Tako je i Pavao umanjio Zakon sve do mjere da ga je sveo na jednu zapovjed u poslanici Galaćanima.

Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od VJERE živjeti. " http://www.youtube.com/watch?v=vwpm1G5pVho Galaćanima 3,2: " Ovo bih samo htio doznati od vas: jeste li primili Duha po DJELIMA Zakona ili po VJERI u Poruku? " Rimljanima 3, 19 - 20: " A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom.

Johanan Što ti ideš na mene sa Pavlom i Galaćanima?

Uz jasno prepoznatljiv apologetski stil, Poslanica Galaćanima sadrži i elemente tada cijenjene helenističke retorike koja Pavlu, s obzirom na njegovo odrastanje i izobrazbu u Tarzu, jednom od središta helenističke filozofije i retorike, nije bila strana.

Da svakog dana dođeš Bogu u molitvi (Ivan 15:7) Da svaki dan čitaš Božju Riječ (Djela 17:11) - započni s evandjeljem po lvanu Da svjedočiš za Krista svojim životom i riječima (Matej 4:19 i Ivan 15:8) Da se oslanjaš na Boga u svakoj sitnici svojega života (1. Petrova 5:7) Da dopustiš Svetom Duhu da nadzire tvoj svakodnevni život i da ti da silu potrebnu za svjedočenje (Galaćanima 5:16, 17 i Djela 1:8)

Evo šta kaže Pavao u poslanici Galaćanima 4,22 Ta pisano je da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje i jednoga od slobodne. 23 Ali onaj od ropkinje rođen je po tijelu, a onaj od slobodne snagom obećanja. 24 To je slika.

Ako si vjernik, itekako ima veze s tobom zato što Novi Zavjet kaže da je Bog dao BLAGOSLOV Abrahamu i njegovom sjemenu (potomku), On (Bog) ne veli i potomcima, kao o mnogima, nego kao o jednomu. I potomku tvojemu, a to je Krist (Galaćanima 3:16).

Vodi čitatelja kroz sustavnu i moralnu teologiju od Poslanice Galaćanima do naputka Dostojanstvo osobe.

Štoviše, rekao sam, u Pavlovim poslanicama četiri puta u Galaćanima i četiri puta u Prvoj Korinćanima imamo sačuvan aramejski oblik Šimunovog novog imena.

Poslanicu Galaćanima (kršćanima pokrajine Galacije kojom je prošao za drugog i trećeg misijskog putovanja) Apostol Pavao pisao je radi jednoga problema u toj kršćanskoj zajednici, vjerojatno u vrijeme kriznih odnosa između njega i korintske zajednice, u rano ljeto 57. godine u Efezu, Troji ili Makedoniji (zato i nije mogao osobno riješiti nastali prijepor).

Njegovo je prvenstvo priznao i sveti Pavao (koji je u Antiohiji Petra prekorio jer se ustručavao jesti s nežidovima) kada u Poslanici Galaćanima 1,18 opisuje kako je pošao Petra potražiti da bi se uvjerio kako je njegov nauk u skladu s Petrovim.

Zapravo, nije nimalo slučajno da sveti Pavao, u istoj Poslanici Galaćanima, u kojoj stavlja krajnje snažan naglasak na besplatnost opravdanja, ističe također odnos između vjere i djela: Uistinu, u Kristu Isusu ništa ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, nego vjera ljubavlju djelotvorna (Gal 5,6). Evo, kako to sažima papa benedikt XVI.

Ponajprije, tu i on sam prepričava svoj doživljaj susreta s Kristom (vidi: Poslanica Galaćanima 1,11 - 24 ] ]), potom pripovijeda o svojim putovanjima i susretima s Petrom i ostalim apostolima u Jeruzalemu.

Pavao ne raspravlja je li moguće opsluživati cijeli Zakon ili nije (kritika judaizma), već želi reći Galaćanima da opsluživanje dijela Zakona zahtijeva opsluživanje cijeloga Zakona, a to je trajna obveza i put koji nema kraja (kritika propovjednika).

Dodao je da Sveti Pavao u Poslanici Galaćanima kaže da među onima koji su kršteni nema više razlike, nego su svi - obučeni u Isusa Krista - postali jedno i zaključio: - Upravo na ovim našim prostorima gdje su brojne pogreške činjene, upravo se ovdje trebamo više ljubiti da bi na ovim našim prostorima mogli lakše živjeti. (a. t.)

Apostol Pavao se obraća Galaćanima s objavom kako je evanđelje koje propovijeda jedino pravo i istinito.

Prvi put (kronološki) se Marija u novozavjetnim spisima spominje u poslanici Galaćanima (4,4) i to sasvim skromno i uzgredno: " A kada dođe punina vremena, odasla Bog sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi, te primimo posinstvo " (Gal 4,4 - 5).

Razumije se da je Pavao taj literarni predložak prilagodio svojim potrebama: Prvi dio je proširio tako što je uz svoje ime dodao i svoje apostolsko poslanje te najčešće i imena svojih suradnika koji su u času pisanja bili s njime, u drugome dijelu pozdrav je, uz iznimku Poslanice Galaćanima, pretvorio u nešto opsežniju zahvalnu molitvu Bogu za dotičnu zajednicu, središnji dio poslužio mu je za teološko-pastoralna pitanja ili ćudoredne opomene; završni dio je u nekim poslanicama jako osoban i opsežan jer spominje mnoge osobe koje pozdravlja (usp.

Ponovio je to dva puta u Grčkoj, Galaćanima (3, 28) i Kološanima (3,11) te ponovo Rimljanima (10,12).

O tome tko je nanovo rođena osoba na mnogim mjestima govori Evanđelje i poslanice: Ivan 1:12 - 13, Ivan 3:3, Rimljanima 6:6 - 11, 2. Korinćanima 5:14 - 17, Galaćanima 2:19 - 20, 1. Petrova 1:3, 1:22 - 23.

Proročanstvo iz 1012. godine prije Krista (Psalam 22,6 - 18; Zaharija 12,10; usporedi s Galaćanima 3.13) također pretkazuje da će ruke i stopala tog Čovjeka biti probodene (tj. bit će raspet).

Galaćanima Pavao ga spominje opisujući svoj odlazak u Jeruzalem zajedno sa Barnabom i Titom.

JS: Sjeti se, Božja organizacija je Izrael Božji, kao što kaže Pavao u Galaćanima 6,16.

Kao istinski svjedok onoga što propovijeda, Pavao govori Galaćanima o onome što nisu čuli od propovjednika te naglašava opomenu koja je izrečena u Gal 5,2. Pavao se ovdje obraća Galaćanima koji ne slijede učenje propovjednika, ali također Galaćanima koji slijede.

U Poslanici Galaćanima, naime, Apostol kaže da Duh kliče u nama: " Abba

Prisutnošću Svetog Duha i Njegovom silom vjernik se osposobljava za življenje na drugi, novi način. (Galaćanima 5,16 - 18) Vjernik koji je sjedinjen s Kristom, već sada postaje novi stvor. (2. Korinćanima 5,17) On ima i pokretač i silu da se suoči s novom budućnošću.

Očito je da je »filozofija« od vremena Pavlove Poslanice Galaćanima poprimila još neke nove sadržaje i zato postala još opasnija.

Odatle i razlike između pojedinih Pavlovskih spisa: dok je u Galaćanima vrlo oštar, u Rimljanima svoje tumačenje Zakona već ublažuje.

Apostol se, kao što smo maločas čuli, obraća Galaćanima tim riječima: " A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: ' Abba

Naprotiv, ako Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete. (Rimljanima 8,13) Riječi tijelo i Duh imaju brojna značenja u pisanju apostola Pavla, pa stoga preporučujemo tekst u Poslanici Galaćanima 5,19 - 26 kao kontekst retku u Poslanici Rimljanima 8,13. Pavlov odgovor nije samo kristalno jasan, već i pun sudbonosne ozbiljnosti.