PS - Zaboravio sam reći da je Pavao najviše o ovoj temi napisao u poslanici Rimljanima koju nazivaju Katedralom kršćanstva..

Sveti Pavao jasno govori o ovome u poslanici Rimljanima: " Moj unutarnji čovjek slaže se s onim što je Božje, dapače to i želi.

U ovom istom tekstu i kontekstu, u 1. poslanici Rimljanima Pavao piše o problemu ali i o rješenju.

To spominjem jer mi se čini da je kod Pavla Apostola u Poslanici Rimljanima riječ o baš takvim modelima života, stvorenim čovječjim duhom koji se udaljio od Boga.

U Poslanici Rimljanima 12:13 Pavao svoje čitatelje potiče da revno njeguju gostoljubivost.

Pavao o tome izvještava u Poslanici Rimljanima, gdje poimence govori o ženama u crkvenim funkcijama, o učenicama Isusovim, o proročicama, o đakonisama.

Pavao je pokušao objasniti korake prema moći nad grijehom u Poslanici Rimljanima.

Kol 3,1 - 4; Ef 2,6), a na drugom žurnost uključivanja u onaj proces koji sve vodi prema punini, opisan u Poslanici Rimljanima živopisnom slikom: kao što čitavo stvorenje uzdiše i muči se gotovo kao u porođajnim bolima, tako i mi uzdišemo iščekujući otkupljenje svoga tijela (usp.

Sveti Pavao je u Poslanici Rimljanima zapisao da kršćani više nisu robovi, ni sluge, nego djeca Božja: »Samo ako se otvorimo Božjem djelovanju poput Marije, samo ako svoj život povjerimo Gospodinu kao prijatelju u kojega se potpuno pouzdajemo, onda se sve mijenja, naš život dobiva novi smisao i novo lice: ono djece Oca koji nas ljubi i nikada nas ne napušta.«

Odgovor na drugo pitanje dao je Pavao u poslanici rimljanima.

Oče ", dok u Poslanici Rimljanima kaže da smo mi ti koji kličemo u Duhu: " Abbà

Ono je nevini patnik koji trpi posljedice, ali odgovornost za grijeh i konačnu kaznu snosi samo njegov počinitelj kao što piše u Poslanici Rimljanima: svaki će od nas za sebe osobno Bogu dati račun (Rim 14,12).

Naprotiv, ako Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete. (Rimljanima 8,13) Riječi tijelo i Duh imaju brojna značenja u pisanju apostola Pavla, pa stoga preporučujemo tekst u Poslanici Galaćanima 5,19 - 26 kao kontekst retku u Poslanici Rimljanima 8,13. Pavlov odgovor nije samo kristalno jasan, već i pun sudbonosne ozbiljnosti.

O tome jasno svjedoči Sv. Pavao u svojoj Poslanici Rimljanima.

To me je sve podsjetilo na tekst u poslanici Rimljanima u kojem Pavao govori da se možemo hvaliti našim patnjama, jer patnja rađa izdržljivošću, izdržljivost proizvodi karakter, te karakter daje nadu, a nada ne postiđuje, jer ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan (Rim 5,3 - 5).

O tome Pavao piše u Poslanici Rimljanima u 3. poglavlju.

Pavao i sam u Poslanici Rimljanima spominje svoju nakanu da nastavi putovanje do Španjolske.

U poslanici Rimljanima sv. Pavao nam govori o poteškoćama u odnosu prema svom narodu Izraelu.

Da li je Pavao bio oslobođen pa je otišao u Španjolsku, kao što je to želio i najavio u poslanici Rimljanima?: "... kad pođem u Španjolsku.

Zbog čovjekovog grijeha, čitavo stvorenje je podvrgnuto " prolaznosti ", kako kaže sveti Pavao u Poslanici Rimljanima 8,20. Uz kaznu koju Bog daje čovjeku, da u znoju lica svojega, tj. u teškom radu stječe sebi hranu, čovjek dobiva posebnu kaznu za svoj prekršaj: smrt.

Oči vjere su dakle kadre vidjeti nevidljivo, a srce se vjernika može nadati protiv svake nade, upravo kao i Abraham, za kojega veli sveti Pavao u Poslanici Rimljanima da: povjerova, čvrst u nadi protiv svake nade ustvrdio je Sveti Otac te nastavio govoriti o Abrahamovoj vjeri.

U poslanici Rimljanima Pavao rješava problem židovstvo kršćanstvo. Kršćanima je prijetila ugroza od židovskog mentaliteta koji se prekomjerno pouzdavao u obdržavanje Zakona.

Pavao kaže mislim u poslanici Rimljanima - Nema slobode, čovjek je rob ili Božji ili nekog idola ili čovjeka a najčešće samog sebe. @Oz je najbolji primjerak te, za sada endemske vrste.

Sv. Pavao kaže u Poslanici Rimljanima da je Bog blagoslovljen u vjekove (Rim 9, 5 b).

To je ono po čemu se bitno razlikuje život po duhu i život po tijelu kako nam ga u poslanici Rimljanima donosi sveti Pavao.

U Poslanici Rimljanima, i na početku i na završetku, sveti Pavao pravovjerje poistovjećuje s poslušnošću: " navješćujemo vam vjeru poslušnost među poganima. " Poslušnost.

Kao vrstan pedagog Pavao je u Poslanici Rimljanima najprije izložio teoriju o Božjem planu spasenja, da bi potom od vjernika tražio njegovu primjenu u svakodnevnom životu.

Prema tome tu se ne radi o uputama, kako neki bjelosvjetski infantilni filozofi to navode u svojim knjigama. @Viktore, u poslanici Rimljanima Pavao iz Tarza navodi kako je Bog svim ljudima upisao Božji zakon u srce.

Kada Apostol Pavao progovara o tome u svojoj poslanici Rimljanima on time hotimično naćima čitav niz zanimljivih, pa čak i intrigantnih tema za koje s pravom drži da je njihovo razumjevanje od životne važnosti za Djecu Božju.

U Poslanici Rimljanima čitamo da je Isus: »... predan zbog naših grijeha i... uskrišen radi našega opravdanja« (4:25).