pa izgleda da se taj neugodni, iritirajući, a često spominjani problem od prošlih godina, još uvijek nije riješio.

Na istu audiciju javio se i Georg Philipp Telemann, čija je (zasad nepoznata) skladba Bachu poslužila za obradu u obliku Trija u G-duru, BWV 586.

Vlastita Bachova skladba predmetom je čak dvostruke parodije u Triju u G-duru, BWV 1027 a, nastalom po predlošku posljednjeg stavka Sonate za violu da gambu i čembalo, BWV 1027 (ranija verzija egzistira kao Sonata za dvije flaute i continuo, BWV 1039).

Ponajviše se to odnosi na provedbu Brahmsova slojevita Drugoga gudačkoga seksteta u G-duru, u čijoj zahtjevnoj četverostavačnoj paleti nebrojenih unutarnjih planova i međuepizoda s naglaskom na osobito osjetljive odjeljke Poco adagio, zvuk gudačkoga kvarteta s pojačanom violom i pojačanim violončelom nije pronašao idealno tonsko okružje.

Od Tota pulchra es Mauricea Durufléa preko Davorina Kempfa (Ave Maria), Geralda Wirtha (Missa Apostolica), Clauda Debussyja (Nocturnes-Sirènes), Benjamina Brittena (A Ceremony of Carols), Ive Josipovića i Ivane Hajsan (Djevojačke Vede), Franza Schuberta (Misa u G-duru) do Johanna Straussa (mlađeg), sa sjajnom Tritsch-Tratsch polkom.

Na programu su bile dvije skladbe W. A. Mozarta, Divertimento u D-duru, KV 136 i Mala noćna muzika, serenada za gudače br. 13 u G-duru, potom Ditetersdorfovu Sinfoniu Concertante za violu i kontrabas, u kojima su solirali A.

Izveden je Drugi gudački kvartet Ivana Brkanovića, Gudački kvartet u D duru, KV 575 Wolfganga Amadeusa Mozarta i Gudački kvintet u G duru, op. 77 Antonina Dvořáka u suradnji s kontrabasistom Nikšom Bobetkom.

Kakve veze imaju centrifugalne sile s putanjom ulaska vašeg vozila u zavoj dok slušate Mozartovu fugu u G-duru?

Na programu će se tako naći Preludij, Largo i Fuga u C-duru BWV 545, Schmücke dich, o liebe Seele BWV 654, Fuga u c-molu BWV 575, Fuga u g-molu BWV 579, Fuga u G-duru (Alla gigue) BWV 577 u izvedbi Pavla Mašića, te Toccata u F-duru BWV 540/1, Erbarm ' dich mein, Herre Gott BWV 721, Herzlich tut mich verlangen BWV 727, Preludij i fuga u a-molu BWV 543 kao i improvizacija na B-A-C-H u izvedbi Ante Knešaureka.

Zajedno s mladim izvrsnim švicarskim violončelistom Davidom Piaom izveo je glasom dionicu drugoga violončela u Koncertu u g-molu za dva violončela, gudače i basso continuo RV 531 te vokalizacijom udjel prve mandoline u stavku Andante majstorova Koncerta u G-duru za dvije mandoline, gudače i basso continuo (dionica druge mandoline prerađena za violončelo).

Čajkovskog te Beethovenov 4. klavirski koncert u G-duru.

Antoninijevo dirigentsko umijeće došlo je do punog izražaja u jedinoj točki programa u kojoj on nije bio solist u Bachovu Trećem brandenburškom koncertu u G-duru.

Tijekom večeri Jaap ter Linden nastupio je kao solist u još dva koncerta za violončelo i gudače: br 7 u G-duru Luigija Boccherinija i br. 3 u A-duru Carla Philippa Emanuela Bacha.

Poznatiji je, doduše, Boccherinijev Koncert za violončelo i gudače u B-duru, iako im je središnji Adagio identičan zahvaljujući kombinatorici čelista Friedricha Grützmachera koji je krajem 1880 - tih, dakle više od stoljeća nakon nastanka djela, uz prvi i zadnji stavak Koncerta u B-duru uvrstio u svoj program drugi stavak koncerta u G-duru, a taj je spori stavak u g-molu.

U kategoriji najboljeg albuma klasične glazbe, čembalist Mašić konkurira izdanjem ' Bach-Handel-Scarlati: 1685 ', s kojeg je nominirana i izvedba klasične glazbe - ' Chaconne u G-duru, HWV 435 ', dok je producent Mašićevog albuma, Marin Fulgosi, nominiran za najbolju produkciju albuma klasične glazbe.

Među njima najslabiji je dojam ostavila flautistica Marta Šomođi, koja je korektno, ali bez potrebe za muziciranjem, izvela Mozartov Koncert za flautu i orkestar u G-duru (KV 313).

Hyun-Jung Berger i Julius Berger izabrali su baroknu Sonatu u G-duru s izrazito virtuoznim završnim stavkom Jeana-Baptista Barrièra i Ave Mariju, tradicionalnu pjesmu Cimbra (drevnog keltskog ili germanskog plemena koje od 2. stoljeća nastanjuje talijanske Alpe).

Duboisova Toccata u G-duru osvojila je virtuoznošću, ali još više pastoralnim središnjim odsjekom kojemu su maštoviti registri darovali ugođaj.

Ovaj kristal dobro ocrtava Bachovu lepršavu melodiju (čuveni aranžman za violinu i glasovir) Arija u G-duru za gudače (s. 42).

Kao što je i Mala fuga svojevrsna posveta Bachovu uzoru Arcangelu Corelliju homage istom umjetniku Bach je ostvario i kroz Fugu u h-molu BWV 579. Djela Bacha završena su s Preludijem i fugom u G-duru BWV 541 kojega je skladatelj napisao za vrijeme Weimarskoga razdoblja, a u djelu je vidljiva Bachova opsesija ponavljanja tonova i akorda.

Gostovanje Nicolasa Altstaedta u nažalost slabo posjećenoj crkvi sv. Marka bilo je upotpunjeno njegovim samostalnim nastupima u dvije Suite za violončelo solo Johanna Sebastiana Bacha: Prvoj u G-duru i Petoj u c-molu.

Svirka je počela Sorkočevićevom uvertirom u G-duru u obradbi Zorana Juranića koja se označava i majstorovom Osmom simfonijom.