U kontaktu sam sa drugom ekipom (radio veza) koji su krenuli takođe u napad, koordiniramo se noć pada do mene jedan vojnik plače galamim na njega jer uznemiruje i unosi strah u druge.

Da skratim priču: ja očekujem nekog postarijeg frajera, kad ono stari od 70 - tak godina, Vectra stara 10 - tak god., kao nabrijana (Kenwood naljepnica, dupli auspuh kao kod Čarlijevog Yuga, lagano proširen... onaj pravi seljački tuning), ja tu galamim na njega (onako iz petnih žila...) kako je skoro ubio i mene i biciklistu, te ako mi još jednom pokaže prst da ću mu ruku polomit.

Radije razgovaram s deset kvalitetnih sugovornika, nego galamim sa sto tisuća površnih« obožavatelja ».

Galamim po kući dok otvaram poklone u iščekivanju, a moja sestra jedva drži otvorene oči i sa mnom otvara darove.

.. dođe mi da vičem, galamim razbijam sve oko sebe..

vicem??? hoces reci galamim?? nisu velika slova-nije galama, a niti cika-vika. prije da je usklik) a to volis li ti da te neko dere dok citash ili ne, to je pak tvoja privatna stvar) all the best antek

Na stazi, jedan od najbitnijih momenata za mene bio je u Njemačkoj, kada smo po prvi put isprobali novi aerodinamički paket.Prije i nego sam se provozao u bolidu moglo se primjetiti da je napravljen veliki iskorak - u potpunosti smo izmijenili prednje krilo, pod i gornji dio bolida, bilo je mnogo pritiska da sve bude na svom mjestu - i izgledalo je jako dobro, bolid je bio fantastičan.Meni je trebalo svega nekoliko krugova da shvatim kako smo napravili nevjerovatan napredak.Napokon, nakon mjeseci mučenja mogao sam od bolida dobiti što sam htio.Mogao sam njime normalno upravljati, koristiti svu njegovu snagu i osloniti se na to da će me grip bez greške izvući iz svakog zavoja.Tokom vožnje slučajno sam ostavio uključen radio, tako da je cijela momčad mogla čuti kako galamim i vrištim od oduševljenja budući da je bolid bio tako dobar, haha.Kasnije me je bilo malo sram, naročito kada mi je Martin rekao da je snimio to sve i podijelio snimke cijelom timu.Ali sada vidim da je to bilo jako bitno za moral svih nas.

Liječnik mi je rekao da ne galamim jer su učinili ono što je za mene bilo najbolje, priča Željko Pervanja (50).

Ispričavam se što neke meni važne pomake pišem velikim slovima, to ne znači da galamim na nekoga.

I tjeram ga, čak i gonim Galamim i vičem Uzdama mlataram Kandžijom tučem Dok krv ne izroni na leđima junaka I ne popuste prednje noge U meso se amovi probiju Pa klekne i izvali se predamnom A molećive oči traže ono malo ljudskosti Koje ja nemam, niti sam imao Možda samo negdje u ponorima Nekog ponosa i takoreći svijesti Znam da nije lako moja kola vući Al ' ipak bijem, bjesnim i vučem crte Kožu param bičem A oči mu riječima sklapam.

Ova je amalgamirana i eksplozivna prozna smjesa i nježan pokušaj namirenja dugova prema baki koja je pripovjedača odgojila, naknadno održan posmrtni govor samo za nju, unatoč njegovu htijenju da se odbaci ' svaku sentimentalnost, prije svega nostalgiju i melanholiju, koje čovjeka neumitno vuku natrag u sigurnost malograđanskog, u humus iz kojega niče gadost protiv koje galamim. '

Pa neće takve zakone naše društvo nikad prihvatiti, kad su danas čak i lijeve ministrice ostale predesno za razne skupine i njihovu privatnu »demo (n) kraciju na manjinski način« gotovo galamim kao da, makar nasilu, želim vjerovati u to što govorim. Do prije tri godine izjavu socijalne ministrice te iste »diskriminirane« skupine dočekale bi pljeskom kao »naprednu i liberalnu«, a danas je zaostala i zatucana jer »potvrđuje sveprisutne stereotipe i predrasude« da dijete ima pravo na oca i majku?

Dakle, subota, s ciljevima (grrrr)... a cilj je bio, pristupiti Mu, Njemu... (grrrr), dakle, ok mi je, plešem, družim se, pjevam... volim to... pričam sa svima... i nema ga, nema ga, nema ga... ok, prihvatim to:), bit će drugi put... i taman da ću kući, paf... evo ga (ovako ispada da se moji izlasci svode samo na to da samo čekam da vidim, i da se pravim kao neko dijete... al ne, meni je ok i kada sam sama, nije to problem, dok nekima je), sada cijela zbrka, nešto me vuče... al ne želim mu blizu... ne znam... ne želim... a moje društvo, iz čista mira mu se približilo... jer znaju za moje tihe misli... a ja uporno odbijam doći, odbijam, ne želim... a on, pa nisi mu ni mogao doć, pristupiti, bio je opkoljen svojim društvom... samo sam im rekla,« Danas ne mogu, ne želim... »i mislila u sebi upravo to, ne želim... to nisam ja, ja sam ono koja je tiha, ja ne galamim, ja plešem, ja pjevam... ja se vrtim, a u mislima mi je prisutan on, u mojima, ne u njihovima, ne želim da mi netko nešto namješta, tada to poprima neke druge oblike, ja to neću... ja nemam određen cilj, ne želim ga ni imati, jer taj mi je cilje nepoznat i ne mogu sada zamisliti da ga u podsvjesti trebam imati... ne želim ga, cilj, najviše se borim s tim mislima danas... dal bi ga trebala imati?

Ujutru kad se vozim na posao u automobilu molim kratko nešto, i istovremeno galamim na druge vozače, kako voze i kako se ne pridržavaju prometnih pravila.

Svaki put kad sam u tramvaju, galamim na ljude i unosim im se u facu.

OVO PITANJE BI TREBAO SVAKI IOLE OZBILJNIJI NOVINAR POSTAVITI SVIM PREDSJEDNIČKIM KANDIDATIMA (namjeno galamim), jer krucijalna stvar kao što je funkcioniranje izbornog sustava nikome od kandidata ne pada na pamet a kamoli u program iako je to direktna predsjednička ovlast:

Ne koristim miomirise i " aftershaveove ", ne pijem, ne pušim, ne galamim i ne diram u pčele pa one ne diraju mene i tako svi živimo mirno.

Nije da galamim kad je sve super.

uvijek se uzdam u se i svoje kljuse kako kaze stara narodna. zbog toga mi mnogi ljudi spocitavaju da sam glupavo naivna, zasto se ne guram, rusim, probijam, galamim, zahtijevam, iskoristim starce valjda je to zbog kraja dana i sve sto sam do sada postigla, ma koliko beznacajno djelovalo, ponosna sam sto sam to napravila solo i uz puno ljubavi prema onome sto sam radila. pozdrav, pozitivko kolegica blogerica

Dok ja šutim i pokušavam sastavit ostatke svog života i ne galamim okolo i ne grebem se di god stignem, oni drugi su kroz galamu skupili i moje i svoje.

A najvažnije je to što sam bio isti prije mog angažmana u radu za boljitak tog mista u kojem živim, kao i za vrie mog rada i sada kada nemam službenu funkciju i opet pomažem u svo mistu ali ne galamim i ne udaram se u prsa kao neki.

Ako vi tvrdite da vaše kolegice nisu namjerno ostavile otvorenu liniju, i da ih se može dobiti, ajde onda ih vi nazovite i uvjerite se u to što vam govorim mene se više ništa netiče, meni je pukao živac i pun mi je kufer svega (tu sam već totalno popizdila i dobrano galamim na bakutanerku).

Vec duze vremena patim od nekakvih depresivnih stanja. U pocetku je bilo grozno i samo razumijevanjem muza, te promjenom okoline uspjela sam se koliko toliko izvuci.I sada ponekad imam neka " mracna stanja ", ali se ne javljaju u intenzitetu kakav je bio kad je tek pocelo.Sada me pati uzasan PMS koji traje od ovulacije do mjesecnice, dakle petnaestak dana.U tom razdoblju imam uzasne napade ljutnje, svadljivosti, vicem, galamim, nervozna sam, ne izlazim, malo kontaktiram s ljudima... A kada to sve prodje kao da sam druga osoba.Problem je u tome sto imam sina od pet godina koji ima mamu koja petnaest dana vice, galami i mamu koja petnaest dana sve radi s osmjehom na licu...

....... naj jače je kad ih nazoveš a s druge strane: moje ime je....., kako vam mogu pomoći.To kad čujem dođe mi da galamim ulicom od bijesa. A moja agonija traje od 24.11.2012. Ipak se tješim dobio sam jedan dio usluga. hahahahahahahahaahah (smijeh luđaka)

Prije tjedan dana neki novi susjed se uselio ispod mene, umirovljeni murijak, pa se stalno nesto zali kako galamim i pravim party-e, mislim boze sacuvaj.:) Nego u cemu je fazon, covjek nema muda doc meni bilo sta reci nego sere gazdarici, a onda ona meni, poludit cu

Ako se u vožnji naljutim samo galamim.

Nisam baš bila smirena i graknula sam na čovjeka a on meni: ' znate, vas je telefonom kontaktirala... ' skužim odma foru i galamim da me ne zanimaju te njihove podvale i da nikome nisam dozvolila da produžuje ug. obvezu I sada ja zbog koze i njihove fer politike moram gubiti vrijeme na pisanje nekakvih prigovora.

Iznutra ja vrištim i urlam no kao da galamim kroz vodu, nitko to ne čuje

Ne upada mu nova boja u oči, pramenovi koje bi i slijepac primijetio, nova dužina kose.I koliko zamahivala glavom i prolazila prstima kroz kosu ne reagira.Onda poludim.Vičem i galamim kako ne primjećuje, da mu nije stalo, da bi bar mogao prokomentirati u par riječi a on nonšalantno odgovori: Vau, super ti stoji, baš htjedoh reći, ajde mi molim te složi jedan sendvič da proslavimo novu frizuru

Galamim kako ce mi strazari osobno platii stetu ako se bilo sto dogodi mojoj cijenjenoj opremi