Korištenje jezika u poslu i razgovoru sa strankama, te poznavanje osnovnih gramatičkih pravila i glagolskih vremena.

Knjiga Jezik, prostor i konceptualizacija: Shematična značenja hrvatskih glagolskih prefiksa podijeljena je u tri glavna dijela: Uvod, Shematična značenja hrvatskih glagolskih prefiksa i Zaključne napomene.

U knjizi je obrađeno osam hrvatskih glagolskih prefiksa sa svojih osam shematičnih značenja, i to: prefiks iz - i shema ekstralokativnosti, prefiks nad - i shema supralokativnosti, prefiks pod - i shema sublokativnosti, prefiks pre - i shema sumarne translokativnosti, prefiks pred - i shema prelokativnosti, prefiks pri - i shema adlokativnosti, prefiks pro - i shema etapne translokativnosti te prefiks raz - i shema disperzivnosti.

Na ovom stupnju svoje mjesto će osim ponavljanja i utvrđivanja cjelokupnog osnovnoškolskog gradiva naći i neupravni govor, pasiv svih glagolskih vremena, svi oblici modalnih glagola te vremenske i pogodbene rečenice.

Možda današnja tehnologija, makar i svojim ograničenjima, utre put i povratku tih glagolskih vremena i u suvremenu književnost.

Kako SMS porukama u Hrvata 1986. nije bilo ni traga ni glasa, to je zanimljiviji povratak aorista i imperfekta, snažno ukorijenjenih u sustavu glagolskih vremena.

Ona sadržava primjerice i 150 najčešćih glagolskih fraza s primjerima njihove upotrebe u rečenici te tablicu nepravilnih glagola.

Medu tim je radovima najopširnija rasprava O naglasku glagolskih imenica, mladogramatičarski (pre) izdašna u oprimjerivanju i s prijedlozima za koje je i u vrijeme objavljivanja moralo biti jasno da neće biti prihvaćeni.

Predmet razvija prepoznavanje glagolskih vremena: sadašnje, prošle i buduće forme (značenje, međusobni odnos i upotreba).

Pritom činjenica semantičkog šuma što ga u hrvatskom jeziku generira približavanje dvaju glagolskih oblika: izlàgati (izreći laž) i izlágati/se/(izložiti/se /), postaje iznimno provokativna.

Razlike u interpretaciji pojedinih jez ičnih pitanja, od posve jednostavnih poput broja fonema u hrvatskome jeziku pa do onih složenijih poput definiranja glagolskih kategorija od priručnika do priručnika tolike su da je teško naći dva objavljena u kratkome vremenskome razdoblju koja bi se međusobno poklapala barem u bitnim točkama.

Odrediti vrijeme glagolskih radnji istovremeno, prije, poslije

Da to nije dobar pristup, najbolje potvrđuje sudbina glagolskih imenica na - nje izvedenih od glagola na - jeti, u kojima je ono je jatovskoga podrijetla.

Aktiv je radno glagolsko stanje, tj. sustav glagolskih oblika kojim se pokazuje da je radnja usmjerena prema objektu, da subjekt vrši radnju.

Zbog toga, premda su se oblici riječi i dalje fonetski razvijali, distinkcije između različitih glagolskih oblika nisu mnogo erodirale.

Glavna sredstva tog bujanja imenske su konstrukcije na mjestu glagolskih, nepotrebna pojašnjavanja jedne imenice drugom, udvajanje gramati č kih oznaka i dr. Primjeri: vršiti potragu (tragati), vršiti popis (popisivati), vršiti popravke (popravljati) provoditi akciju prikupljanja (prikupljati), provoditi kontrolu (kontrolirati), provoditi istragu (istra ivati) obavljati poslove zastupanja (zastupati), obavljati poslove projektiranja i nadzora (projektirati i nadzirati) biti u mogu ć nosti (mo ć i); biti nazo č an (nazo č iti) u stanju bankrota; u stanju depresije, u stanju rastrojenosti; u procesu preobrazbe, u procesu u č enja, u procesu izgradnje (imenice stanje i proces stoje uz imenice od kojih svaka ve ć ozna č ava stanje odnosno proces) tijekom jeseni (ujesen)

Sintaksa (grč. syntaxis - sastavljam, sređujem) Dio gramatike koji proučava rečenicu i njene dijelove, slaganje i namještanje riječi u rečenici, vezanje jednih rečenica s drugima u jednu cjelinu, upotrebljavanje vrsta riječi i upotrebljavanje padeža i glagolskih oblika (kod starijih hrvatskih gramatičara za sintaksu koristi se izraz skladnja).

Je, Callirhoe netragom nestade na nekoliko mjeseci jer... se svašta ispodogađalo (i sad ne mogu a da ne primijetim kako je hrvatski nevjerojatno fleksibilan i ekspresivan jezik kad je u pitanju gomilanje glagolskih prefik [ a ] sa, a bogme i sufik [ a ] sa, pa bih mogla čak reći " ispodogađivalo " ili, durativno - nema veze s Durexom - " ispodogađivavalo ").

gramatika jedva da mu se razlikuje od one kojom se koriste odrasli još uvijek griješi kod slaganja subjekta i predikata i nekih glagolskih vremena komunicira bez problema s obitelji, prijateljima i strancima, zna voditi konverzaciju rutinski odgovara na jedno pitanje za vrijeme grupne aktivnosti od 10 do 15 minuta glumi priču

Otkud mi sveza glagolskih imenica vaganje i vaginanje?

Opis glagolskih oblika zasniva se na tome da je svaka glagolska osnova dvomorfemska (korijenski i sufiksalni morfem, npr. č it i a u č itam, pri čemu sufiksalni nosi značenje oblika) i da svaki oblik ima svoju osnovu, a prezentska i infinitivna su samo polazišne.

Osim epskih greški te nepoklapanja padeža i glagolskih vremena, izbjeći ćeš nerazumljivost samih misli koje uzrokuju predugačke rečenice.

Podrobniji članak o temi: Glagoli u baskijskom jeziku Iako se nekoliko glagolskih kategorija izražavaju morfološki, perifrastična konjugacija je dominantna.

1. Euzebije FERMENDŽIN, Listovi o izdavanju glagolskih crkvenih knjiga i o drugih književnih poslovih u Hrvatskoj od god. 1620 1648., u: Starine JAZU, 24 (1891), 1 40.

U radu se razmatra najnovija analiza glagolskih prefikasa u mađarskome, prema kojoj je glagolski prefiks sekundarni predikat koji pripada izravnom unutarnjem argumentu.

Dočetno slogovno - l izgubljeno je na dočetku unutrašnjega sloga: bona (bolna), na dočetku osnove u imenica: kota (kotal > kotao), u jed. muškog roda glagolskih pridjeva radnih: drža (držal > držao).

Predavanja: Složena glagolska vremena: obilježja binarnog sustava; morfološki i semantički aspekt; kontrastivni osvrt na uporabu složenih glagolskih vremena u turskom i hrvatskom jeziku./Vježbe: Dvosmjerno prevođenje s posebnim osvrtom na uporabu osnovnih i složenih glagolskih vremena u kontrastiranim jezicima; prevođenje s turskog i na turski, konverzacija.

U materijalima su bile tablice glagolskih oblika a u vježbama sročnosti je trebalo žestoko " kopati " - popunjavati dvojbena rješenja u rečenicama.

Nisu manje brojni ni napisi koji se tiču sintaktičke problematike, tj. problematike vezane za odnose medu sastavnicama recenica i drugih sintaktičkih jedinica (npr. sintaksa padeža i glagolskih oblika, rekcija i kongruencija, sintakticki indikativ i sintakticki relativ, red rijeci, recenicna intonacija, recenicna negacija, odnos izmedu imenskih i glagolskih konstrukcija, razlicite vrste infi-nitivnih i drugih konstrukcija, npr. konstrukcija za infinitiv, uporaba veznih sredstava, distributivni singular i plural itd.).

Jedna od stvari koje najviše zamjeram proznim prvijencima (i propozicijama raznih književnih natječaja) jest nedostatak inicijalne samokritike meni se iskreno čini da nijedna knjiga nepoznatog autora ne bi smjela ugledati svjetlo dana bez prijekog suda barem petorice autorovih pismenih prijatelja i znanaca koji će izmasakrirati inherentno neizbrušen autorov stil, interpunkciju, rukavce radnje, nategnute usporedbe, krutost i pretjeranu eliptičnost rečenica, plošnost karakterizacije likova i korištenje glagolskih vremena, a potom ni bez iskusne uredničke ruke koja će dotjerati sve to u smislenu cjelinu.