Dogurali smo do 11 sati i molili Boga da se netko potuče ili počne razbijati, pa da prekinemo zabavu i muku po E-duru.

Bacha, Guslački hir br. 2 za violinu solo Pavla Dešpalja i Šestu sonatu za violinu solo u E-duru, op. 27 E.

To u potpunosti slijedi i Koncert za violinu i orkestar u E-duru BWV 1042, čiji je već prvi stavak oblikovan trodijelno prema formalnom idealu barokne arije (A-B-A), polagani središnji stavak slijedi plemeniti solilokvij solista nad repetitivnim basom, dok u rondoidnom finalu pet nastupa glavne teme odvajaju inventivni solistički interludiji.

Od prve note Bachova Koncerta za violinu i orkestar u E-duru (BWV 1042) bilo je jasno da je riječ o instrumentalistu koji nastoji zabljesnuti tehničkim virtuozitetom, ali koji za to nema kapaciteta.

Nakon njih u prvom dijelu koncerta je izvedena Beethovenova Sonata u E-duru br. 30 op. 109, koja je, za razliku od Bagatela, čest odabir umjetnika za klavirske recitale.

Iza naslova Na hrvatsko-austrijski način repertoarno su se poredali Dvostruki koncert za violinu i violončelo uz pratnju orkestra Borisa Papandopula i 7. simfonija u E-duru Antona Brucknera.

Telemanna, preko umilne, serenadne zvučnosti u dvostavačnom Koncertu u D-duru Leopolda Mozarta, pa sve do klasične formalne i instrumentacijske blistavosti glasovitoga Koncerta u Es-duru Josepha Haydna i ponešto betovenovskog Koncerta u E-duru Johanna Nepomuka Hummela.

Kvartet br. 4 u E-duru Luigija Cherubinija donio je prirodnost muziciranja o kojoj sam govorila, svaki je stavak imao svoj ton, a izvođači su publiku držali u napetosti, ne dopuštajući da joj misli odlutaju.

Ipak, za kraj sinočnjeg koncerta odabrao je Bachov Preludij, Fuga i Allegro u E-duru BWV 998. Na poziv mnogobrojne oduševljene publike Barchi je za kraj publici poklonio izvedbu Sarabande iz Bachove suite BWV 995.

Mendelssohna te Allegro iz Beethovenove " Sonate u E-duru op. 14. br. 1 ".

L. van Beethoven: Sonata u E-duru, Op. 109

Olja Jelaska: Pjesma o valovima, za alt flautu i gudače Sanja Drakulić: Licem u lice, za gudače Antonin Dvořák: Serenada u E-duru

Händela, da bi nakon tog četverostavačnog djela koje završava grandioznom fugom uveo u karakteristični varijacijski oblik Arije i varijacije u E-duru, HWV 430, poznate još i s podnaslovom Harmonious Blacksmith (Harmonični kovač).

Biseri iz tekućih izbornika Debussyja, Chopina, Schumanna i Liszta, pogodovali su, u Jurinićevom slučaju, prezentaciji iznimne tehničke superiornosti, ali i podržali nedvojbenu sklonost romantičarskom opusu, dok se u povijesnom, ali i umjetničkom raskoraku našla jedino Haydnova Sonata za glasovir br. 46 u E-duru, Hob.

Debussyja: Arabesku u E-duru, " Clair de Lune " te " Doctor Gradus ad Parnassum ".

To je povremeno dovodilo do bljeska jednog sasvim iznimnog, duboko proosjećanog tumačenja, koje se posebice manifestiralo u njezinoj interpretaciji druge sonate u a-molu, te treće partite u E-duru.

Mustonenov posebni način sviranja ipak ima utjecaja na oblikovanje tona, koje nije postiglo onu perfekciju finog glazbenog tkanja koja se traži kada se Scarlattija svira na glasoviru, zapazivo posebno u nedovoljno finom pletu muziciranja u posljednjoj petoj, naročito poznatoj, Sonati u E-duru, K. 380. Za drugi dio izabrana 1. sonata za glasovir u d-molu, op. 28. Sergeja Rahmanjinova, najbolji Mustonenov tumačiteljski ostvaraj večeri, bila je izvrsnim predloškom za umjetnikovo snažno, perfekcionističko i dojmljivo sviranje kakvim njegov pijanistički stil obiluje.

Na rasporedu su bili Beethovenov Koncert za violinu i orkestar u D-duru, op. 61 i Sedma simfonija u E-duru Antona Brucknera.

Primjeri za ovakvu praksu kod Bacha su zapravo dosta česti, pri čemu se nerijetko potiru umjetno stvorene granice sakralnog i profanog u glazbi - najbolji primjer su uvodne sinfonie kantata BWV 29 (iskorišten je Preludij iz Suite u E-duru za violinu solo) i BWV 35 (zapravo je riječ o prvom stavku Koncerta u d-molu za čembalo i orkestar), u kojima orgulje preuzimaju solističku dionicu spomenutih instrumenata.

U drugom dijelu koncerta zagrebački su filharmoničari pod Sieghartovim vodstvom izveli monumentalnu Sedmu simfoniju u E-duru Antona Brucknera, jedno od njegovih najljepših i najpopularnijih orkestralnih djela.

Na programu je Vivaldijev Koncert u D duru i Koncert u E duru, Paganinijev Karneval u Veneciji i Mendelssohnova 3. Simfonija u A molu.

Još više zvoni način na koji je gospodin iskitio Ronda u B duru i Rondo u C duru te Adagio u E duru.

Rijetko kada je to bio tako nezahvalan posao kao u slučaju Gudačkoga kvarteta u E duru, op. 143. Ivana Zajca i Dvořákova Gudačkoga kvarteta u As duru, op. 105. Jer i uz najbolju volju (i najbolju izvedbu) bit će izrazito teško slušateljstvu Dvořáka predstaviti kao, kako to stoji u ovitku CD a, »majstora komornoga sloga«.

U prvom dijelu večeri festivalska publika je čula dva Chopinova Nocturna (u F-duru op.15 br. 1 i u Des-duru op.27 br. 2), Fantaziju u f-molu op.49, Preludij u cis-molu op.45 i Četvrti scherzo u E-duru op.54. U drugom dijelu je N. Lugansky izveo Prvu sonatu u d-molu op.28 S. Rahmanjinova.

Dva Petrarcina soneta br. 104 u E-duru br. 123 u As-dur

Iz tog je repertoara na opetovane pozive publike dodao Chopinovu Etidu u E-duru.

Bach: Koncert za violinu, gudače i continuo u E-duru, BWV 1042

Češki romantičar Antonin Dvořák napisao je Serenadu za gudače u E-duru u desetak dana, u svibnju 1875. godine.

Serenada u E-duru ima osnovni vedri ugođaj, a " opća neposrednost glazbenog izraza, bogatstvo boja, zanimljivost, napetost i iskonska izražajna vitalnost sloga bitne su značajke toga djela " koje zauzima važno mjesto u koncertnome repertoaru.

Sličan, a uvijek dobro izbalansiran smisao za dramaturgiju pokazuju i veliki orguljski preludiji poput Preludija u E-duru, BuxWV 141 i Preludija u e-molu, BuxWV 143; njihov glazbeni sadržaj nije monolitan, već je razdjeljen u odlomke jasnih proporcija koje ujedinjuje osnovni temeljni motiv, uvijek nanovo variran.