Pada mi, na kraju, na um jedan zagonetni pasus iz drugog poglavlja Druge poslanice Solunjanima gdje Pavao umiruje uznemirene vjernike među kojima se bila proširila glasina da je blizu Dan Gospodnji, objašnjavajući im da se prije Drugog dolaska mora pojaviti Čovjek bezakonja, Sin propasti, Protivnik, koji će se predstavljati da je on Bog.

Nisam uspio istražiti je li ovaj treći tip uveden prije Pavlove poslanice Solunjanima (ako se dobro sjećam to mu je vremenski prva poslanica).

Apostol Pavao, koji piše Drugu poslanicu Solunjanima, pret hodno je potaknuo solunske kršćane na ustrajnost u vjeri i zdravoj predaji (2 Sol 2,15).

Ta dobra djela i riječi ponajprije su izrazi ljubavi među kr šćanima, ali i prema svim ljudima, baš kao što to kaže u Prvoj poslanici Solunjanima: »Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama« (1 Sol 3,12).

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima.

u liturgiji ove nedjelje čita se ono što je sveti Pavao pisao Solunjanima: " evanđelje naše nije k vama došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini ".

Sv. Ignacije Antiohijski je govorio kako je euharistija lijek besmrtnosti i predujam uskrsnuća rekao je nadbiskup, podsjetivši na Pavlovu riječ Solunjanima da nije važno znati vrijeme Kristova dolaska, nego živjeti kao djeca svjetla i ne pripadati tami.

Tekstovi ovogodišnje Molitvene osmine svoje nadahnuće crpe iz poziva i poticaja sv. Pavla Solunjanima: Molite bez prestanka (1 Sol 5, 17).

Sveto pismo Novog zavjeta bi reklo da se radi o otajstvu zla: svi koji žele živjeti pobožno u ovom svijetu, trpjet će progonstvo, ili kako kaže Pavao u Prvoj poslanici Solunjanima: me, llomen qli, besqai = trpjeti nam je, to jest, moramo trpjeti.

U Bibliji piše: ' ' Dolazak Bezbožnika bit će, dakako, uz suradnju Sotone popraćen svakovrsnim silnim djelima, varavim čudesnim znakovima i svakovrsnim pokvarenim zavođenjem, namijenjenim onima koji propadaju za kaznu što nisu prihvatili ljubav prema istini da bi se tako spasili. ' ' (2. Solunjanima 2,9.10 KS) Pod zapoviješću Sotone i njegovih pomagača zli duhovi čine ove čudesne znakove.

U Prvoj poslanici Solunjanima 4:1 Pavao poručuje kršćanima: »... trebate ugađati Bogu.« Kod nekih se ta želja da ugode Bogu javlja u trenutku obraćenja; kod drugih je promjena puna spoticanja i promašaja.

Drugo je čitanje odlomak s početka Poslanice Solunjanima.

Vidimo kako Pavao Solunjanima u pamet doziva njihov prvi susret i divna Božja djela koja su se tada očitovala.

Božja je volja za nas da budemo cjeloviti duh, duša i tijelo i da se sačuvamo takvi do povratka našeg Gospodina Isusa Krista (1. Solunjanima 5:23).

Novozavjetno čitanje je početak Pavlove poslanice Solunjanima.

On je prije stvaranja svijeta milostivo sebi izabrao one koji vjeruju u Gospodina Isusa (vidi: Efežanima 1: 4 - 6; usp. 2. Solunjanima 2: 13).

Ovih zadnjih nedjelja crkvene godine čitamo Pavlovu prvu poslanicu Solunjanima.

Nije sigurno da je Pavao osobno napisao Drugu poslanicu Solunjanima, te poslanice Kološanima i Efežanima, jer većina znanstvenika misli da ih je napisao netko od Pavlovih učenika, budući da odaju nešto drugačiju kristologiju i teologiju.

Ti samozvani suci i kritizeri stavljaju se na stranu Antikrista, onoga koji sam sebe oholo uzdiže protiv svega što ljudi nazivaju Bogom ili drže za sveto, tako da sjedne u Božji hram pokazujući sebe kao da je Bog. (2. Solunjanima 2,4)

Ta zajednica vjernika još nije bila dovoljno oformljena, ali iz te Pavlove Prve Poslanice Solunjanima saznajemo kako su ipak kod tih vjernika zaživjele one temeljne kršćanske kreposti: vjera, ljubav i nada.

Apostol na tome zahvaljuje Bogu, koji je to u Solunjanima proizveo snagom svoga Svetog Duha.

Smrt je san koji izgleda kao tren do onog slavnog jutra uskrsnuća (1. Solunjanima 4,16.17).

»Prema tome, braćo, budite postojani i držite predaje koje ste od nas primili, bilo usmeno, bilo pismeno« (2. Solunjanima 2,15).

»Naređujemo vam, braćo, u ime našega Gospodina Isusa Krista da se klonite svakoga brata koji besposliči i ne slijedi predaju koju ste primili od nas« (2. Solunjanima 3,6).

U poslanici Svetog Pavla Solunjanima jasno je objavljeno da prije Kristovog slavnog Povratka, mora doći do velikog otpada.

Nakon toga slijedi Kristov sud samo za Crkvu (vidi: 2. Korin ćanima 5: 9 - 10; usp. 3: 10 - 15; Hebrejima 10: 30); potom će na kraju Velike nevolje Isus doći na zemlju sa svojom Zaručnicom, Crkvom (1. Solunjanima 3: 13; Kološanima 3: 4; usp.

To je baš ono što nam preporučuje sv. Pavao apostol u svojoj poslanici Solunjanima gdje on upaja u jednu (krasnu) divnu harmoniju različita došašća Kristova: ono prvo koje stoji iza nas i koje mora ispuniti značenjem i vjernošću našu sadašnjost; i ono konačno koje još treba doći i za koje se mi moramo pripraviti u pravednosti i svetosti svakidašnjeg života u kojem se moraju očitovati znaci Kristove prisutnosti, osobito u djelima ljubavi.

Sveti Pavao u poslanici Solunjanima moli vjernike da priznaju one koji su im predstojnici u Gospodinu, dajući im pri kraju poslanice upute za život u zajednici.

Na samom kraju ovog izlaganja, zaljučio bih riječima svetoga apostola Pavla Solunjanima: " Propovijedajmo, ne kao oni koji se nastoje svidjeti ljudima, već Bogu. " A jedino nam duhovni identitet u tome može pomoći.

Isus Krist će opet doći po svoju Crkvu (Ivan 14: 1 - 3; 1. Solunjanima 4: 13 - 18; 2. Solunjanima 2: 1), a potom će se vratiti na zemlju s Crkvom uspostaviti svoje kraljevstvo te suditi žive i mrtve (Matej 24: 30; 25: 31 - 46; usp.