Jedan od njih je i zanesenost potpisivanjem Novosadskoga dogovora 1954. U lipnju 1971. u č asopisu Kritika, br. 18. rubri č arica iznimne naobrazbe Glasa Koncila Smiljana Rendi ć (Split, 1926 Trsat, 1994) u č lanku Izlazak iz genitiva ili drugi hrvatski preporod piše: Torturu rastapanja hrvatskoga identiteta, torturu Novosadskog dogovora u kojemu je prisutnost hrvatskih jezikoslovaca bila samo č in o č ajne odgovornosti pred vlastitom nacijom, strahovito gorki pokušaj da se barem sprije č i posvemašnje i beš ć utno odlu č ivanje o nama bez nas, torturu apsurdnoga Novosadskog pravopisa koji je nevjerojatnim akrobacijama na silu od dva jezi č na osje ć aja i dva književna jezika pravio jedan, torturu koja nam je i samo ime materinskog jezika, jezika hrvatskoga, jezika koji za Hrvata nikakvo drugo ime ne može imati, mu č ila nenaravnom imenskom simbiozom kakve nema nigdje na svijetu, pa ni u imenima jezika mnogo sli č nijih nego što su hrvatski književni i srpski književni jezik. Usput budi re č eno, taj svezak č asopisa Kritika bio je zabranjen, a novinarka Smiljana Rendi ć poslije je osu đ ena na godinu dana zatvora i još na godinu dana zabrane javnoga djelovanja.