al da se vratim na početak siječanj.. već idući tjedan na dolcu srećem frenda koji me obavještava da mu žena ima.. rak limfe... da slijedi kemoterapija, citostatici.. i sve ostalo.. (znamo se dobrih 25 godina, kroz godine smo imali periode intenzivnog i manje intenzivnog druženja, i nekoliko nezaboravnih događanja) sredina siječnja bila je u znaku objašnjavanja, ljubavni život se zakomplicirao i počela su moja izbjegavanja određenih istina i suočavanja, i mojeg žmirenje na oba oka i nadanja da sve nekak bude nekak... kraj istog siječnja (na jedan meni osobno vrlo znakoviti datum), sam završila ipak gadnom svađom.. i prekidom... sa osobom, koja se putem potpuno izgubila jer od mog žmirenja ništa.. da bi onda danima, osobno i sms-om na poticaj i neprestana pitanja ukazivala, pokazivala, objašnjavala da je meni to i takvo ponašanje skroz neprihvatljivo, strano, zastrašujuće, zabrinjavajuće i da mi tak šta ni najmanje ne treba.. i da ako se nastavi, ja ću bez obzira na osjećaje, odnos i obostrano značenje, prekinuti sa jednim - dosta nakon koje se ipak, ajde uz sav stres i odluke dogodio značajan zaokret, obećanje i uvjeravanje... koje je eto još uvijek na djelu i od riječi dakle sve i dalje traje i dobro je